Naša logorska vatra vjere

Draga braćo i sestre, nije li veličanstveno primiti trajnu objavu s nebesa kroz predsjednika Russella M. Nelsona i naše crkvene vođe koja nas poziva živjeti na nove i svetije načine,¹ kod kuće i u crkvi, sa svim našim srcem, umom i snagom?

Jeste li ikada imali priliku učiniti nešto za što ste se osjećali nepripremljeno ili nedoraslo, ali za što ste bili blagoslovljeni zbog pokušaja?

Ja jesam. Evo jednog primjera.

Prije nekoliko godina, starješina Richard G. Scott, član Zbora dvanaestorice apostola, ljubazno me upitao: »Gerrite, bi li htio sa mnom naslikati akvarel?«.

Starješina Scott je rekao da mu slikanje pomaže opažati i stvarati. Napisao je: »Pokušajte biti kreativni, čak i ako su rezultati skromni… Stvaralaštvo može stvoriti duh zahvalnosti za život i za ono što je Gospodin utkao u vaše biće… Ako mudro odaberete, ono vam ne mora oduzimati puno vremena.«²

Predsjednik Henry B. Eyring je opisao svoje umjetničke meditacije motivirane »osjećajem ljubavi«, uključujući »ljubav Stvoritelja koji očekuje da njegova djeca postanu poput njega – da stvaraju i grade.«³ Kreativna djela predsjednika Eyringa pružaju »jedinstveni, duhovni pogled na svjedočanstvo i vjeru.«⁴

Umjetnički radovi predsjednika Boyda K. Packera oslikavaju temeljnu poruku evanđelja: »Bog je Stvoritelj neba i zemlje i svega što je na njima, da sva priroda svjedoči o tom božanski upravljanom stvaranju te da postoji potpuni sklad između prirode, znanosti i evanđelja Isusa Krista.«⁵

Alma svjedoči: »Sve odaje da postoji Bog«⁶ Naša djeca Male škole pjevaju: »O, ptičice poj kad poslušam ja il’ promatram plavetni svod, … ja sretan sam što živim na svijetu tom kojeg Otac je stvorio nam.«⁷ Pisac Victor Hugo slavi »čudesne veze između bića i stvari u ovoj neiscrpnoj cjelini, od Sunca do biljne uši. … Sve ptice što lete drže nit vječnosti u svojim kandžama. … Maglina je mravinjak zvijezda.«⁸

A to nas vraća pozivu starješine Scotta.

»Starješino Scotte«, odgovorio sam, »želio bih moći bolje opažati i stvarati. Ushićen sam kad zamislim Nebeskog Oca kako slika s valjajućim oblacima i svakom nijansom neba i vode. Ali« – ovdje je bila duga stanka – »starješino Scotte«, rekao sam, »nisam vješt u akvarelu. Brinem se da bi vas moglo frustrirati pokušati me naučiti.«

Starješina Scott se nasmiješio i dogovorio naš susret. Na dogovoreni dan pripremio je papir, boje i kistove. Skicirao je neke vanjske linije i pomogao mi navlažiti papir.

Kao predložak smo koristili njegov krasan akvarel nazvan Logorska vatra u suton. Slikajući, razgovarali smo o vjeri – kako, dok smo licem okrenuti svjetlosti i toplini logorske vatre, ostavljamo tminu i nesigurnost iza nas – kako za ponekad dugih, usamljenih noći, naša logorska vatra vjere može dati nadu i sigurnost. A zora uistinu sviće. Naša logorska vatra vjere – naše uspomene, iskustva i nasljedstvo vjere u Božju dobrotu i nježna milosrđa u našem životu – ojačala nas je tijekom noći.

Moje je svjedočanstvo – za one koji ju traže, omogućavaju i žive za nju – zora vjere će, ponekad postepeno, doći ili se može vratiti. Svjetlo će doći kada ga želimo i tražimo, kada smo strpljivi i poslušni Božjim zapovijedima, kada smo otvoreni Božjoj milosti, iscjeljenju i savezima.

Kad smo započeli sa slikanjem, starješina Scott je ohrabrivao: »Gerrite, čak i s jednom lekcijom naslikat ćeš nešto što ćeš htjeti sačuvati i upamtiti.« Starješina Scott bio je u pravu. Cijenim akvarel naše logorske vatre vjere koji mi je starješina Scott pomogao naslikati. Moja je umjetnička sposobnost bila i ostala ograničena, ali uspomena na našu logorsku vatru vjere može nas ohrabriti na pet načina.

Prvo, naša logorska vatra vjere može nas ohrabriti da pronađemo radost u zdravom stvaralaštvu.

Postoji radost u zamišljanju, učenju, činjenju vrijednih novih stvari. To je posebice istina dok produbljujemo vjeru i povjerenje u Nebeskog Oca i njegovog Sina Isusa Krista. Ne možemo voljeti sebe dovoljno da bismo se spasili. Ali Nebeski Otac nas voli više i poznaje bolje nego što mi volimo ili poznajemo sami sebe. Možemo vjerovati Gospodinu i ne oslanjati se na svoje vlastito razumijevanje.⁹

Jeste li ikada bili jedini nepozvani na nečiju rođendansku zabavu?

Jeste li ikada bili odabrani zadnji, ili uopće niste bili odabrani, kada su se sastavljale momčadi?

Jeste li se ikada pripremili za test u školi, razgovor za posao, priliku koju ste uistinu željeli – i osjećali da ste podbacili?

Jeste li se molili za vezu koja, iz kojih god razloga, nije uspjela?

Jeste li se suočili s kroničnom bolešću, je li vas napustio supružnik, jeste li bili u agoniji za obitelj?

Naš Spasitelj zna naše okolnosti. Dok primjenjujemo Bogom danu slobodnu volju i upotrebljavamo sve svoje talente u poniznosti i vjeri, naš Spasitelj Isus Krist može nam pomoći suočiti se sa životnim izazovima i radostima. Vjera uključuje želju i izbor vjerovati. Vjera također dolazi iz slušanja Božjih zapovijedi koje su nam dane da bi nas blagoslovile dok slijedimo njegov put saveza.

Kada smo se osjećali ili se osjećamo nesigurno, usamljeno, frustrirano, ljuto, iznevjereno, razočarano ili odvojeno od Boga i njegove obnovljene Crkve, može biti potrebna dodatna količina truda i vjere kako bismo ponovno došli na njegov put saveza. No vrijedno je toga! Molim vas, dođite, ili dođite opet, Gospodinu Isusu Kristu! Božja je ljubav čvršća od uza smrtnih – vremenitih ili duhovnih.¹⁰ Pomirenje našeg Spasitelja beskrajno je i vječno. Svatko od nas zastrani i pogriješi. Možemo, na neko vrijeme, izgubiti svoj put. Bog nas s ljubavlju uvjerava da, bez obzira gdje smo i što smo učinili, uvijek postoji prilika za povratak. On spremno čeka prigrliti nas.¹¹

Drugo, naša logorska vatra vjere može nas ohrabriti da poslužujemo na nove, uzvišenije i svetije načine ispunjene Duhom.

Takvo posluživanje donosi čuda i blagoslove pripadnosti savezu – gdje osjećamo Božju ljubav i težimo posluživati drugima u tom duhu.

Ne tako davno, sestra Gong i ja upoznali smo oca i obitelj blagoslovljene vjernim bratom u svećeništvu koji je došao njihovom biskupu te upitao može li on (brat u svećeništvu) biti očev suradnik u kućnom učiteljstvu. Otac nije bio aktivan i bio je nezainteresiran za kućno učiteljstvo. No kako se očevo srce mijenjalo, on i njegov ljubavlju ispunjen brat u svećeništvu počeli su posjećivati »svoje« obitelji. Nakon jednog takvog posjeta, njegova supruga – i sama tada neaktivna u crkvi – upitala je supruga kako idu stvari. Otac je priznao: »Možda sam nešto osjetio« – i zatim otišao u kuhinju uzeti pivo.¹²

Ali jedna je stvar slijedila drugu; dirljiva iskustva, posluživanje, promjena srca, razred pripreme za hram, dolaženje u crkvi, pečaćenje kao obitelj u svetom hramu. Zamislite kako su djeca i unuci zahvalni svom ocu i majci te poslužiteljskom bratu koji je došao kao prijatelj i suradnik s njihovim ocem posluživati drugima i voljeti ih.

Treće ohrabrenje logorske vatre vjere: stvaralačka radost evanđelja i blagoslovi dolaze kada težimo voljeti Gospodina i druge svim svojim srcem i dušom.

Sveta nas pisma pozivaju da sve što jesmo i što postajemo stavimo na oltar ljubavi i službe. U Starom zavjetu, Ponovljeni zakon nam naređuje »ljubi[ti] Jahvu, Boga svoga« svim svojim srcem, dušom i snagom.¹³ Jošua opominje: »Ljubite Jahvu, Boga svojega, … id[i]te putovima njegovim, … čuva[j]te zapovijedi njegove, … držite [se] uz njega, i … služite [mu] svim srcem i svom dušom«¹⁴

U Novom zavjetu naš Spasitelj izjavljuje dvije velike zapovijedi: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom… [i] bližnjega svoga kao samoga sebe!«¹⁵

U Mormonovoj knjizi: Još jednom svjedočanstvu o Isusu Kristu, kralj Benjamin se trudio »svom snagom tijela svojega i sposobnošću cijele duše svoje« te je uspostavio mir u zemlji.¹⁶ U Nauku i savezima, kao što svaki misionar zna, Gospodin traži da mu služimo »svim srcem, moću, umom i snagom svojom«.¹⁷ Kada su sveci ušli u okrug Jackson, Gospodin im je zapovjedio da obdržavaju Šabat svetim ljubeći »Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom moću, umom i snagom svojom; i u ime Isusa Krista služi mu.«¹⁸

Radujemo se u pozivu da posvetimo svoje kompletne duše traženju uzvišenijih i svetijih načina kako voljeti Boga i one oko nas te kako ojačati svoju vjeru u Nebeskog Oca i Isusa Krista u svojim srcima i u svojim domovima i u crkvi.

Četvrto, naša logorska vatra vjere ohrabruje nas da ustanovimo redovite obrasce pravednog življenja koji produbljuju vjeru i duhovnost.

Te svete navike, pravedne rutine ili pobožni obrasci mogu uključiti molitvu, proučavanje Svetih pisama, post, sjećanje na našeg Spasitelja i saveze kroz uredbu sakramenta, dijeljenje blagoslova evanđelja kroz misionarsku službu, hramsku službu i obiteljsku povijest te druge službe; pisanje promišljenog osobnog dnevnika, i tako dalje.

Kada se pravedni obrasci i duhovne čežnje udruže, vrijeme i vječnost se sastaju. Duhovna svjetlost i život dolaze kada nas redovito vjersko štovanje približi našem Nebeskom Ocu i našem Spasitelju Isusu Kristu. Kada volimo duh i slovo zakona, stvari vječnosti mogu pročistiti naše duše poput rose s neba.¹⁹ Sa svakodnevnom poslušnošću i osvježavajućom živom vodom, mi pronalazimo odgovore, vjeru i snagu suočiti se sa svakodnevnim izazovima i prilikama s evanđeoskom strpljivošću, perspektivom i radošću.

Peto, kako obdržavamo najbolje od poznatih obrazaca dok tražimo nove i svetije načine da volimo Boga te pomognemo sebi i drugima pripremiti se da ga sretnemo, naša logorska vatra vjere može nas ohrabriti da upamtimo da je savršenstvo u Kristu, ne u nama ili u perfekcionizmu svijeta.

Božje su pozivnice pune ljubavi i mogućnosti jer je Isus Krist »put, istina i život.«²⁰ One od vas koji se osjećaju opterećeno, on poziva: »Dođite k meni«, a onima koji mu dođu, on obećaje: »Ja ću vas okrijepiti«.²¹ »Dođite Kristu, i usavršite se u njemu… ljubi[te] Boga svom svojom moću, umom i snagom, tad je milost njegova dostatna za vas, tako da milošću njegovom možete biti savršeni u Kristu.«²²

U ovom obećanju da »milošću njegovom možete biti savršeni u Kristu«, nalazi se utjeha, mir i obećanje da možemo nastaviti naprijed s vjerom i pouzdanjem u Gospodina, čak i kada stvari ne idu kako se nadamo, očekujemo ili možda zaslužujemo, bez da je naša krivica, čak i kada smo učinili najbolje što možemo.

U različitim se vremenima i na različite načine svi osjećamo nedoraslo, nesigurno, možda nedostojno. Ipak, u svojim vjernim nastojanjima da volimo Boga i poslužujemo svojim bližnjima, možemo osjetiti Božju ljubav i potrebno nadahnuće za njihove i svoje živote na nove i svetije načine.

Sa suosjećanjem, naš Spasitelj nas ohrabruje i obećaje nam da se možemo »probijati naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen sjaj nade i ljubav prema Bogu i svim ljudima.«²³ Nauk Kristov, Pomirenje našeg Spasitelja i naše apsolutno slijeđenje njegovog puta saveza, mogu nam pomoći znati njegove istine i učiniti nas slobodnima.²⁴

Svjedočim da su punina njegovog evanđelja i njegov naum sreće obnovljeni i podučavani u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, u Svetim pismima i po prorocima, od proroka Josepha Smitha do predsjednika Russella M. Nelsona danas. Svjedočim da njegov put saveza vodi do najvećeg dara koji naš Nebeski Otac pun ljubavi obećaje: »Imat ćete vječni život«.²⁵

Neka njegovi blagoslovi i trajna radost budu naši dok grijemo svoja srca i nade i predanost na svojoj logorskoj vatri vjere, molim u sveto ime Isusa Krista, amen.