Za njega

Ove povijesne večeri izražavam svoju ljubav i zahvalnost za svaku od vas, moje drage sestre. Bez obzira na našu dob, položaj ili okolnosti, mi se okupljamo večeras u jedinstvu, snazi, svrsi i svjedočanstvu da nas vole i vode naš Nebeski Otac, naš Spasitelj Isus Krist i naš živući prorok, predsjednik Russell M. Nelson.

Naš je biskup pozvao mog muža i mene, kao mladi par, da posjetimo obitelj koja nije bila u Crkvi mnogo godina i da im poslužujemo. Spremno smo prihvatili zadatak i otišli kod njih nekoliko dana kasnije. Odmah nam je bilo jasno da oni ne žele posjetitelje iz Crkve.

Stoga smo im tijekom sljedećeg posjeta prišli s tanjurom kolača, uvjereni da će komadići čokolade otopiti njihova srca. Nije bilo tako. Par je govorio s nama kroz vrata sa zaštitnom mrežom, još jasnije izražavajući da nismo dobrodošli. Ali dok smo se vozili kući, bili smo prilično sigurni da bi uspjeh možda bio ostvaren da smo umjesto kolača ponudili slatkiše s hrskavom rižom.

Naš nedostatak duhovne vizije učinio je dodatne neuspjele pokušaje frustrirajućima. Odbijanje nikada nije ugodno. S vremenom smo se počeli pitati: »Zašto radimo ovo? Koja je naša svrha?«.

Starješina Carl B. Cook iznio je sljedeće zapažanje: »Služenje u Crkvi može biti izazovno ako se od nas zatraži da činimo nešto što nas plaši, ako se umorimo od služenja ili ako smo pozvani činiti nešto što nam u početku nije privlačno.«¹ Mi smo doživljavali istinitost riječi starješine Cooka kad smo odlučili da trebamo tražiti vodstvo od Nekoga s većom perspektivom od naše.

Stoga, nakon mnogo iskrenih molitvi i proučavanja, primili smo odgovor na pitanje zašto u našem služenju. Dogodila se promjena u našem razumijevanju, promjena srca, zapravo objava.² Dok smo tražili vodstvo iz Svetih pisama, Gospodin nas je podučio kako učiniti proces služenja drugima lakšim i značajnijim. Ovo je stih koji smo pročitali koji je promijenio i naša srca i naš pristup: »Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom moću, umom i snagom svojom; i u ime Isusa Krista služi mu.«³ Iako je ovaj stih bio tako poznat, činilo se da nam govori na nov i važan način.

Shvatili smo da smo iskreno nastojali služiti ovoj obitelji i svojem biskupu, ali morali smo se pitati služimo li zaista iz ljubavi prema Gospodinu. Kralj Benjamin pojasnio je ovu razliku kad je izjavio: »Gle, kažem vam, zato što vam rekoh da provedoh dane svoje u službi vama, ne želim se hvastati, jer zapravo bijah u službi Bogu.«⁴

Dakle, kome je kralj Benjamin zapravo služio? Nebeskom Ocu i Spasitelju. Znati tko i zašto u služenju drugima pomaže nam razumjeti da je najveće očitovanje ljubavi odanost Bogu.

Kako se naše usmjerenje postupno mijenjalo, mijenjale su se i naše molitve. Počeli smo se radovati našim posjetima ovoj dragoj obitelji zbog naše ljubavi prema Gospodinu.⁵ Činili smo to za njega. On je učinio da borba više ne bude borba. Nakon mnogo mjeseci stajanja na kućnom pragu, obitelj nas je počela puštati da uđemo. Naposljetku smo zajedno imali redovite molitve i brižne evanđeoske rasprave. Razvilo se dugotrajno prijateljstvo. Štovali smo ga i voljeli iskazujući ljubav njegovoj djeci.

Možete li se sjetiti vremena kad ste s ljubavlju posegnuli uz iskren trud da pomognete nekome u potrebi i osjetili da je vaš trud prošao neprimijećen ili vas možda nisu cijenili niti čak željeli? U tom trenutku, jeste li sumnjali u vrijednost vaše službe? Ako je tako, neka riječi kralja Benjamina nadomjeste vašu sumnju i čak vašu bol: »Zapravo [ste] u službi Bogu svojemu.«⁶

Umjesto da gradimo gorčinu, možemo graditi, kroz služenje, savršeniji odnos s našim Nebeskim Ocem. Naša ljubav prema njemu i odanost njemu nadomješta potrebu za priznanjem ili uvažavanjem i omogućava da njegova ljubav teče k nama i kroz nas.

Ponekad možemo u početku služiti iz osjećaja dužnosti ili obveze, ali čak nas i ta služba može navesti da koristimo nešto više u nama, navodeći nas da služimo na »još uzvišeniji«⁷ način – kao u pozivu predsjednika Nelsona na »noviji, svetiji pristup brige za druge i posluživanja drugima«.⁸

Kada se usredotočimo na sve što je Bog učinio za nas, naša služba ističe iz zahvalnog srca. Kada postajemo manje zabrinuti za to kako nas naša služba veliča, umjesto toga shvaćamo da će usredotočenost naše službe biti u tome da stavimo Boga na prvo mjesto.⁹

Predsjednik M. Russell Ballard je podučio: »Samo kada volimo Boga i Krista svim svojim srcem, dušom i umom sposobni smo dijeliti ovu ljubav s našim bližnjima kroz čine ljubaznosti i služenja.«¹⁰

Prva od Deset zapovijedi ponavlja ovu božansku mudrost: »Ja sam Jahve, Bog tvoj… Nemoj imati drugih bogova uz mene.«¹¹ Postavljanje ove zapovijedi pomaže nam razumjeti da ako postavimo njega kao svoj glavni prioritet, sve će se drugo naposljetku postaviti na mjesto – čak i naše služenje drugima. Kada on zauzme vodeće mjesto u našem životu našim namjernim izborom, tada on može blagosloviti naša djela za naše dobro i za dobro drugih.

Gospodin je savjetovao: »Oslanjajte se na mene u svakoj misli.«¹² I svakog tjedna mi sklapamo savez da ćemo činiti upravo to – »uvijek ga se spominjati«.¹³ Može li se takvo božansko usmjerenje primijeniti u svemu što činimo? Može li obavljanje čak i jednostavnog zadatka postati prilika za iskazivanje naše ljubavi i odanosti njemu? Vjerujem da može i hoće.

Možemo učiniti da svaka točka na našem popisu zadataka postane način slavljenja njega. Možemo vidjeti svaki zadatak kao povlasticu i priliku da mu služimo, čak i kad smo usred rokova, dužnosti i prljavih pelena.

Kao što je Amon rekao: »Da, znadem da sam ništa; gledom na snagu svoju slab sam; zato se neću hvastati sobom, već ću se hvastati Bogom svojim, jer u snazi njegovoj mogu učiniti sve.«¹⁴

Kada služenje našem Bogu postane naš glavni prioritet u životu, mi gubimo sebe i u pravo vrijeme pronalazimo sebe.¹⁵

Spasitelj je podučio ovo načelo tako jednostavno i izravno: »Zato neka svjetlo vaše tako sjaji pred ovim narodom, da bi oni mogli vidjeti dobra djela vaša i slaviti Oca vašega koji je na nebu.«¹⁶

Iznijela bih vam neke riječi mudrosti koje su bile pronađene na zidu sirotišta u Kalkuti u Indiji: »Ako ste ljubazni, ljudi vas mogu optužiti za sebične, skrivene motive. Svejedno budite ljubazni. Ono što provedete godine izgrađujući netko može uništiti preko noći. Svejedno gradite. Dobro koje učinite danas ljudi će često sutra zaboraviti. Svejedno činite dobro. Dajte svijetu najbolje što imate i možda nikada neće biti dovoljno. Svejedno dajte svijetu najbolje što imate. Vidite, u posljednjoj analizi, to je, ionako, između vas i vašeg Boga.«¹⁷

Sestre, to je uvijek između nas i Gospodina. Kao što je predsjednik James E. Faust rekao: »‘Što je najveća potreba na svijetu?’ (…) ‘Nije li najveća potreba na cijelom svijetu da svaka osoba ima osobni, trajni, svakodnevni, neprestani odnos sa Spasiteljem?’ Imati takav odnos može osloboditi božansku narav u nama i ništa ne može stvoriti veću razliku u našem životu kada uspijemo spoznati i razumjeti naš božanski odnos s Bogom.«¹⁸

Slično tome, Alma je objasnio svojem sinu: »Da, i vapi k Bogu za svu potporu svoju; da, nek sva djela tvoja budu za Gospoda, i kamo god pođeš nek to bude u Gospodu; da, nek sve misli tvoje budu upravljene ka Gospodu; da, nek nježni osjećaji srca tvojega budu usmjereni na Gospoda zauvijek.«¹⁹

I predsjednik Russell M. Nelson nas je također podučio: »Kada razumijemo njegovo dobrovoljno Pomirenje, svaki osjećaj žrtve s naše strane postane potpuno zasjenjen dubokim osjećajem zahvalnosti za povlasticu da mu služimo.«²⁰

Sestre, svjedočim da kada Isus Krist, kroz moć svojeg Pomirenja, radi na nama i u nama, on počinje raditi kroz nas da blagoslovi druge. Mi im služimo, ali to činimo voleći njega i služeći mu. Mi postajemo ono što Sveta pisma opisuju: »Svaki čovjek [i žena] tražeći dobrobit bližnjega svoga, i čineći sve uz oko uprto na slavu Božju.«²¹

Možda je naš biskup znao da je to lekcija koju ćemo moj muž i ja naučiti iz onih prvih, s dobrom namjerom, ali nesavršenih, napora da poslužujemo Božjim voljenim sinovima i kćerima. Iznosim svoje osobno i sigurno svjedočanstvo o dobroti i ljubavi koju nam on pokazuje dok nastojimo služiti za njega. U sveto ime Isusa Krista. Amen.