Spasitelju je bilo suđeno pred Poncijem Pilatom i Herodom Antipom. Nijedan od ovih ljudi nije smatrao da je Isus kriv za zločine za koje su ga Židovi optuživali, ali Pilat ga je ipak predao da bude razapet. Isus je oprostio rimskim vojnicima koji su ga razapeli i govorio je s razbojnikom koji je također bio razapet. Nakon što je Isus umro, Josip iz Arimateje položio je njegovo tijelo u grobnicu.
Kada ste osjetili da se prema vama krivo postupa zbog riječi i postupaka druge osobe?
Kako ste odgovorili u toj situaciji?
Započnite nastavu pozivajući polaznike da razmisle o pitanjima na ploči.
Pozovite polaznike da potraže istinu dok proučavaju Luku 23 koja će im pomoći naučiti kako reagirati kada osjećaju da drugi krivo postupaju prema njima.
Podsjetite polaznike da su glavari svećenički, nakon što je on trpio u Getsemaniju, uhitili Isusa i osudili ga na smrt. Objasnite da je od toga trenutka do svoje smrti Isus komunicirao sa sljedećim ljudima: Poncijem Pilatom, Herodom Antipom, skupinom vjernih žena, rimskim vojnicima i dvojicom razbojnika koji su bili razapeti sa svake njegove strane. Poncije Pilat bio je rimski vladar na području Judeje, koje je uključivalo glavni grad Jeruzalem; Herod Antipa (koji je dao pogubiti Ivana Krstitelja) vladao je područjima Galileje i Pereje pod Rimskom ovlašću (vidi Luka 3:1).
Rasporedite polaznike u parove i pozovite svaki par da zajedno pročita Luku 23:1–11, tražeći razlike između Spasiteljeva odgovora Ponciju Pilatu i njegova odgovora Herodu Antipi. Kako biste im pomogli razumjeti Spasiteljev odgovor Pilatu, objasnite da Marko 15:2 u Prijevodu Josepha Smitha kaže: »I on mu, odgovarajući, reče: Ja sam kao što kažeš«.
Pozovite polaznike da sa svojim suradnicima rasprave odgovore na sljedeća pitanja:
Kako je Isusov odgovor Pilatu drugačiji od njegovog odgovora Herodu?
Zašto je Pilat mogao biti iznenađen Spasiteljevim odgovorom njemu?
Zašto je Herod mogao biti razočaran Spasiteljevom tišinom?
Sažmite Luku 23:12–25 objašnjavajući da ni Pilat ni Herod nisu mogli naći krivicu u Isusu, stoga je Pilat rekao mnoštvu da će kazniti Isusa i pustiti ga. Narod je vikao Pilatu da umjesto toga pusti Barabu i zahtijevao da Isus bude razapet. Pilat je pustio Barabu i predao Isusa da bude razapet. (Napomena: Izvješće o Isusu pred Pilatom podučavat će se detaljnije u lekciji o Ivanu 18–19.)
Sažmite Luku 23:26–31, objašnjavajući da je velika skupina vjernih žena koje su bile s njim od njegovog službeništva u Galileji plakala slijedeći Isusa dok su ga vodili na mjesto njegovog raspeća. Isus im je rekao neka ne plaču zbog njega, već neka plaču zbog nadolazećeg uništenja koje će doći na Jeruzalem zato što su Židovi odbacili svog kralja.
Pozovite polaznika da naglas pročita Luku 23:32–34. Objasnite da Luka 23:34 u Prijevodu Josepha Smitha kaže: »Tad Isus reče: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. (Misleći na vojnike koji ga razapeše,) i oni razdijeliše njegovu odjeću i baciše kocku«. Pozovite polaznike da prate, tražeći što je Spasitelj učinio dok su ga pribijali na križ.
Što je Spasitelj učinio dok su ga pribijali na križ? (Možete predložiti da polaznici označe Spasiteljeve riječi zabilježene u stihu 34.)
Zašto je Spasiteljeva molitva u ovom trenutku toliko čudesna?
Koje načelo možemo naučiti iz Spasiteljeva primjera o tome kako trebamo reagirati kada drugi krivo postupaju prema nama? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali budite sigurni da prepoznaju sljedeće načelo: Možemo slijediti primjer Isusa Krista odabirući oprostiti onima koji krivo postupaju prema nama.)
Što znači oprostiti?
Možete objasniti da opraštanje drugima ne znači da se oni koji zgriješe protiv nas ne trebaju smatrati odgovornima za svoje postupke. Niti to znači da se trebamo stavljati u situacije gdje ljudi mogu nastaviti krivo postupati prema nama. Umjesto toga, oprost znači odnositi se s ljubavlju prema onima koji su se krivo odnosili prema nama i ne zamjerati im ili ljutiti se na njih (vidi Vodič za Sveta pisma, »Oprostiti«, scriptures.lds.org).
Zatražite od polaznika da u tišini razmotre postoji li netko kome trebaju oprostiti. Priznajte da ponekad može biti teško oprostiti nekome. Pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu predsjednika Gordona B. Hinckleyja. Zatražite od razreda da posluša što mogu učiniti ako se bore s time da oproste nekome.
Slika
predsjednik Gordon B. Hinckley
»Molim vas da tražite od Gospodina snagu da oprostite… Možda neće biti lagano i možda neće doći brzo. Ali budete li je tražili s iskrenošću i njegovali je, ona će doći« (»Of You It Is Required to Forgive«, Ensign, lipanj 1991., 5).
Što nam je predsjednik Hinckley savjetovao da učinimo ako se borimo s tim da oprostimo nekome?
Što mislite kako nam molitva za snagu može pomoći oprostiti?
Zatražite od polaznika da se sjete vremena kada su oprostili nekome. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu razredu svoja iskustva. (Zatražite da ne iznose razredu imena i podsjetite ih da ne iznose ništa previše osobno.)
Potaknite polaznike da slijede primjer Isusa Krista i oproste onima koji su krivo postupali prema njima. Pozovite ih da se mole za snagu i sposobnost da to učine.
Sažmite Luku 23:35–38, objašnjavajući da su se židovski vladari i rimski vojnici rugali Spasitelju dok je visio na križu.
Slika
Raspeće
Pokažite sliku Raspeće (Knjiga umjetnosti o evanđelju, [2009.], br. 57; vidi i LDS.org). Pozovite polaznika da pročita naglas Luku 23:39–43 i zatražite od razreda da prati, tražeći kako su se dvojica razbojnika, koji su visjeli sa svake strane Spasitelja, odnosila prema njemu.
Kako se svaki od dvojice razbojnika odnosio prema Spasitelju?
Što je razbojnik mogao misliti kad je rekao: »Mi… primamo zasluženu plaću za svoja djela« (stih 41)?
Kako je Spasitelj odgovorio ovom razbojniku kad je on zatražio od Spasitelja da ga se sjeti u Božjem kraljevstvu?
Kako biste pomogli polaznicima bolje razumjeti što je Spasitelj mislio kad je rekao razbojniku da će biti s njim u raju, pozovite polaznika da pročita naglas sljedeću izjavu:
»U Svetim pismima, riječ raj koristi se na različite načine. Prvo, određuje mjesto mira i sreće u zagrobnom svijetu duhova, koje je pripremljeno za one koji su se krstili i ostali vjerni (vidi Alma 40:12; Moroni 10:34)…
Druga uporaba riječi raj nalazi se u Lukinom zapisu Spasiteljevog raspeća… Prorok Joseph Smith je objasnio da je… Gospodin… zapravo rekao da će lopov biti s njim u svijetu duhova« (Odani vjeri: Evanđeoska okosnica [2004.], 134; vidi i History of the Church, 5:424–425).
Prema proroku Josephu Smithu, kamo je razbojnik trebao ići nakon smrti? (Svijet duhova [vidi Alma 40:11–14].)
Koju istinu možemo naučiti iz Spasiteljeve izjave da će razbojnik biti s njim u raju (Luka 23:43)? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali pobrinite se da prepoznaju sljedeću istinu: Duhovi svih ljudi ulaze u svijet duhova u trenutku svoje smrti.)
Objasnite da nam drugi stihovi mogu pomoći bolje razumjeti što će se dogoditi razbojniku i drugima poput njega u svijetu duhova. Možete predložiti da polaznici zapišu stihove Nauk i savezi 137:28–32, 58–59 kao unakrsnu referencu na rub svojih Svetih pisama uz Luku 23:43.
Objasnite da odsjek Nauk i savezi 137 sadrži objavu danu predsjedniku Josephu F. Smithu u kojoj je Spasitelj objavio istine o svijetu duhova. Ove nam istine mogu pomoći razumjeti što je Spasitelj mislio kad je rekao: »Danas ćeš sa mnom biti u raju« (Luka 23:43).
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence pročitaju naglas Nauk i saveze 137:11, 16, 18, 28–32. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Spasitelj učinio kad je otišao u svijet duhova.
Što je Spasitelj učinio kad je otišao u svijet duhova?
Prema stihu 29, kamo Spasitelj nije išao dok je bio u svijetu duhova?
Što je Spasitelj uredio da njegovi pravedni glasnici čine?
Koju istinu možemo naučiti iz ovih stihova? (Polaznici mogu upotrijebiti različite riječi, ali trebaju prepoznati sljedeću istinu: Pod vodstvom Isusa Krista, pravedni glasnici podučavaju evanđelju one u duhovnoj tamnici.
Pozovite polaznika da pročita naglas sljedeću izjavu brata Alaina A. Petiona, bivšeg člana Sedamdesetorice područja: Zatražite od razreda da posluša što je Spasiteljeva poruka mogla učiniti za kriminalca na križu.
Slika
Alain A. Petion
»Spasitelj je milostivo odgovorio i dao mu nadu. Ovaj kriminalac vjerojatno nije razumio da će mu evanđelje biti propovijedano u svijetu duhova niti da će mu biti dana prilika da živi prema Bogu u duhu (vidi 1. Petrova 4:6; NiS 137:18–34). Zaista se Spasitelj brinuo za razbojnika koji je visio pored njega; on sigurno veoma brine za one koji ga vole i nastoje obdržavati njegove zapovijedi!« (»Words of Jesus: On the Cross«, Ensign, lipanj 2003., 34).
Koju nam nadu riječi u NiS 137:29–32 daju glede svih onih koji su umrli bez znanja o evanđelju?
Objasnite da ovaj razbojnik, iako će mu evanđelje biti propovijedano, neće automatski biti spašen u Božjem kraljevstvu.
Pozovite polaznika da pročita naglas Nauk i saveze 137:58–59 i zatražite od razreda da prati, tražeći što će razbojnik i drugi u duhovnoj tamnici trebati učiniti kako bi bili otkupljeni.
Što će razbojnik, ili svaki drugi duh u duhovnoj tamnici, trebati učiniti kako bi bio otkupljen?
Što će se dogoditi onim duhovima koji se pokaju i prihvate hramske uredbe obavljene za njih? (Duhovi »koji se obrate bit će otkupljeni pokoravanjem uredbama [hrama]«, bit će očišćeni kroz Pomirenje i »primit će [svoju] nagradu« [NiS 137:58–59].)
Što možemo učiniti kako bismo pomogli onim duhovima koji, poput razbojnika, trebaju biti otkupljeni? (Možemo izvršiti djelo obiteljske povijesti i sudjelovati u hramskim uredbama za mrtve.)
Sažmite Luku 23:44–56, objašnjavajući da je Spasitelj umro na križu nakon što je rekao: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj« (stih 46). Josip iz Arimateje zatim je umotao Spasiteljevo tijelo u tkaninu i položio ga u grobnicu.
Zaključite svjedočeći o istinama o kojima ste raspravljali u ovoj lekciji.
Predsjednik Henry B. Eyring iz Prvog predsjedništva naveo je jedan razlog zašto i mi trebamo oprostiti onima koji nas uvrijede:
»Moramo oprostiti i ne gajiti zlobu prema onima koji nas uvrijede. Spasitelj je postavio primjer s križa: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (Luka 23:34). Mi ne poznajemo srca onih koji nas uvrijede« (»That We May Be One«, Ensign, svibanj 1998., 68).
Dok je služio kao član predsjedništva Sedamdesetorice, starješina David E. Sorensen podučio je da kada opraštamo drugima puštamo prošlost u miru i krećemo se s vjerom i ljubavlju u budućnost:
»Kada netko povrijedi nas ili one koje volimo, ta bol može gotovo biti nadmoćna. Može se činiti kao da su bol ili nepravednost nešto najvažnije na svijetu te da nemamo izbora nego tražiti osvetu. Ali Krist, Knez mironosni, podučava nas boljem načinu. Može biti veoma teško oprostiti nekome zlo koje su nam nanijeli, ali kada to učinimo, otvaramo se prema boljoj budućnosti. Grijeh nekog drugoga više ne upravlja našim putem. Kada oprostimo drugima, to nas oslobađa da izaberemo kako ćemo živjeti svoj život. Oprost znači da problemi iz prošlosti više ne upravljaju našim sudbinama i mi se možemo usredotočiti na budućnost s Božjom ljubavlju u našim srcima« (»Forgiveness Will Change Bitterness to Love«, Ensign ili Liahona, svibanj 2003., 12).
Starješina James E. Talmage iz Zbora dvanaestorice apostola pisao je o razgovoru između Spasitelja i Heroda:
»Herod je počeo ispitivati zatvorenika; no Isus je nastavio šutjeti. Svećenički glavari i književnici silovito su iznosili svoje optužbe; ali Gospodin nije izustio ni riječ… Koliko znamo, Herod je… jedina osoba koja je vidjela Krista licem u lice i govorila s njim, a ipak mu nije čuo glas… Prema Herodu lisici izrazio je samo prezirnu i kraljevsku tišinu. Potpuno uvrijeđen, Herod je prešao s uvredljivih pitanja na čine zloćudnog izrugivanja. On i njegovi drugovi poigravali su se s ispaćenim Kristom, ‘prezre[li ga] i naruga[li] mu se’; zatim ga nakaradno ‘obu[kli] u bijelu haljinu i posla[li] natrag k Pilatu’ [Luka 23:11]. Herod nije našao ništa na Isusu da opravda osudu« (Jesus the Christ, 3. izdanje [1916.], 636).
Luka 23:7–34 Spasiteljev odgovor onima koji su ga zlostavljali
Starješina Robert D. Hales iz Zbora dvanaestorice apostola iznio je ove misli o tome kako možemo slijediti Spasiteljev primjer kada nas drugi ljudi kritiziraju ili progone:
»Kada odgovaramo našim optužiteljima kao što je to Spasitelj učinio, ne samo što postajemo više poput Krista, već i pozivamo druge da osjete njegovu ljubav i također ga slijede.
Odgovor na način poput Kristova ne može biti insceniran ili zasnovan na nekoj formuli. Spasitelj je odgovarao drugačije u svakoj situaciji. Kada se suočio s opakim kraljem Herodom, nije progovorio ni riječi. Kad je stajao pred Pilatom, iznio je jednostavno i snažno svjedočanstvo o svojem božanskom podrijetlu i svrsi. Suočivši se s trgovcima koji su nagrđivali hram, primijenio je svoju božansku odgovornost da očuva i zaštiti ono što je sveto. Podignut na križ, izgovorio je neusporediv kršćanski odgovor: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (Luka 23:34).
Neki ljudi pogrešno misle da su odgovori poput tišine, krotkosti, oprosta i iznošenja poniznog svjedočanstva pasivni ili slabi. Ali ‘ljubit[i] svoje neprijatelje i molit[i se] za one koji [nas] progone’ (Matej 5:44) iziskuje vjeru, snagu i najviše od svega kršćansku hrabrost« (“Christian Courage: (»The Price of Discipleship«, Ensign ili Liahona, studeni 2008., 72).
»‘Zeleno drvo’ opisano u Luki 23:31 predstavlja vrijeme smrtnog službeništva Isusa Krista. Spasiteljeva izjava implicirala je da će tlačitelji židovskog naroda, ako mogu izvoditi takva zla djela (vidi Luka 23:28–30) u vrijeme kad je Isus bio među njima, činiti mnogo gore stvari židovskom narodu nakon što on ode – vrijeme predstavljeno ‘suhim drvetom’. Prijevod Josepha Smitha dodaje rečenicu ovom stihu koja opisuje uništenje koje će se dogoditi nakon Spasiteljeve smrti« (New Testament Student Manual [priručnik Crkvenog obrazovnog sustava, 2014.], 188).
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je važnost Spasiteljevih posljednjih riječi na križu:
»Kada je i najmanji novčić bio plaćen, kada je Kristova odlučnost da ostane vjeran bila onoliko očigledna koliko i krajnje nepobjediva, tada je konačno, samilosno bilo ‘svršeno’ [vidi Ivan 19:30]. Unatoč svim teškoćama i bez ikoga da mu pomogne ili ga pridrži, Isus iz Nazareta, živući Sin živućeg Boga, obnovio je tjelesni život tamo gdje je smrt pobijedila i donio radosno, duhovno otkupljenje iz grijeha, tame i očaja pakla. S vjerom u Boga za koju je znao da je prisutna, mogao je pobjednički reći: ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj’ [Luka 23:46]« (»None Were with Him«, Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 88).
