Uspon Crkve Kristove

Slika

Oliver Cowdery ordaining Joseph Smith

Oliver Cowdery zaređuje Josepha Smitha, Walter Rane

Početkom srpnja 1828., s rukopisom u rukama, Joseph je znao kako Gospodin želi da objavi Mormonovu knjigu te nadaleko i naširoko proširi njezinu poruku. No, on i njegova obitelj nisu bili upoznati s poslom tiskanja. Trebao je sačuvati rukopis na sigurnome, pronaći tiskara i nekako staviti knjigu u ruke ljudi koji su bili voljni razmotriti mogućnost novog Svetog pisma.

Također, tiskanje tako dugačke knjige kao što je Mormonova knjiga neće biti jeftino. Josephove se financije nisu poboljšale od kada je započeo prijevod, a sav novac koji je zaradio bio je namijenjen za skrb o njegovoj obitelji. Isto je vrijedilo i za njegove roditelje koji su i dalje bili siromašni farmeri radeći na zemlji koju nisu posjedovali. Josephov jedini prijatelj koji je mogao financirati projekt bio je Martin Harris.

Joseph je brzo krenuo na posao. Prije nego što je dovršio prijevod, podnio je zahtjev za autorsko pravo nad knjigom kako bi zaštitio tekst od svakoga tko bi ga mogao ukrasti ili plagirati.¹ Također, Joseph je uz Martinovu pomoć počeo tražiti tiskara koji bi pristao objaviti knjigu.

Prvo su otišli Egbertu Grandinu, tiskaru u Palmyri koji je bio isto godište kao i Joseph. Grandin je odmah odbio ponudu, vjerujući da je knjiga lažna. Nezastrašeni, Joseph i Martin su nastavili tražiti te su pronašli voljnog tiskara u obližnjem gradu. No, prije nego što su prihvatili njegovu ponudu, vratili su se u Palmyru i još jednom upitali Grandina bi li htio tiskati knjigu.²

Ovog se puta Grandin činio voljnijim preuzeti projekt, no htio je da mu se plati 3.000 USD za tiskanje i uvezivanje pet tisuća primjeraka čak i prije nego što započne s poslom. Martin je već obećao da će pomoći s plaćanjem za tiskanje, no da bi dobio toliki novac, shvatio je da će morati založiti svoju farmu. Bio je to ogroman teret za Martina, no znao je da nijedan od Josephovih drugih prijatelja neće moći pomoći Josephu s novcem.

Zabrinut, Martin je počeo propitkivati mudrost financiranja Mormonove knjige. Imao je jednu od najboljih farmi u području. Kada bi založio svoju zemlju, riskirao bi da ju izgubi. Bogatstvo koje je cijeli život stjecao moglo bi nestati onog trenutka kada se Mormonova knjiga ne bi dobro prodavala.

Martin je izložio svoju brigu Josephu i zatražio ga da potraži objavu za njega. Kao odgovor, Spasitelj je govorio o svojoj žrtvi da izvrši volju svojeg Oca, bez obzira na trošak. Opisao je svoju strašnu patnju dok je plaćao cijenu za grijeh kako bi se svi mogli pokajati i da bi im bilo oprošteno. Tada je zapovjedio Martinu da žrtvuje svoje vlastite interese kako bi ostvario Božji naum.

»Zapovijedam ti da se ne lakomiš za imetkom svojim«, rekao je Gospodin, »već ga udijeli obilno za tiskanje Mormonove knjige«. Knjiga je sadržavala istinitu Božju riječ, Gospodin je uvjeravao Martina, i pomoći će drugima vjerovati u evanđelje.³

Iako njegovi susjedi neće razumjeti njegovu odluku, Martin je bio poslušan Gospodinu i založio je svoju farmu kako bi jamčio isplatu.⁴

Grandin je potpisao ugovor i počeo organizirati ogroman projekt.⁵ Joseph je preveo tekst Mormonove knjige u tri mjeseca, a pisari su mu pomagali jedan po jedan. Grandinu i dvanaestorici osoba bit će potrebno sedam mjeseci da otiskaju i povežu prve primjerke djela od 590 stranica.⁶

S unajmljenim izdavačem, Joseph se vratio u Harmony u listopadu 1829. godine kako bi radio na svojoj farmi i bio s Emmom. U međuvremenu će Oliver, Martin i Hyrum nadgledati tiskanje i slati Josephu redovite novosti o napretku Grandina.⁷

Prisjećajući se očaja koji je osjetio nakon što je izgubio prve stranice koje je preveo, Joseph je zatražio od Olivera da prepiše rukopis Mormonove knjige stranicu po stranicu, čime bi napravio duplikat koji će biti odnesen tiskaru kako bi interpunkcija mogla biti nadodana i tekst posložen.⁸

Oliver je uživao u prepisivanju knjige, a pisma koja je u to vrijeme napisao bila su ispunjena jezikom knjige. Oponašajući Nefija, Jakova i Amuleka iz Mormonove knjige, Oliver je Josephu napisao o svojoj zahvalnosti za Kristovo beskrajno Pomirenje.

»Kada počnem pisati o Božjim milosrđima«, rekao je Josephu, »ne znam kada bih stao, no vremena i papira nema dovoljno.«⁹

Isti je duh privukao druge k Mormonovoj knjizi dok je bila tiskana. Thomas Marsh, bivši tiskarov šegrt, pokušao je pronaći svoje mjesto u drugim crkvama, no činilo se da nijedna od njih nije naviještala evanđelje koje je on pronašao u Bibliji. Vjerovao je da će uskoro biti osnovana nova crkva koja će naučavati obnovljenu istinu.

Tog se ljeta Thomas osjetio vođen Duhom da otputuje stotine milja od svojeg doma u Bostonu do zapadnog New Yorka. Ostao je u području tri mjeseca prije nego se uputio kući, nesiguran zašto je otputovao tako daleko. Međutim, kada je zastao na putu kući njegova ga je domaćica upitala je li čuo za »zlatnu knjigu« Josepha Smitha. Thomas je rekao ženi da nije i osjetio se ponukanim saznati više.

Ona mu je rekla da bi trebao porazgovarati s Martinom Harrisom i uputila ga je u Palmyru. Thomas je odmah otišao tamo i pronašao Martina u Grandinovoj tiskari. Tiskar mu je dao šesnaest stranica Mormonove knjige i Thomas ih je ponio sa sobom natrag u Boston, revan iznijeti svojoj supruzi, Elizabeth, prve dojmove o svojoj novoj vjeri.

Elizabeth je pročitala stranice i također povjerovala da su one djelo od Boga.¹⁰

Te jeseni, dok su tiskari polako napredovali s Mormonovom knjigom, bivši sudac imena Abner Cole počeo je objavljivati novine u Grandinovoj tiskari. Radeći po noći u trgovini, nakon što je Grandinovo osoblje otišlo kući, Abner je imao pristup otisnutim stranicama iz Mormonove knjige koja još uvijek nije bila uvezana i spremna za prodaju.

Abner se uskoro počeo šaliti na račun »Zlatne Biblije« u svojim novinama, a tijekom zime je objavio isječke iz knjige zajedno sa sarkastičnim komentarima.¹¹

Kada su Hyrum i Oliver saznali što je Abner čini, suočili su se s njime. »S kojim pravom tiskate Mormonovu knjigu na ovaj način?«, Hyrum je zahtijevao. »Ne znate li da smo primili autorsko pravo?«

»Ne tiče vas se«, Abner je rekao. »Unajmio sam tiskaru i tiskat ću što god želim.«

»Zabranjujem vam da dalje tiskate bilo što iz te knjige u svojim novinama«, Hyrum je rekao.

»Briga me«, Abner je rekao.

Nesigurni što da naprave, Hyrum i Oliver su poslali obavijest Josephu u Harmony koji se odmah vratio u Palmyru. Pronašao je Abnera u tiskarskom uredu kako ležerno čita svoje novine.

»Čini se da naporno radite«, rekao je Joseph.

»Drago mi je, g. Smith«, Abner je rekao prozaično.

»G. Cole«, Joseph je rekao, »Mormonova knjiga i pravo na njezino objavljivanje pripadaju meni i zabranjujem vam da se uplećete u to.«

Abner je skinuo svoj kaput i zasukao svoje rukave. »Želite li se tući, gospodine?«, zalajao je, lupajući šakom o šaku. »Želite li se tući, samo dajte.«

Joseph se nasmiješio. »Bolje da odjenete svoj kaput«, rekao je. »Hladno je i neću se tući s vama.« Smireno je nastavio: »No, morate prestati tiskati moju knjigu«.

»Ako mislite da ste bolji čovjek«, Abner je rekao, »samo svucite svoj kaput i pokušajte.«

»Postoji zakon«, Joseph je odgovorio, »i saznat ćete to ako već do sada niste znali. No, neću se tući s vama, jer to neće donijeti ništa dobro.«

Abner je znao da se nalazi s krive strane zakona. Smirio se i prestao tiskati isječke iz Mormonove knjige u svojim novinama.¹²

Solomon Chamberlin, propovjednik na svojem putu za Kanadu, prvi je puta čuo o »Zlatnoj Bibliji« od obitelji kod koje je odsjeo u blizini Palmyre. Poput Thomasa Marsha, tijekom svojeg života išao je od crkve do crkve, no nije se osjećao zadovoljnim onime što je vidio. Neke su crkve propovijedale o evanđeoskim načelima i vjerovale su u duhovne darove, no nisu imale Božje proroke niti njegovo svećeništvo. Solomon je osjećao kako je dolazilo vrijeme kada će Gospodin podignuti svojuCrkvu.

Dok je Solomon slušao obitelj kako govori o Josephu Smithu i zlatnim pločama, osjećao se ushićenim od glave do pete te je odlučio pronaći Smithove i saznati više o knjizi.

Krenuo je prema kući Smithovih i na vratima susreo Hyruma. »Mir ovoj kući«, Solomon je rekao.

»Nadam se da će biti mir«, Hyrum je odgovorio.

»Ima li ovdje ikoga«, upitao je Solomon, »tko vjeruje u viđenja ili objave?«

»Da«, Hyrum je rekao, »ovo je vidovnjačka kuća.«

Solomon je Hyrumu ispričao o viđenju koje je vidio godinama ranije. U njemu je anđeo rekao kako Bog nema crkvu na Zemlji, ali da će uskoro podignuti jednu koja će imati moć poput drevne crkve apostola. Hyrum i drugi u kući razumjeli su što je Solomon rekao i rekli su mu da dijele isto uvjerenje.

»Volio bih kada biste obznanili neka od svojih otkrića«, rekao je Solomon. »Mislim da ih mogu podnijeti.«

Hyrum ga je pozvao da kao gost odsjedne na farmi Smithovih te mu je pokazao rukopis Mormonove knjige. Solomon ga je proučavao dva dana, a zatim je otišao s Hyrumom u Grandinovu tiskaru gdje mu je tiskar dao šezdeset i četiri tiskane stranice. S neuvezanim stranicama u rukama, Solomon je nastavio prema Kanadi, propovijedajući uz put sve što je znao o novoj vjeri.¹³

Do 26. ožujka 1830., prvi primjerci Mormonove knjige bili su uvezani i dostupni za prodaju u prizemlju trgovine Grandinove tiskare. Bili su čvrsto uvezani u smeđu jareću kožu i mirisali su na kožu, lijepilo, papir i tintu. Riječi Book of Mormon [Mormonova knjiga] bile su utisnute na hrptu zlatnim slovima.¹⁴

Lucy Smith je cijenila novo Sveto pismo i vidjela ga kao znak da će Bog ubrzo okupiti svoju djecu te obnoviti svoj drevni savez. Naslovnica je izjavljivala kako je svrha knjige pokazati velike stvari koje je Bog učinio za svoj narod u prošlosti, nuditi iste blagoslove njegovom narodu danas i uvjeriti cijeli svijet da je Isus Krist Spasitelj svijeta.¹⁵

Na kraju knjige nalazila su se svjedočanstva Trojice svjedoka i Osmorice svjedoka, izjavljujući svijetu da su vidjeli ploče i znali da je prijevod istinit.¹⁶

Unatoč tim svjedočanstvima, Lucy je znala da neki ljudi knjigu smatraju izmišljotinom. Mnogi od njezinih susjeda vjerovali su da je Biblija dovoljno Sveto pismo za njih, ne shvaćajući da je Bog blagoslovio više od jednog naroda svojom riječju. Također je znala da su neki ljudi odbacili njezinu poruku jer su vjerovali da je Bog jednom govorio svijetu i više nikada neće.

Iz ovih razloga i mnogih drugih, mnogi ljudi u Palmyri nisu kupili knjigu.¹⁷ No, neki su proučili njezine stranice, osjetili moć njezinih naučavanja i kleknuli na svoja koljena kako bi upitali Gospodina je li istinita. Sama je Lucy znala da je Mormonova knjiga Božja riječ te ju je htjela podijeliti s drugima.¹⁸

Gotovo odmah nakon što je Mormonova knjiga bila objavljena, Joseph i Oliver su se spremili organizirati crkvu Isusa Krista. Nekoliko mjeseci ranije, ukazali su im se Gospodinovi drevni apostoli, Petar, Jakov i Ivan, te im predali Melkisedekovo svećeništvo kao što je Ivan Krstitelj obećao. Ova dodatna ovlast omogućila je Josephu i Oliveru da predaju dar Duha Svetoga onima koje su krstili. Također, Petar, Jakov i Ivan su ih zaredili za apostole Isusa Krista.¹⁹

Oko tog vremena, dok su odsjedali u domu Whitmerovih, Joseph i Oliver su se molili za više spoznaje o ovoj ovlasti. Kao odgovor na to, glas Gospodnji im je zapovjedio da se međusobno zarede kao starješine Crkve, no ne dok vjernici ne pristanu slijediti ih kao vođe Spasiteljeve Crkve. Također, bilo im je rečeno da zarede druge crkvene dužnosnike i predaju dar Duha Svetoga onima koji su bili kršteni.²⁰

Dana 6. travnja 1830., Joseph i Oliver sastali su se u domu Whitmerovih kako bi ispunili Gospodinovu zapovijed i uspostavili njegovu Crkvu. Kako bi se ispunili zakonski uvjeti, odabrali su šest osoba koje su prve postale članovi nove crkve. Također, oko četrdeset muškaraca i žena natrpalo se u mali dom i oko njega kako bi svjedočili tom događaju.²¹

Poslušni Gospodinovim prijašnjim uputama, Joseph i Oliver su zatražili kongregaciju da ih podrži kao vođe Božjeg kraljevstva i ukažu vjeruju li da je ispravno za njih da se organiziraju kao crkva. Svaki član kongregacije dao je svoj pristanak pa je Joseph položio svoje ruke na Oliverovu glavu i zaredio ga kao starješinu Crkve. Zatim su zamijenili mjesta i Oliver je zaredio Josepha.

Nakon toga, poslužili su sakramentalni kruh i vino u spomen na Kristovo Pomirenje. Tada su položili ruke na one koje su krstili, potvrđujući ih kao članove Crkve i dajući im dar Duha Svetoga.²² Gospodinov Duh izlio se na one koji su bili na tom sastanku, a neki u kongregaciji počeli su i prorokovati. Drugi su slavili Gospodina i svi su se zajedno radovali.

Također, Joseph je primio prvu objavu koje se odnosila na cijelo članstvo nove Crkve. »Gle, zapis će se voditi među vama«, Gospodin je zapovjedio, podsjećajući svoj narod da trebaju zapisivati svoju svetu povijest čuvajući zapis o svojim radnjama i svjedočeći o Josephovoj ulozi kao proroka, vidioca i objavitelja.

»Njega nadahnuh da pokrene stvar sionsku snažnom moću za dobro«, Gospodin je izjavio. »Riječ ćete njegovu primati kao da je iz usta mojih, sa svom strpljivošću i vjerom. Jer čineći to vrata pakla neće vas nadvladati.«²³

Kasnije je Joseph stajao pokraj rijeke gledajući krštenje svoje majke i svojeg oca u Crkvu. Nakon godina kretanja različitim putevima u svojoj potrazi za istinom, konačno su bili ujedinjeni u vjeri. Dok mu je otac izlazio iz vode, Joseph ga je primio za ruku i pomogao mu izaći na obalu te ga je zagrlio.

»Moj Bože«, zavapio je, sakrivajući svoje lice na očevim prsima, »doživio sam vidjeti svojeg oca krštenog u istinitu Crkvu Isusa Krista!«²⁴

Te se večeri Joseph iskrao u obližnji šumarak, a srce mu je bilo prepuno emocija. Htio je biti sam, izvan pogleda prijatelja i obitelji. U deset godina od Prvog viđenja, vidio je kako se nebesa otvaraju, osjetio je Božjeg Duha i anđeli su ga podučavali. Također je sagriješio i izgubio svoj dar, onda se pokajao, primio Božje milosrđe te preveo Mormonovu knjigu njegovom moću i milošću.

Sada je Isus Krist obnovio svoju Crkvu i ovlastio Josepha istim svećeništvom koje su obnašali drevni apostoli kada su pronosili evanđelje svijetu.²⁵ Sreća koju je osjetio bila je prevelika da ju drži u sebi i kada su ga Joseph Knight i Oliver pronašli, kasnije te večeri, on je plakao.

Njegova je radost bila puna. Djelo je počelo.²⁶