Novi predsjednik ogranka usredotočuje se na posluživanje

Predsjednik Kobešćak je bio pozvan za predsjednika zagrebačkog ogranka 3. svibnja. On je upoznao Crkvu kada su ga loše ocjene iz Engleskog potakle da pohađa tečaj Engleskog jezika koji su misionari podučavali. Njegova je sestra htjela čuti misionarske diskusije i »natjerala« ga je da prisustvuje. U početku diskusija starješina Sasser ga je pitao je li se molio o Mormonovoj knjizi. Nije to učinio. On se sjeća: »Kleknuli smo u toj maloj sobi u misijskom uredu. Osjetio sam nešto i znao sam da trebam poslušati misionare do kraja.« Bio je kršten u dobi od 15 godina.

On ima mnoge dobre uspomene na to kako su ga članovi ogranka prihvatili kao novog člana. »Osjetio sam jedinstvo i kako svi žele pomagati jedni drugima«, sjeća se. »Bio je to poseban osjećaj. Odmah sam bio prihvaćen«. Jedan od njegovih bliskih prijatelja, Kristijan, imao je 17 godina u to vrijeme i tijekom godina je bio stalan izvor podrške, pomoći i uvida u nauk.

Predsjednik Kobešćak je služio misiju u Poljskoj i nakon povratka je završio studij međunarodnog poslovanja i financija. Započeo je svoju profesionalnu karijeru kao financijski savjetnik u tvrtki za proizvodnju hrane.

Na što predsjednik Kobešćak želi da se zagrebački ogranak usredotoči? Koje nadahnuto vodstvo on osjeća za ogranak? »Započinjemo s ciljevima područja Europa, 1. dovesti prijatelja, 2. postati duhovno i vremenito samodostatan i 3. pronaći pretka i odnijeti njegovo ime u hram.«

Predsjednik Kobešćak posebno želi da ogranak osjeća jedinstvo i otvoreno srce da pomogne ljudima koji su u teškoćama. »Kad sam bio mlad, pokušavali smo pomoći ljudima. Kristijan i ja smo pokušali smo pomoći i duboko smo osjećali da trebamo pomagati drugima, bez obzira koliko to bilo teško ili koliko su drugačiji od nas. Obvezali smo se na krštenju da ćemo pomagati drugima.«

Sjećajući se učenja i usmjerenja predsjednika Nelsona o »posluživanju«, rekao je: »To će pomoći promijeniti naša srca ako posegnemo kako bismo zaista vidjeli koliko možemo pomoći drugima, bez obzira tko su. Moramo biti poput Nefija koji je rekao: ʻPoći ću i učiniti ono što Gospod zapovjedi.ʼ« (1 Nefi 3:7)

Predsjednik Kobešćak ima poseban osjećaj za članove Crkve koji su manje aktivni. »Trebamo posegnuti za svim članovima i reći im da ih Crkva nije zaboravila. Njegov je savjet svim članovima, aktivnima ili manje aktivnima, ʻda se uvijek sjećaju prvog posebnog osjećaja Duha koji ste imali kad ste se priključili Crkvi. To je ono što je mene držalo aktivnim – samo se sjetiti osjećaja koji ste imali kad ste se priključili Crkvi.ʼ«

Usmjerenje predsjednika Kobešćaka na uvijek sjećamo posebnog osjećaja održalo ga je snažnim u evanđelju – od vremena kada je kleknuo s misionarima u molitvi u maloj sobi u misijskom uredu do danas.