2. Naum spasenja

2.4. Prije nego što smo se rodili na zemlji, živjeli smo u nazočnosti svoga Nebeskog Oca kao njegova duhovna djeca (vidi Abraham 3:22–23). U tom predsmrtničkom postojanju sudjelovali smo u vijeću s ostalom duhovnom djecom Nebeskog Oca. Tijekom tog vijeća Nebeski je Otac predstavio svoj naum i predsmrtnički Isus Krist sklopio je savez da će biti Spasitelj.

2.5. Mi smo iskoristili svoje opredjeljivanje kako bismo slijedili naum Nebeskog Oca. Onima koji su slijedili Nebeskog Oca i Isusa Krista bilo je dozvoljeno doći na zemlju kako bi iskusili smrtnost i napredovali prema vječnom životu. Lucifer, još jedan duhovni sin Božji, pobunio se protiv nauma. Postao je Sotona te su on i njegovi sljedbenici bili otjerani s neba i zanijekana im je povlastica primanja fizičkog tijela i iskustva smrtnosti.

Povezane reference: Jeremija 1:4–5; Hebrejima 12:9; 2 Nefi 2:27; 3 Nefi 11:10–11

2.6. Isus Krist je stvorio nebo i zemlju pod vodstvom Oca (vidi NiS 76:22–24). Stvaranje zemlje bilo je temeljno u Božjem naumu. Ono je omogućilo mjesto gdje mi možemo steći fizičko tijelo, biti iskušani i razviti božanske odlike.

2.7. Adam je bio prvi čovjek stvoren na zemlji. Bog je stvorio Adama i Evu na svoju sliku. Sva su ljudska bića – muškarci i žene – stvorena na sliku Božju (vidi Postanak 1:26–27). Spol je osnovna karakteristika predsmrtne, smrtne i vječne osobnosti i svrhe svake osobe.

2.8. Bog je u Edenskom vrtu združio Adama i Evu u braku. Dok su Adam i Eva bili u vrtu, još su uvijek bili u Božjoj nazočnosti i mogli su živjeti vječno. Živjeli su u stanju nevinosti, a Bog je skrbio za njihove potrebe.

2.9. Bog je Adamu i Evi dao opredjeljivanje dok su bili u Edenskom vrtu. On im je zapovjedio da ne jedu od zabranjenog ploda – ploda sa stabla spoznaje dobra i zla. Poštivanje ove zapovijedi značilo je da mogu ostati u vrtu. Međutim, Adam i Eva nisu još razumjeli da, ostanu li u vrtu, ne mogu napredovati doživljavajući protivljenje u smrtnosti. Nisu mogli poznavati radost jer nisu mogli iskusiti tugu i bol. Osim toga, nisu mogli imati djecu.

2.10. Sotona je iskušavao Adama i Evu da blaguju od zabranjenog ploda, a oni su odlučili to učiniti. Zbog tog su izbora bili istjerani iz Božje nazočnosti i postali su pali i smrtni. Prijestup Adama i Eve te promjene koje su iskusili kao rezultat, uključujući duhovnu i fizičku smrt, nazivaju se Padom. Duhovna smrt je odvajanje od Boga. Fizička smrt je odvajanje duha od smrtnog tijela.

2.11. Pad je temeljni dio nauma spasenja Nebeskog Oca. Kao rezultat Pada, Adam i Eva mogli su imati djecu. Oni i njihovo potomstvo mogli su iskusiti radost i tugu, razlučiti dobro od zla i napredovati (vidi 2 Nefi 2:22–25).

2.12. Kao potomci Adama i Eve, mi smo naslijedili stanje pada tijekom smrtnosti. Odvojeni smo od Božje nazočnosti i podložni smo fizičkoj smrti. Također smo iskušani teškoćama smrtnog života i napastima protivnika. Iako nismo odgovorni za prijestup Adama i Eve, odgovorni smo za naše vlastite grijehe. Kroz Pomirenje Isusa Krista možemo nadvladati negativne učinke Pada, primiti oprost za naše grijehe i na kraju iskusiti puninu radosti.

Povezane reference: Postanak 1:28; Mosija 3:19; Alma 34:9–10

Povezana tema: Pomirenje Isusa Krista

2.13. Smrtni život je vrijeme učenja, tijekom kojeg dokazujemo da ćemo koristiti naše opredjeljivanje kako bismo učinili sve što je Gospodin zapovjedio i pripremili se za vječni život razvijajući božanske osobine. Mi to činimo kada primjenjujemo vjeru u Isusa Krista i njegovo Pomirenje, kajemo se, primamo spasonosne uredbe i saveze poput krštenja i potvrde te vjerno izdržavamo do svršetka našeg smrtnog života slijedeći primjer Isusa Krista.

2.14. U smrtnosti je naš duh ujedinjen s našim fizičkim tijelom, dajući nam mogućnosti da rastemo i razvijamo se na načine koji nisu bili mogući u predsmrtnočkom životu. Budući da naš Otac na Nebu ima opipljivo tijelo od mesa i kostiju, naša su nam tijela potrebna kako bismo napredovali i postali poput njega. Naša su tijela sveta i treba ih se poštivati kao dar od našeg Nebeskog Oca (vidi 1 Korinćanima 6:19–20).

Povezane reference: Jošua 24:15; Matej 22:36–39; Ivan 14:15; 2 Nefi 2:27; 3 Nefi 12:48; Moroni 7:45, 47–48; NiS 130:22–23

Povezane teme: Božanstvo; Pomirenje Isusa Krista; Uredbe i savezi; Zapovijedi

2.15. Kada umremo, naš duh ulazi u svijet duhova i čeka Uskrsnuće. Duhovi pravednih primljeni su u stanje sreće, koje se naziva raj. Oni koji umru bez spoznaje o istini i oni koji su neposlušni u smrtnosti ulaze u privremeno mjesto u svijetu nakon smrti nazvanom duhovna tamnica.

2.16. Svaka će osoba na kraju imati priliku naučiti načela evanđelja i primiti njegove uredbe i saveze. Mnogi od vjernika će propovijedati evanđelje onima u duhovnoj tamnici. Oni koji odaberu primiti evanđelje, pokajati se i prihvatiti uredbe spasenja koje se vrše za njih u hramovima prebivat će u raju do Uskrsnuća (vidi 1 Petrova 4:6).

2.17. Uskrsnuće je ponovno ujedinjenje našeg duhovnog tijela s našim savršenim fizičkim tijelom od mesa i kostiju. Nakon uskrsnuća bit ćemo besmrtni – naš duh i tijelo više se nikada neće rastavljati. Svaka osoba rođena na zemlji uskrsnut će jer je Isus Krist nadvladao fizičku smrt (vidi 1 Korinćanima 15:20–22). Pravedni će uskrsnuti prije opakih i izići će u Prvom uskrsnuću.

2.18. Posljednji sud dogodit će se nakon Uskrsnuća. Isus Krist će suditi svakoj osobi da utvrdi koju će vječnu slavu primiti. Ovaj će sud biti temeljen na željama i poslušnosti svake osobe Božjim zapovijedima (vidi Otkrivenje 20:12).

2.19. Postoje tri kraljevstva slave: celestijalno kraljevstvo, terestrijalno kraljevstvo i telestijalno kraljevstvo (vidi 1 Korinćanima 15:40–42). Oni koji su odvažni u svjedočanstvu o Isusu i poslušni načelima evanđelja prebivat će u celestijalnom kraljevstvu u nazočnosti Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista i s pravednim članovima svoje obitelji.

Povezane reference: Luka 24:36–39; Ivan 17:3; NiS 131:1–4

Povezane teme: Pomirenje Isusa Krista; Uredbe i savezi