2010. – 2019.
Vjerovati, voljeti, činiti
listopad 2018.


Vjerovati, voljeti, činiti

Ostvarujemo obilan život postajući istinski učenici Isusa Krista – slijedeći njegove puteve i upuštajući se u njegovo djelo.

Moja draga braćo i sestre, tako je predivna prilika biti s vama na ovom čudesnom zasjedanju općeg sabora danas: slušati nadahnute poruke; slušati ovaj veličanstveni, čudesan zbor misionara koji predstavljaju mnoge tisuće misionara diljem svijeta – naše kćeri, naše sinove – i posebice biti ujedinjeni u našoj vjeri danas, ponovno podržavajući našeg dragog predsjednika i proroka, predsjednika Russella M. Nelsona, Prvo predsjedništvo i opće službenike Crkve. Koji radostan dan za biti s vama danas.

Drevni kralj Salomon bio je jedan od naizgled najuspješnijih ljudskih bića u povijesti.1 Činilo se da ima sve – novac, moć, obožavanje, čast. No, nakon desetljeća samoudovoljavanja i luksuza, kako je kralj Salomon sažeo svoj život?

»Sve je ispraznost«2, rekao je.

Ovaj čovjek koji je imao sve, skončao je razočaran, pesimističan i nesretan, unatoč svemu što mu je išlo u prilog.3

Postoji riječ na njemačkom jeziku: Weltschmerz. Slobodno protumačeno, ona označava tugu koja proizlazi iz zamišljenosti nad time kako je svijet inferiorniji od onoga kakvim mi mislimo da bi treba biti.

Možda postoji pomalo Weltschmerza u svima nama.

Kada se tiha tuga ušulja u kutke našeg života. Kada tuga prožme naše dane i baca duboke sjene nad naše noći. Kada tragedija i nepravda uđu u svijet oko nas, uključujući u život onih koje volimo. Kada putujemo po svojem osobnom i usamljenom putu nedaće, a bol smrači našu mirnoću i provali našu tišinu – možemo biti u iskušenju složiti se sa Salomonom da je život isprazan i lišen značenja.

Velika nada

Dobra je vijest da postoji nada. Postoji rješenje za prazninu, ispraznost i Weltschmerz života. Postoji rješenje za čak i najdublje beznađe i obeshrabrenje koje biste mogli osjetiti.

Ova se nada nalazi u preobražajnoj moći evanđelja Isusa Krista i u Spasiteljevoj otkupljujućoj moći da nas iscijeli od naše bolesti duše.

»Ja sam došao«, izjavio je Isus, »da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.«4

Ne ostvarujemo taj obilan život usredotočujući se na osobne potrebe ili na vlastita postignuća, već postajući istinski učenici Isusa Krista – slijedeći njegove puteve i upuštajući se u njegovo djelo. Pronalazimo obilan život zaboravljajući sebe i upuštajući se u Kristov veliki cilj.

Koji je Kristov cilj? To je vjerovati u njega, voljeti kako je on volio i činiti kao što je on činio.

Isus je »prošao čineći dobro«.5 Hodao je među siromašnima, odbačenima, bolesnima i posramljenima. Posluživao je neutjecajnima, slabima i onima bez prijatelja. Provodio je vrijeme s njima; razgovarao je s njima. »On ih je ozdravljivao.«6

Svuda gdje je išao Spasitelj je naučavao »dobru vijest«7 evanđelja. Iznosio je vječne istine koje oslobađaju ljude duhovno, kao i vremenito.

Oni koji se posvete Kristovom cilju otkrivaju istinu Spasiteljevog obećanja: »Tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga«.8

Moja draga braćo i sestre, Salomon nije bio u pravu – život nije »ispraznost«. Naprotiv, može biti pun svrhe, smislenosti i mira.

Iscjeljujuće ruke Isusa Krista posežu prema svima koji ga traže. Spoznao sam, bez sumnje, da vjera u Boga i ljubav prema Bogu te nastojanje da slijedimo Krista može promijeniti naše srce9, ublažiti našu bol i ispuniti našu dušu sa »silno velikom radošću«.10

Vjerovati, voljeti, činiti

Naravno, moramo učiniti više od posjedovanja intelektualnog razumijevanja evanđelja da bi ono imalo iscjeljujući utjecaj u našem životu. Moramo ga ugraditi u svoj život – učiniti ga dijelom onoga što jesmo i što činimo.

Predložio bih da sljedbeništvo započinje s tri jednostavne riječi:

Vjerovati, voljeti i činiti.

Vjerovati Bogu vodi k vjeri u njega i razvijanju povjerenja u njegovu riječ. Vjera uzrokuje da naša srca rastu u našoj ljubavi prema Bogu i drugima. Kako ta ljubav raste, nadahnuti smo slijediti Spasiteljev primjer dok nastavljamo vlastito veliko putovanje na putu sljedbeništva.

»No«, reći ćete, »to se čini pomalo pojednostavljeno. Životni problemi, zasigurno moji problemi, daleko su kompleksniji za tako jednostavan recept. Ne možete izliječiti Weltschmerz s tri jednostavne riječi: vjerovati, voljeti, činiti.«

Nije aforizam taj koji iscjeljuje. Ljubav Božja je ta koja spašava, obnavlja i oživljava.

Bog vas poznaje. Vi ste njegovo dijete. On vas voli.

Čak i kada mislite da vas se ne može voljeti, on poseže prema vama.

Baš danas – svakoga dana – on poseže prema vama, želeći vas iscijeliti, uzdići i zamijeniti prazninu u vašem srcu s trajnom radošću. On želi pomesti bilo kakvu tminu koja pomračuje vaš život i ispuniti je sa svetim i sjajnim svjetlom svoje beskrajne slave.

Ja sam to iskusio za sebe.

I moje je svjedočanstvo kao apostola Gospodina Isusa Krista da svi koji dođu Bogu – svi koji doista vjeruju, vole i čine – mogu iskusiti isto.

Mi vjerujemo

Sveta pisma nas podučavaju da »bez vjere nemoguće… je ugoditi [Bogu], jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog«.11

Za neke je čin vjerovanja težak. Ponekada naša oholost stoji nam na putu. Možda mislimo da stoga što smo inteligentni, obrazovani ili iskusni jednostavno ne možemo vjerovati u Boga. I vjeru počnemo smatrati nerazboritom tradicijom.12

Po mojem iskustvu, vjera nije kao slika koju gledamo i kojoj se divimo te o kojoj raspravljamo i teoretiziramo. Ona je više kao plug koji nosimo u polja i kojim, znojem lica svojega, stvaramo brazde u zemlji koja prihvaća sjeme i rađa plodom koje će ostati.13

Približite se k Bogu pa će se i on približiti k vama.14 To je obećanje svima koji nastoje vjerovati.

Volimo

Sveta pisma otkrivaju da čim više volimo Boga i njegovu djecu, tim sretniji postajemo.15 Međutim, ljubav o kojoj je Isus govorio nije darovna kartica koju odbacimo i krenemo na druge stvari koje volimo. To nije ljubav o kojoj se govori, a onda je se zaboravlja. Nije »javi mi ako postoji nešto što mogu učiniti« oblik ljubavi.

Ljubav o kojoj Bog govori je ona vrsta koja ulazi u naše srce kada se probudimo ujutro, ostaje s nama cijeloga dana i buja u našem srcu dok izgovaramo svoje molitve zahvalnosti na kraju večeri.

To je neizreciva ljubav koju Nebeski Otac ima za nas.

Ta nam beskrajna sućut omogućuje jasnije vidjeti druge takve kakvi jesu. Kroz leće čiste ljubavi vidimo besmrtna bića beskonačnog potencijala i vrijednosti te voljene sinove i kćeri svemogućega Boga.

Jednom kada vidimo kroz te leće, ne možemo odbaciti, zanemariti ili diskriminirati bilo koga.

Činimo

U Spasiteljevom djelu često se malim i jednostavnim »veliko ostvaruje«.16

Znamo da je potrebna ponavljajuća vježba da bismo postali dobri u bilo čemu. Bilo da se radi o sviranju klarineta, udaranju lopte u mrežu, popravljanju auta ili čak upravljanju avionom, kroz vježbanje možemo postati sve bolji i bolji.17

Organizacija koju je naš Spasitelj uspostavio na Zemlji – Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana – pomaže nam učiniti upravo to. Nudi nam mjesto da vježbamo živjeti na način koji je on naučavao i blagoslivljati druge na način koji je on to činio.

Kao članovima Crkve dani su nam pozivi, dužnosti i prilike da posežemo u sućuti i poslužujemo drugima.

Nedavno je Crkva nanovo naglasila posluživanje, ili služenje, ili privrženost drugima. Dobro smo promislili da bismo odredili kako ćemo nazvati ovaj poseban naglasak.

Jedan od naziva u razmatranju bio je pastirstvo, prikladna referenca na Kristov poziv: »Pasi ovce moje«.18 Međutim, imala je barem jednu komplikaciju: uporaba tog izraza činila bi mene njemačkim ovčarom. Stoga sam posve zadovoljan s izrazom posluživanje.

Ovo je djelo za svakoga

Naravno, ovaj naglasak nije nov. On nam jednostavno nudi obnovljenu i uglađenu priliku da vježbamo Spasiteljevu zapovijed da »ljubi[mo] jedan drugoga«,19 uglađeniji način da primijenimo i vježbamo Cilj Crkve.

Razmislite samo o misionarskom radu: hrabro, skromno i samouvjereno iznošenje evanđelja je predivan primjer posluživanja duhovnim potrebama drugih, tko god oni bili.

Ili, vršenje hramskog djela – traženjem imena naših predaka da bismo im pružili blagoslove vječnosti. Kakvog li božanskog načina posluživanja.

Razmotrite djelo traženja siromašnih i potrebitih, uzdizanja ruku ovješenih ili blagoslivljanja bolesnih i unesrećenih. Nisu li upravo to djela čistog posluživanja koja je Gospodin primjenjivao kada je kročio Zemljom?

Ako niste član Crkve, pozivam vas da »dođ[ete] i vidite«.20 Dođite i pridružite nam se. Ako ste član Crkve, ali trenutno ne sudjelujete aktivno, pozivam vas: molim vas da se vratite. Trebamo vas!

Dođite, nadodajte svoju snagu našoj.

Zbog vaših jedinstvenih talenata, sposobnosti i osobnosti, pomoći ćete nam da postanemo bolji i sretniji. Zauzvrat, mi ćemo pomoći vama da i vi postanete bolji i sretniji.

Dođite, pomognite nam izgraditi i osnažiti kulturu iscjeljenja, prijaznosti i milosrđa prema svoj Božjoj djeci. Jer svi nastojimo postati nova stvorenja gdje »staro je nestalo«, a »novo je… nastalo«.21 Spasitelj nam pokazuje smjer kojim ići – naprijed i prema gore. On kaže: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi«.22 Radimo zajedno kako bismo postali narod koji je Bog nakanio da postanemo.

Ovo je kraljevstvo evanđeoske kulture koju želimo njegovati diljem Crkve Isusa Krista. Nastojimo osnažiti Crkvu kao mjesto na kojem si međusobno praštamo. Gdje se odupiremo kušnji traženja mana i omalovažavanja. Gdje se, umjesto ukazivanja na nedostatke, međusobno uzdižemo i pomažemo si da postanemo najbolji što možemo.

Dopustite mi da vas ponovno pozovem. Dođite i vidite. Pridružite nam se. Trebamo vas.

Nesavršeni ljudi

Otkrit ćete da je ova Crkva puna nekih od najboljih ljudi koje ovaj svijet ima za ponuditi. Oni su gostoljubivi, brižni, prijazni i iskreni. Oni su marljivi, voljni žrtvovati pa čak i herojski s vremena na vrijeme.

I također su bolno nesavršeni.

Rade pogreške.

S vremena na vrijeme kažu nešto što ne bi trebali. Učine nešto što požele da nisu.

No, ovo im je zajedničko – žele se poboljšati i približiti Gospodinu, našem Spasitelju, i to Isusu Kristu.

Pokušavaju ispravno djelovati.

Oni vjeruju. Oni vole. Oni čine.

Žele postati nesebičniji, samilosniji, profinjeniji, više poput Isusa.

Nacrti za sreću

Da, život može biti težak s vremena na vrijeme. Zasigurno svi mi imamo svoje trenutke očaja i obeshrabrenja.

No, evanđelje Isusa Krista nudi nadu. I, u Crkvi Isusa Krista pridružujemo se drugima koji traže mjesto gdje se možemo osjećati kao kod kuće – mjesto rasta na kojem zajedno možemo vjerovati, voljeti i činiti.

Bez obzira na naše razlike, nastojimo prihvatiti jedni druge kao sinove i kćeri našeg ljubljenog Nebeskog Oca.

Neopisivo sam zahvalan što sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i što znam da Bog voli svoju djecu dovoljno da im pruži nacrt za sreću i smisao u ovom životu te način da iskuse vječnu radost u dvoranama slave u nadolazećem životu.

Zahvalan sam što nam je Bog dao način da iscijelimo bolesti duše i Weltschmerz života.

Svjedočim i ostavljam vam svoj blagoslov da dok vjerujemo u Boga, dok volimo njega i volimo njegovu djecu svim svojim srcem te dok nastojimo činiti kako nas je Bog uputio, pronaći ćemo iscjeljenje i mir, sreću i smisao. U sveto ime Isusa Krista. Amen.