Uvod u Pavlovu poslanicu Galaćanima

Pavlova poslanica Galaćanima napisana je židovskim kršćanima koji su zastranjivali od Gospodina ponovno se pouzdajući u djela Mojsijevog zakona. Apostol Pavao je nastojao ispraviti problem naglašavajući razliku između tegobnog »jarma« Mojsijevog zakona koji je vodio u duhovno ropstvo i evanđelja Isusa Krista koje vodi u duhovnu slobodu. Proučavanje poslanice može pomoći polaznicima bolje cijeniti slobodu koja se nudi kroz evanđelje Isusa Krista.

Apostol Pavao je pisao Galaćanima (vidi Galaćanima 1:1).

Pavao je vjerojatno napisao svoju poslanicu Galaćanima dok je putovao kroz Makedoniju tijekom svojeg trećeg misionarskog putovanja između 55. i 57. po. Kr. (vidi Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«).

»Postoji neka nesigurnost po pitanju kojim se crkvama obraćao u ovoj poslanici. One su bile ili u sjevernoj Galiciji, okrugu čiji je glavni grad Ankara, ili u okrugu na granicama Frigije i Galicije koje je Pavao posjetio tijekom svojeg prvog misionarskog putovanja. U svakom slučaju, Pavao je zasigurno posjetio galaćanske crkve tijekom svojeg drugog (Djela 16:6) i trećeg (Djela 18:23) putovanja« (Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles: Epistle to the Galatians«).

Pavao je pisao svecima u Galiciji jer je bio jako zabrinut da su odstupali od Gospodina slijedeći naučavanja nekih koji su nastojali »izvrnuti Kristovo Evanđelje« (vidi Galaćanima 1:6–7). Židovski su kršćani podučavali pogane kršćane lažnom nauku da oni trebaju biti obrezani i obdržavati obredne uvjete Mojsijevog zakona kako bi bili spašeni (vidi Galaćanima 6:12; vidi iDjela 15:1). Neki su galaćanski sveci prihvatili naučavanja ovih ljudi (vidi Galaćanima 4:10).

Pavlova je glavna svrha u pisanju ove poslanice bila:

1. obraniti se od optužbi lažnih učitelja koji su mu se suprotstavljali;

2. podučiti da su svi ljudi, bilo Židovi ili pogani, spašeni Pomirenjem Isusa Krista postavljanjem svoje vjere u Isusa Krista umjesto oslanjanjem na djela Mojsijevog zakona;

3. pojasniti ulogu Mojsijevog zakona u Božjem naumu;

4. razabrati između starog saveza koji je Bog sklopio s Mojsijem i novog saveza u Kristu;

5. pozvati svece da žive po Duhu.

Knjiga Galaćanima ističe se kao Pavlovo najstrastvenije pismo u kojem je iznio oštar prijekor i članovima Crkve koji su zastranjivali i lažnim učiteljima koji su ih vodili na stranputicu. Poslanica Galaćanima sadrži Pavlovo najranije pisano predstavljanje nauka opravdanja – nismo opravdani djelima zakona Mojsijevog, već vjerom u Isusa Krista. Poslanica suprotstavlja »djela tijela« i »plod… Duha« (Galaćanima 5:16–25).

Galaćanima 1–2 Pavao piše galaćanskim svecima jer su zastranili od Gospodina i prihvatili lažna naučavanja. Brani svoj poziv kao apostola prepričavajući svoje prvotno protivljenje Crkvi i svoje obraćenje. Naglašava da je primio objavu izravno od Boga i pojašnjava da su njegovo službeništvo odobrili apostoli. Izjavljuje da se jednom nije slagao s Petrom po pitanju poganih svetaca. Podučava da ljudi nisu opravdani djelima Mojsijevog zakona, već vjerom u Isusa Krista.

Galaćanima 3–4 Pavao brani poruku evanđelja. Naučava da je Abraham bio primjer osobe koja je bila opravdana vjerom, a ne djelima Mojsijevog zakona. Isus Krist kroz Pomirenje otkupljuje čovječanstvo od prokletstva zakona. Svrha Mojsijevog zakona bila je biti »čuvar da nas vodi u Krista«. Sveci kroz vjeru i krštenje primaju blagoslove Pomirenja, stupaju u evanđeoski savez, postaju baštinici Božji kroz Krista i više nisu sluge, već Božja djeca.

Galaćanima 5–6 Pavao poziva svece da ostanu čvrsti u evanđeoskom savezu koji Krist nudi. Pavao uspoređuje život osobe koja je uključena u »djela tijela« s onom koja uživa u »plod[ovima]… Duha«. Naučava da bi sveci trebali nositi bremena jedni drugima i ne klonuti u činjenju dobra. Žanjemo ono što sijemo.