Dom u kojem prebiva Duh Gospodnji
Pronaći ćete neke od najvećih radosti u svojim nastojanjima da učinite svoj dom mjestom vjere u Gospodina Isusa Krista i mjestom koje zrači ljubavlju.
Moja braćo i sestre, zahvalan sam što sam pozvan govoriti vam na ovom 189. godišnjem Općem saboru Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Na ovaj datum 1830. godine, Joseph Smith uspostavio je Crkvu pod Gospodinovim vodstvom. To je učinjeno u domu obitelji Whitmer u blizini Fayettea u New Yorku. Tamo je tog dana bilo šest članova i oko 50 drugih zainteresiranih ljudi.
Iako ne znam što je prorok Joseph rekao ili kako je izgledao kada je stao pred tu malu skupinu, znam što su ti ljudi s vjerom u Isusa Krista osjetili. Osjetili su Duha Svetoga i osjetili su da su na svetom mjestu. Zasigurno su osjetili da su ujedinjeni kao jedno.
Taj čudesni osjećaj je ono što želimo u našim domovima. To je osjećaj koji dolazi kada, kako je Pavao opisao, »tež[imo] za onim što je duhovno«.1
Moja je svrha danas podučiti što znam o tome kako se možemo češće osposobiti za taj osjećaj i pozvati ga da traje dulje u našim obiteljima. Kao što znate iz iskustva, to nije jednostavno za učiniti. Prijepor, oholost i grijeh moraju biti obuzdani. Čista Kristova ljubav mora ući u srca naše obitelji.
Adam i Eva, Lehi i Sarija, i drugi roditelji koje poznajemo iz Svetih pisama otkrili su da je to težak izazov. No postoje ohrabrujući primjeri održivog blagostanja u obiteljima i domovima koji nas umiruju. A ti nam primjeri pomažu vidjeti kako se to može dogoditi za nas i naše obitelji. Sjećate se zapisa iz knjige 4 Nefi:
»I dogodi se da ne bijaše nikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda.
I ne bijaše nikakvih zavisti, ni razdorā, ni nemirā, ni bludništava, ni laži, ni umorstava, niti ikakve pohotnosti; i doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.
Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu jedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg.
I kako li blagoslovljeni bijahu oni! Jer ih Gospod blagoslivljaše u svemu djelovanju njihovu; da, oni bijahu blagoslovljeni i obasuti napretkom sve dok stotinu i deset godina ne bijaše prošlo; i prvi naraštaj od Krista bijaše preminuo, i ne bijaše nikakva sukoba u cijeloj zemlji.«2
Kao što znate, to sretno razdoblje nije trajalo zauvijek. Zapis u 4 Nefiju opisuje moguće simptome duhovnog pada među skupinom dobrih ljudi. To je obrazac koji se ukazivao tijekom povijesti među cijelim narodima, u zajednicama i, najžalosnije, u obiteljima. Proučavajući taj obrazac, možemo vidjeti kako možemo zaštititi pa čak i povećati osjećaje ljubavi u našoj obitelji.
Ovo je obrazac pada koji se ukazao nakon 200 godina življenja u savršenom miru koji donosi evanđelje:
Uvukla se oholost.
Ljudi su prestali dijeliti ono što su imali jedni s drugima.
Počeli su se gledati u klasama iznad ili ispod jedni drugih.
Počeli su umanjivati svoju vjeru u Isusa Krista.
Počeli su mrziti.
Počeli su činiti razne vrste grijeha.
Mudri roditelji bit će dovoljno na oprezu da primijete te simptome kada se ukažu među članovima njihove obitelji. Oni će, naravno, biti zabrinuti. No znat će da je temeljni uzrok utjecaj Sotone koji pokušava odvesti dobre ljude putem grijeha i tako izgubiti utjecaj Duha Svetoga. Stoga će mudri roditelji vidjeti kako postoji prilika u vođenju svakog djeteta, i njih samih, da potpunije prihvate Gospodinov poziv da dođu k njemu.
Možete imati ograničen uspjeh pozivajući djecu da se pokaju, na primjer, od oholosti. Možete pokušati uvjeriti djecu da velikodušnije dijele ono što imaju. Možete ih tražiti da prestanu osjećati da su bolji od nekoga drugoga u obitelji. No onda dolazite do simptoma koji sam ranije opisao kao »počeli su umanjivati svoju vjeru u Isusa Krista«.
Postoji ključ vođenja vaših obitelji da se uzdignu na ono duhovno mjesto koje želite za njih – i da vi budete tamo s njima. Dok im pomažete rasti u vjeri da je Isus Krist njihov voljeni Otkupitelj, oni će osjetiti želju da se pokaju. Dok to čine, poniznost će početi zamjenjivati oholost. Kako počinju osjećati što im je Gospodin dao, željet će velikodušnije dijeliti. Suparništvo za isticanjem ili priznanjem će se umanjiti. Mržnja će biti istjerana ljubavlju. I naposljetku, kao što je bilo s ljudima koje je obratio kralj Benjamin, želja da čine dobro ojačat će ih protiv iskušenja grijeha. Narod kralja Benjamina posvjedočio je da nemaju više sklonosti za činiti zlo.3
Stoga je izgradnja vjere u Isusa Krista početak poništavanja duhovnog pada u vašoj obitelji i u vašem domu. Veća je vjerojatnost da će ta vjera dovesti do pokajanja od propovijedanja protiv svakog simptoma duhovnog pada.
Najbolje ćete podučavati primjerom. Članovi obitelji i drugi moraju vas vidjeti kako rastete u svojoj vjeri u Isusa Krista i u njegovo evanđelje. Nedavno vam je omogućena velika pomoć. Roditelji u Crkvi blagoslovljeni su nadahnutim nastavnim planom i programom za obitelji i pojedince. Dok to koristite, izgradit ćete svoju vjeru i vjeru svoje djece u Gospodina Isusa Krista.
Rasti u vjeri
Vaša je vjera u Spasitelja rasla dok ste slijedili sugestiju predsjednika Russella M. Nelsona da ponovno pročitate Mormonovu knjigu. Označili ste odlomke i riječi koje se odnose na Spasitelja. Vaša je vjera u Isusa Krista rasla. No poput nove biljke, takva će vjera u Isusa Krista uvenuti osim ako ne pronađete trajnu odlučnost da promišljate o njoj i molite se da je povećate.
Vaš primjer rasta u vjeri možda sada neće slijediti svi članovi vaše obitelji. No ohrabrite se iskustvom Alme mlađeg. U svojoj bolnoj potrebi za pokajanjem i oprostom, prisjetio se vjere svog oca u Isusa Krista. Vaša djeca mogu se prisjetiti vaše vjere u Spasitelja u trenutku kada očajnički zatrebaju pokajanje. Alma je o tom trenutku rekao:
»I dogodi se, dok bijah tako raspet mukom, dok bijah silno uznemiren sjećanjem na mnoge grijehe svoje, gle, sjetih se također da čuh oca svojega kako prorokuje narodu o dolasku nekog Isusa Krista, Sina Božjega, da pomiri za grijehe svijeta.
Evo, čim um moj uhvati ovu misao, ja zavapih u srcu svojemu: O Isuse, ti Sine Božji, iskaži milosrđe prema meni, koji sam u žuči gorčine, i opasan sam vječnim verigama smrti.
I evo gle, kad to pomislih, ne mogah se više sjetiti boli svojih; da, ne bijah više silno uznemiren sjećanjem na grijehe svoje.«4
Moliti s ljubavlju
Uz vaš primjer rasta u vjeri, to što se molite kao obitelj može igrati presudnu ulogu u stvaranju vašeg doma svetim mjestom. Jednu se osobu obično odabire kao glas koji će moliti za obitelj. Kada je molitva jasno upućena Bogu u ime ljudi koji kleče i slušaju, vjera raste u svima njima. Oni mogu osjetiti izraze ljubavi za Nebeskog Oca i za Spasitelja. I kada osoba koja se moli spomene one koji kleče u tom krugu, a koji su potrebiti, svi mogu osjetiti ljubav za njih i za svakog člana obitelji.
Čak i kada članovi obitelji ne žive u domu, molitva može izgraditi veze ljubavi. Molitva u obitelji može dosegnuti širom svijeta. Više sam puta saznao da se udaljeni član obitelji molio u isto vrijeme za istu stvar kao i ja. Za mene, stara izreka »obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno« može se proširiti na »obitelj koja moli zajedno, zajedno je čak i kada su udaljeni«.
Podučavati rano pokajanje
Budući da nitko od nas nije savršen i da je lako povrijediti osjećaje, obitelji mogu postati sveta utočišta samo kada se pokajemo što prije i iskreno. Roditelji mogu postaviti primjer. Od grubih riječi i neljubaznih misli može se pokajati brzo i iskreno. Jednostavno »žao mi je« može iscijeliti rane i pozvati i oprost i ljubav.
Prorok Joseph Smith bio nam je uzor kada se nosio s opakim napadima, izdajicama pa čak i s nesuglasicama u svojoj obitelji. Opraštao je brzo čak iako je znao da bi napadač mogao ponovno napasti. Tražio je oprost i davao ga slobodno.5
Njegovati misionarski duh
Sinovi Mosijini bili su odlučni ponuditi evanđelje svima. Ova je želja došla iz njihovog osobnog iskustva s pokajanjem. Oni nisu mogli podnijeti misao da bilo koja osoba zbog učinaka grijeha pati poput njih. Stoga su se suočili s odbacivanjem, teškoćama i opasnostima kako bi ponudili evanđelje Isusa Krista svojim neprijateljima. Pritom su otkrili radost u mnogima koji su se pokajali i iskusili radost oprosta kroz Pomirenje Isusa Krista.
Članovi naše obitelji rast će u svojoj želji da iznose evanđelje dok osjećaju radost oprosta. To može doći čak i kada obnove saveze blagujući sakrament. Misionarski duh rast će u našim domovima dok djeca i roditelji osjećaju radost oprosta tijekom sakramentalne službe. Kroz njihov primjer pobožnosti, i roditelji i djeca mogu pomoći jedni drugima osjetiti tu radost. Ta radost može ići daleko u pretvaranju naših domova u centre za obuku misionara. Možda neće svi služiti misiju, no svi će osjećati želju iznositi evanđelje koje im je omogućilo da osjete oprost i mir. I bez obzira služe li trenutno cjelodnevno ili ne, svi mogu osjetiti radost u pružanju evanđelja drugima.
Posjetiti hram
I za roditelje i za djecu, hram je najbolja prilika za stjecanje osjećaja i ljubavi prema nebeskim mjestima. To je naročito istina kada su djeca mlada. Djeca su rođena sa Svjetlom Kristovim. Čak i beba može osjetiti da je hram svet. Budući da roditelji vole svoju malu djecu, hram za njih predstavlja nadu da će moći voljeti svoju djecu u svojoj vječnoj obitelji – zauvijek.
Neki od vas imaju fotografije hramova u svom domu. Kako se hramovi dodaju širom Zemlje, mnogim je obiteljima moguće posjetiti hramsko tlo sa svojim obiteljima. Neki će možda moći pohađati otvorenja kada se hramovi izgrade. Roditelji mogu pitati djecu kako se osjećaju u blizini hrama ili u njemu.
Svaki roditelj može posvjedočiti o tome što mu znači hram. Predsjednik Ezra Taft Benson, koji je volio hramove, često je govorio o tome kako je gledao svoju majku kako pažljivo glača svoju hramsku odjeću.6 Govorio je o svojoj uspomeni kao dječak koji gleda svoju obitelj dok napuštaju njegov dom kako bi pohađali hram.
Kada je bio predsjednik Crkve, pohađao je hram istoga dana svaki tjedan. Uvijek je obavljao hramsko djelo za pretka. To je uvelike došlo kroz primjer njegovih roditelja.
Moje svjedočanstvo
Pronaći ćete neke od najvećih radosti u svojim nastojanjima da učinite svoj dom mjestom vjere u Gospodina Isusa Krista i mjestom koje zrači ljubavlju, čistom Kristovom ljubavlju. Obnova evanđelja počela je poniznim pitanjem o kojem se promišljalo u skromnom domu, a to se može nastaviti u svakom od naših domova dok u njima nastavljamo uspostavljati i prakticirati načela evanđelja. To je bila moja nada i moja najveća želja otkad sam bio maleni dječak. Svi ste imali uvide u takve domove. Mnogi ste ih od vas, uz Gospodinovu pomoć, stvorili.
Neki su cjelovitim srcem pokušali steći taj blagoslov, no još im nije uslišen. Moje je obećanje vama ono koje je meni jednom dao član Zbora dvanaestorice apostola. Rekao sam mu da sam, zbog odluka koje su neki u našoj proširenoj obitelji donijeli, sumnjao da možemo biti okupljeni zajedno u svijetu koji dolazi. Rekao je, koliko se dobro sjećam: »Brineš se oko pogrešnog problema. Samo živi dostojno nebeskog carstva, pa će obiteljska organizacija biti divnija nego što možeš zamisliti.«
Vjerujem da bi on uputio tu istu sretnu nadu u smrtnosti svakome od nas koji smo učinili sve kako bi osposobili sebe i članove svoje obitelji za vječni život. Znam da je naum Nebeskog Oca naum sreće. Svjedočim da njegov naum omogućuje svakome od nas koji smo dali sve od sebe da budemo zauvijek zapečaćeni u obitelji.
Znam da su svećenički ključevi obnovljeni Josephu Smithu predavani neprekinutim slijedom do predsjednika Russella M. Nelsona. Ti ključevi danas omogućuju pečaćenje obitelji. Znam da Nebeski Otac voli nas, svoju duhovnu djecu, savršenom ljubavlju. Znam da se zbog Pomirenja Isusa Krista možemo pokajati, biti očišćeni i postati dostojni živjeti u voljenim obiteljima zauvijek s našim Nebeskim Ocem i njegovim Ljubljenim Sinom, Isusom Kristom. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.