Tijekom Velikog otpada uredbe Crkve Isusa Krista bile su promijenjene, uklonjene ili obavljane bez ispravne ovlasti. U objavi zabilježenoj u Nauku i savezima 22 Gospodin je potvrdio da uredbu krštenja moraju obavljati oni koji imaju ovlast udijeliti pojedincima članstvo u Crkvi i ulazak u kraljevstvo Božje. Odsjek 23 Nauka i saveza uključuje objavu koju je Joseph Smith primio za petoricu ljudi koji su iskreno željeli znati Božju volju za njih: Olivera Cowderyja, Hyruma Smitha, Samuela Smitha, Josepha Smitha st. i Josepha Knighta.
Krštenja moraju obavljati oni koji imaju odgovarajuću ovlast
Pozovite tri polaznika da sudjeluju u igrokazu. Pozovite jednog polaznika da igra ulogu istraživača koji vjeruje da je Crkva istinita. Istraživač se krstio uranjanjem u drugoj crkvi i ne razumije zašto je potrebno još jedno krštenje. Zatražite druga dva polaznika da igraju ulogu misionara koji nastoje odgovoriti na pitanje istraživača. Pozovite razred da razmotri kako bi oni odgovorili ako bi bili u ovoj situaciji.
Nakon igrokaza objasnite da je objava zabilježena u Nauku i savezima 22 bila potaknuta sličnom situacijom. Mnogi od onih koji su tražili članstvo u Crkvi bili su kršteni u svojim prijašnjim vjerama. Pitali su se zašto su se ponovno trebali krstiti.
Joseph Smith je zatražio odgovor od Gospodina o ovom pitanju. Odgovarajući, Gospodin je podučio važan nauk obnove evanđelja. Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 22:1. Zatražite od razreda da prati, tražeći izraz koji se odnosi na obnovu evanđelja.
Koji se izraz u ovom stihu odnosi na obnovu evanđelja? (»Novi i vječni savez«)
Kako biste pomogli polaznicima da razumiju ovaj izraz, pozovite jednoga da naglas pročita sljedeću izjavu.
Slika
predsjednik Joseph Fielding Smith
»Novi i vječni savez jest punina evanđelja. [Vidi NiS 66:2.] Sačinjavaju ga ‘svi savezi, ugovori, veze, obveze, prisege, zavjeti, obredi, povezanosti, udruživanja, ili iščekivanja’ što su zapečaćeni na članove Crkve Svetim Duhom obećanja, to jest Duhom Svetim, ovlašću predsjednika Crkve koji obnaša ključeve. [Vidi NiS 132:7.] Predsjednik Crkve obnaša ključeve Melkisedekovog svećeništva. On prenosi ovlast drugima i ovlašćuje ih za obavljanje svetih uredbi svećeništva.
Brak za vječnost jedan je novi i vječni savez. Krštenje je također jedan novi i vječni savez [vidi NiS 132:22], kao i zaređenje u svećeništvo, i svaki je drugi savez vječan i dio istinskog novog i vječnog saveza koji obuhvaća sve« (Answers to Gospel Questions, sastavio Joseph Fielding Smith ml., 5 svezaka [1957.–1966.], 1:65).
Zatražite polaznike da svojim riječima sažmu značenje izraza novi i vječni savez.
Kako bi učenje o novom i vječnom savezu moglo pomoći onima koji su bili kršteni bez svećeničke ovlasti?
Kojom se ovlašću uredbe poslužuju pod novim i vječnim savezom? (Ovlašću svećeništva.)
Napišite sljedeći nauk na ploču: Krštenje mora obaviti osoba koja ima ovlast od Boga.
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 22:2–4. Zatražite od razreda da prati i prepozna izraze koji naznačuju da Gospodin ne prihvaća krštenja obavljena bez svećeničke ovlasti. U ovoj je objavi Gospodin opisao uredbu krštenja kao ulazak na »tijesna vrata« (vidi NiS 22:2). Zatim pozovite polaznike da izvijeste što su pronašli.
U kojem su smislu neovlaštena krštenja »mrtva djela«? (Ona ne omogućavaju vječnu dobrobit onima koji sudjeluju u njima.)
Prema Nauku i savezima 22:3, što je Gospodin učinio zbog mrtvih djela koja su se obavljala u to vrijeme? (Učinio je da se ponovno uspostavi njegov savez i izgradi njegova Crkva.)
Kako ste vi bili blagoslovljeni jer pripadate Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana – jedinoj crkvi koja ima ovlast za obavljanje temeljnih uredbi?
Zatražite polaznike da se sjete vremena kada su primili jako potrebne riječi ohrabrenja ili vodstva od druge osobe. Možete zatražiti nekoliko polaznika da iznesu svoja iskustva.
Pozovite polaznike da pogledaju uvod odsjeka Nauk i savezi 23 i prepoznaju pet osoba kojima se Gospodin obraća u ovom odsjeku. Objasnite da je u ovoj objavi svaka od ovih osoba primila određene upute od Gospodina. Potaknite polaznike da potraže lekcije koje mogu naučiti dok proučavaju Gospodinove riječi ovim ljudima. Sljedeći biografski prikazi daju koristan kontekst za Nauk i saveze 23.
Hyrum Smith, stariji prorokov brat, pomagao je u objavljivanju Mormonove knjige radeći izravno s tiskarom. Služio je kao predsjednik prvog ogranka Crkve u Colesvilleu, New York. Hyrum je bio vjeran Gospodinu i Crkvi tijekom svog života.
Samuel Smith, mlađi prorokov brat, krstio se u svibnju 1829. godine. U lipnju 1830. godine krenuo je na misiju i ostavio Mormonovu knjigu koja će na kraju dovesti do obraćenja Brighama Younga i mnogih članova njegove obitelji. Samuel je bio odan svojoj obitelji i Crkvi tijekom svog života. Samuel nije bio spreman propovijedati kada je ova objava bila dana, ali dva mjeseca kasnije započeo je svoju misionarsku službu.
Joseph Smith st., prorokov otac, priključio se Crkvi na dan kad je bila uspostavljena. Sljedećeg ljeta on i njegov sin Don Carlos krenuli su na misiju široj obitelji u New York. On je postao veliki svećenik i prvi patrijarh Crkve. Joseph Smith ml. opisao je svog oca kao »čovjeka vjernog svom Bogu i Crkvi u svakoj situaciji i pod svim okolnostima kroz koje je bio pozvan proći« (History of the Church, 4:192).
Joseph Knight st. bio je blizak prijatelj Josephu Smithu ml. i iskazao mu je veliku dobrotu. Pribavljao je proroku potrepštine dok je on radio na prijevodu Mormonove knjige. Osjetio je želju da se krsti zajedno s drugima na dan kad je Crkva bila uspostavljena, ali se suzdržao zato što je još htio proučiti Mormonovu knjigu. Kasnije je napisao: »Osjećao [bih] se bolje da sam… proslijedio« s krštenjem (kako je navedeno u Larry Porter, »The Joseph Knight Family«, Ensign, listopad 1978., 40; pisanje i velika slova standardizirani).
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 23:1–2. Zatražite od razreda da prati, tražeći upozorenje koje je Gospodin dao Oliveru Cowderyju.
Koje je upozorenje Gospodin dao Oliveru? Kako oholost može navesti u napast?
Koji su neki načini na koje možemo izbjeći osjećaje oholosti koji bi nas naveli u napast?
Prema stihu 2, koje će blagoslove Oliver imati? (Sposobnost »propovijedanj[a] istine«.)
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 23:3–5. Zatražite od razreda da prati, tražeći sličnosti u uputama koje je Gospodin dao Hyrumu Smithu, Samuelu Smithu i Josephu Smithu st.
Kako su Gospodinove upute ovim ljudima bile slične? (Svaki je bio pozvan opominjati i jačati Crkvu. Možete objasniti da se poziv na opominjanje odnosi na odgovornost podučavanja drugih evanđelju.)
Pozovite tri polaznika da naizmjence naglas pročitaju biografske prikaze Hyruma Smitha, Samuela Smitha i Josepha Smitha st. Prije čitanja prikaza zatražite od razreda da potraži načine kako su ovi ljudi ispunili poziv da opominju i jačaju Crkvu. Nakon što se pročita svaki prikaz, zatražite polaznike da iznesu što su naučili.
Koje su sličnosti i razlike između uputa Hyrumu Smithu i Samuelu Smithu?
Koji su neki načini na koje možemo opominjati i jačati Crkvu?
Pozovite polaznika da naglas pročita biografski prikaz Josepha Knighta st. Zatim zatražite drugog polaznika da pročita Nauk i saveze 23:6–7, koji sadrže Gospodinov savjet Josephu Knightu st. Zatražite od razreda da prati, tražeći što mu je Gospodin zapovjedio da čini.
Što je Josephu Knightu bilo zapovjeđeno činiti? (Moliti se naglas privatno, sa svojom obitelji i prijateljima te pred svijetom; priključiti se istinitoj Crkvi i opominjati druge.)
Koje dokaze vidite u Nauku i savezima 23:7 da je Gospodin želio blagosloviti Josepha Knighta st.?
Objasnite da se nedugo nakon što je Gospodin dao ovu objavu Joseph Knight st. odlučio krstiti. Ostao je odan Crkvi tijekom svog života, braneći proroka Josepha Smitha privatno i javno. Prorok je kasnije opisao Josepha Knighta st. kao »vjernog i odanog, pravednog i primjernog, kreposnog i ljubaznog, koji nikad ne skreće ni desno ni lijevo« (Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith [2007.], 462).
Pozovite polaznike da navedu načelo koje su naučili proučavajući Nauk i saveze 23. Polaznici mogu izraziti načela poput sljedećih:
Kada želimo služiti Gospodinu, možemo primiti osobno vodstvo od njega.
Gospodin će nas blagosloviti kada slijedimo vodstvo koje nam daje.
Pozovite polaznike da razmisle o vodstvu koje su primili od Gospodina kroz Duha Svetoga, riječi živućih proroka ili Sveta pisma. Dajte im nekoliko minuta da razmisle o tome kako će poslušati savjete koje su primili. Možete ih pozvati da u svoje bilježnice ili dnevnike proučavanja Svetih pisama zapišu dojmove koje prime. Uvjerite ih da će biti blagoslovljeni pomoću i vodstvom od Gospodina dok budu činili što on traži.
U Nauku i savezima 22:1 izraz »i to ono što bijaše od početka« doslovno je istinit: Adam i Eva bili su podučeni evanđelju i bili su kršteni (vidi Mojsije 5:58–59; 6:52–68); Henoku je bilo zapovjeđeno da krsti sljedbenike Gospodina (vidi Mojsije 7:11); i Noa je podučavao ljude da trebaju biti kršteni u ime Isusa Krista, kao što su njihovi očevi bili (vidi Mojsije 8:24). Krštenje se također podučavalo u Mormonovoj knjizi prije Kristova dolaska. Članak u Ensignu iz rujna 1974. godine ističe da se krštenje također prakticiralo među drevnim Židovima:
»Iako nije potpuno jasno bilo iz svjetovne povijesti ili iz Svetih pisama da su Židovi zapravo krstili jedni druge u [vrijeme Isusa Krista], bila je redovita praksa među njima krstiti pogane obraćenike na židovsku vjeru.
Može se primijetiti, kad je Ivan došao među ljude, da ga oni nisu pitali ‘Što je to novo što činiš?’ već su umjesto toga pitali ‘Tko si ti?’ Nisu dovodili uredbu u pitanje« (Robert J. Matthews, »I Have a Question«, Ensign, rujan 1974., 16).
Mojsijev zakon, sa svojim sustavom tjelesnih zapovijedi, obreda, rituala i simbola, bio je dan da pomogne Izraelcima sjetiti se Boga i iščekivati pomirenje Isusa Krista. Spasitelj je ispunio ovaj zakon kroz Pomirenje (vidi Alma 34:13–14). Tijekom svog smrtnog službeništva Isus Krist i njegovi apostoli nastojali su podučiti Židove da spasenje nije moglo doći samo pokoravanjem zakonu, već i kroz spasonosnu moć Pomirenja. Kako je zabilježeno u Nauku i savezima 22:2, Gospodin je usporedio osobu koja se podvrgla neovlaštenim krštenjima s onima koji su se oslanjali na Mojsijev zakon nemajući vjeru u Isusa Krista. Ova usporedba naglašava potrebu da se odbace »mrtve« vjerske prakse koje nas ne mogu spasiti i prigrli novi i vječni savez evanđelja, baš kao što su rani židovski obraćenici na kršćanstvo morali učiniti.
Starješina James E. Talmage iz Zbora dvanaestorice apostola je objasnio:
Slika
starješina James E. Talmage
»Kad je Gospodin uspostavio svoju Crkvu među Nefijcima na ovom kontinentu, rekao je onima koji su bili izabrani i zaređeni, kojima je ovlast bila dana, točno kako posluživati uredbu krštenja. Trebali su reći: ‘Vlašću koja mi je dana od Isusa Krista, ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.’ To nam u ovome dobu ne daje nikakvu ovlast. Riječi koje je Krist izgovorio svojim apostolima u davnini ne bi dale ovlast apostolima danas, niti ijednom starješini Crkve. Ponavljam, riječi koje je on, Gospodin, izgovorio učenicima koji su bili izabrani među Nefijcima ne bi dale ovlast nama, no u ovo vrijeme i doba on je ponovno progovorio i dao je tu istu moć i ovlast govoriti u njegovo ime i posluživati uredbe evanđelja, prema uzorku koji je on postavio; i stoga starješine i svećenici koji prihvate kandidate koji su iskazali svoju vjeru i koji su se pokajali za svoje grijehe, u vode krštenja danas, izjavljuju da im je dana ovlast i kako im je povjereno od Isusa Krsta, oni krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga« (Conference Report, travanj 1924., 68; vidi također Doctrine and Covenants Student Manual, 2. izdanje [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2001.], 46).
Neki rani obraćenici u Crkvu nisu razumjeli da Gospodin ne prihvaća krštenje osim ako ga ne obavi netko tko obnaša svećeničku ovlast. Predsjednik Joseph Fielding Smith je objasnio:
Slika
predsjednik Joseph Fielding Smith
»Odmah nakon uspostavljanja Crkve obraćenici su došli. Neki od njih pripadali su crkvama koje su vjerovale u krštenje uranjanjem. Zapravo, mnogi od ranih obraćenika u Crkvu prethodno su prihvatili ovaj način, vjerujući da je ispravan. Međutim, pitanje božanske ovlasti nije bilo učvršćeno u njihovim umovima. Kad su zaželjeli doći u Crkvu, primivši svjedočanstvo da je Joseph Smith [istiniti prorok], pitali su se zašto je potrebno da se ponovno krste kad su već udovoljili uredbi krštenja uranjanjem« (Church History and Modern Revelation [1953.], 1:109).
Krštenje su vrata ili zahtjev za ulazak u celestijalno kraljevstvo za svakoga tko je dostigao dob uračunljivosti (vidi 2 Nefi 31:15–21). Uredba krštenja, iako je apsolutno ključna, postaje važeća samo kad je prati odgovarajuća promjena srca koja vodi u novi život.
Starješina John A. Widtsoe iz Zbora dvanaestorice apostola opisao je tako promijenjen život:
Slika
starješina John A. Widtsoe
»Sjećam se čovjeka koji me krstio u Crkvu, veoma prosječan, običan čovjek… s vrčem piva dva ili tri puta dnevno, čašom viskija malo kasnije… duhan većinom cijeli dan, živi beskoristan život bez svrhe, osim tri obroka dnevno, i zadovoljstva u nekim tjelesnim prohtjevima. Čuo je evanđelje i prihvatio ga. To je bilo dobro. Bilo je to nešto za čim je čeznuo. Čovjek je narastao u moći i stasu u Crkvi. Koliko se sjećam, ispunio je pet ili šest misija i predsjedavao nad jednom od misija Crkve. Bio je to isti čovjek, s istim rukama, istim nogama, istim tijelom, istim umom, ali promijenjen zbog Duha koji dolazi s prihvaćanjem vječne istine« (Conference Report, travanj 1952., 34; vidi i Doctrine and Covenants Student Manual, 2. izdanje [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2001.], 46–47).