Poruka neodlučnom misionaru

Moja najdraža izreka, koja je često pripisivana svetom Franji Asiškom, glasi: »Propovijedajte evanđelja u svako doba i ako je potrebno, koristite riječi.«¹ Ono što se ovdje podrazumijeva je shvaćanje da su često najmoćnije propovijedi neizgovorene.

Kada smo pošteni i živimo dosljedno prema našim mjerilima, ljudi to primjećuju. Kada zračimo radošću i srećom, primjećuju još više.

Svatko želi biti sretan. Kada mi kao članovi Crkve zračimo svijetlom evanđelja, ljudi mogu vidjeti našu sreću i osjetiti Božju ljubav koja ispunjava i preplavljuje naš život. Oni žele znati zašto. Žele razumjeti našu tajnu.

To ih navodi da postavljaju pitanja poput: »Zašto si tako sretan?« ili »Zašto uvijek imaš tako pozitivan av?« Odgovori na ta pitanja, svakako, na savršeni način vode do razgovora o obnovljenom evanđelju Isusa Krista.

Započinjanje teme religije – posebno pred našim prijateljima i voljenima – može se činiti obeshrabrujuće i izazovno. Ne mora biti tako. Spominjanje duhovnih iskustava ili razgovor o crkvenim djelatnostima ili događanjima u neformalnom razgovoru može biti lako i ugodno ako uložimo malo hrabrosti i zdravog razuma.

Moja žena Harriet divan je primjer toga. Dok smo živjeli u Njemačkoj, ona bi našla načine ubaciti teme vezane za Crkvu u razgovore s prijateljima i poznanicima. Na primjer, kad bi ju netko pitao kako je provela vikend, ona bi rekla: »Ove smo nedjelje imali dojmljiv doživljaj u našoj crkvi! Šesnaestogodišnjak je održao krasan govor pred 200 okupljenih o vođenju čistog života.« Ili: »Doznala sam za 90-godišnjakinju koja je isplela preko 500 prekrivača i dala ih crkvenom humanitarnom programu da bi se poslali potrebitima u čitavom svijetu.«

Često su ljudi htjeli čuti više o tome. Postavljali su pitanja. I to je dovelo do prilika za razgovor o evanđelju na prirodan, samopouzdan i nenametljiv način.

Pojavom interneta i društvenih mreža, danas je lakše razgovarati o tim stvarima nego ikada prije. Ono što trebamo je jednostavno hrabrost to učiniti.

Nažalost, lako je biti neljubazan. Prečesto se događa da se svađamo, omalovažavamo i osuđujemo. Kada smo ljuti, grubi ili neugodni prema ljudima, zadnja stvar koju žele je naučiti više o nama. Nemoguće je znati koliko ljudi su napustili Crkvu ili nikada nisu pristupili zato jer je netko rekao nešto što ih je povrijedilo ili uvrijedilo.

Ima toliko neuljudnosti u svijetu danas. Zbog anonimnosti interneta, lakše je nego ikada prije reći otrovne ili grube stvari online. Ne bismo li mi, obećavajući učenici našeg blagog Krista, trebali imati više, dobrotvornije mjerilo? Sveta pisma podučavaju: »Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba« (Kološanima 4:6).

Sviđa mi se ideja da naše riječi budu jasne kao sunčano nebo i pune milosti. Možete li zamisliti kakve bi bile naše obitelji, odjeli, nacije pa čak i svijet kad bismo usvojili ovo jednostavno načelo?

Ponekad si uzimamo previše zasluga ili previše krivnje kada se radi o tuđem prihvaćanju evanđelja. Bitno je zapamtiti da Gospodin ne očekuje od nas da činimo obraćenja.

Obraćenje dolazi ne kroz naše riječi nego kroz nebesko posluživanje Duha Svetoga. Ponekad sve što treba je jedna rečenica našeg svjedočanstva ili jedna rečenica o nekom iskustvu, da bismo pokrenuli mekšanje srca ili otvaranje vrata koja vode druge da iskuse uzvišene istine kroz poticaje Duha.

Predsjednik Brigham Young (1801–1877) rekao je da je spoznao da je evanđelje istinito kada je »vidio čovjeka bez rječitosti ili talenta za javni govor koji je mogao samo reći: ‘Znam, moću Duha Svetoga, da je Mormonova knjiga istinita i da je Joseph Smith prorok Gospodnji.’« Predsjednik Young ispričao je što je doživio kada je čuo to skromno svjedočanstvo: »Sveti Duh koji proizlazi iz te osobe prosvijetlio je moje razumijevanje, a svjetlost, slava i besmrtnost bili su preda mnom.«²

Braćo i sestre, imajte vjere. Gospodin može uvećati snagu riječi koje govorite i napraviti ih moćnima. Bog ne traži od vas da preobratite već samo da otvorite usta. Zadatak obraćanja nije na vama – to je na osobi koja sluša i na Duhu Svetom.

Moji dragi prijatelji, danas za nas ima više načina nego ikada da otvorimo usta i podijelimo s drugima radosne vijesti evanđelja Isusa Krista. Postoji način za svakoga – čak i za neodlučnog misionara – da sudjeluje u ovom veličanstvenom djelu. Svatko od nas može naći način iskoristiti svoje posebne talente i interese kako bi podržao veličanstveno djelo ispunjavanja svijeta svjetlom i istinom. Dok to činimo naći ćemo radost koja dolazi onima koji su dovoljno vjerni i hrabri da mogu »stati kao svjedoci Božji u svako doba« (Mojsije 18:9).