2018.
Čudo u Gospodnjoj kući u Kijevu
listopad 2018.


Čudo u Gospodnjoj kući u Kijevu

Doru Vasile

Bukurešt, Rumunjska

Slika
President Monson greeting members in the temple

Ilustracija: Allen Garns

Moja obitelj i ja bili smo uzbuđeni što putujemo automobilom iz Rumunjske u Kijev u Ukrajini, radi posvećenja hrama u kolovozu 2010. Znajući da će to biti hram za svece u misiji Rumunjska/Moldavija, putovali smo 14 sati samo da bismo bili tamo. Kada smo stigli, sreli smo još jednu grupu koja je putovala iz Rumunjske. Svi smo bili sretni što smo u Kijevu radi ovog svetog događaja.

Na dan posvećenja, našoj je grupi iz Rumunjske bilo dodijeljeno gledati posvećenje preko prijenosa u sobi u prizemlju hrama. Neki su počeli iskazivati svoje razočaranje. Nadali su se da će sudjelovati u posvećenju s prorokom u celestijalnoj sobi. Neki su čak rekli da su jednostavno mogli ostati kod kuće i pratiti prijenos iz svoje kapele u Rumunjskoj.

Počeo sam se moliti u svom srcu: »Nebeski Oče, kako možemo pomoći ovim članovima iz Rumunjske da imaju nezaboravno iskustvo u tvojoj kući?«

Nisam primio odgovor kada je počelo posvećenje. Ubrzo smo saznali da će prorok, predsjednik Thomas S. Monson (1927.–2018.) doći dolje i staviti ugaoni kamen na njegovo mjesto. Možda bi to mogao biti na odgovor! Molio sam se da prorok dođe i pozdravi rumunjske svece.

»Ne tražim ovo za sebe«, molio sam, »već za svoju braću i sestre.«

Nakon ceremonije postavljanja ugaonog kamena, predsjednik Monson prošao je pored naše sobe na putu do celestijalne sobe. Odjednom sam osjetio u svom srcu da trebam ustati i pozvati ga da dođe u našu sobu.

Ustao sam i rekao: »Naš proroče! Dođite i posjetite nas. Mi smo iz Rumunjske.«

Činilo se da me nije čuo. Zatim je, trenutak kasnije, on došao natrag. »Rumunjska!« rekao je i ušao u prostoriju.

Sve nas je pozdravio i rekao da nas puno voli. Moje srce bilo je puno dok sam promatrao radosna lica naših dragih članova. »Hvala ti, dragi Oče«, molio sam se, »za ovo čudo u tvojoj kući.«

Kada je prorok napustio prostoriju, nitko više nije bio tužan. Osjećao sam da smo bili u najblagoslovljenijoj sobi u hramu. Bilo je to iskustvo koje nikada neću zaboraviti.