Vođeni vjerom

Nikada neću zaboraviti šetnju u Zimskom boravištu u Nebraski, u SAD-u, gdje su pioniri živjeli prije mnogo godina. Osjećala sam kao da je tlo sveto, kao da posjećujem otvoreni hram.

Oči su mi se ispunile suzama, zamagljujući mi vid. Vidjela sam kip, ali nisam mogla prepoznati likove. Kada sam obrisala suze vidjela sam muškarca i ženu čija su lica bila puna žalosti. Kad sam pobliže pogledala vidjela sam lik novorođenčeta u grobu pored njihovih nogu.

Taj me je prizor ispunio s tako puno osjećaja: tugom, ljutnjom, zahvalnošću i radošću. Željela sam ukloniti bol koju su ti sveci osjećali, ali sam istovremeno bila zahvalna zbog onoga što su žrtvovali za evanđelje.

Moje iskustvo u Zimskom boravištu pomoglo mi je shvatiti da Nebeski Otac daje evanđelje svojoj djeci i omogućuje im slobodu izbora da s njime čine što žele. Roditelji tog djeteta mogli su odabrati lakši put. Slijediti proroka i živjeti po evanđelju zahtijevalo je od pionira nastaviti naprijed čak kad je to značilo pokopati svoje dijete. No, oni su odabrali živjeti po evanđelju i prihvatili su svoje izazove. Naučila sam da su predanost svetaca evanđelju i njihova odlučnosti da nastave dalje bili vođeni vjerom i nadom – nadom u bolju budućnost i vjerom da Gospodin zna za njih i da će im olakšati bol.