Knjižnica
Uvod u Evanđelje po Luki


Uvod u Evanđelje po Luki

Zašto proučavati ovu knjigu?

Lukina knjiga daje dodatno svjedočanstvo o mnogim istinama koje su zabilježili Matej i Marko, a također sadrži jedinstveni sadržaj. Evanđelje po Luki može produbiti razumijevanje polaznika o učenjima Isusa Krista i pomoći im potpunije cijeniti njegovu ljubav i sućut prema cijelom ljudskom rodu, kako su očitovane tijekom njegova smrtnog službeništva i kroz njegovo beskrajno Pomirenje.

Tko je napisao ovu knjigu?

Luka je autor ovog Evanđelja. On je bio liječnik (vidi Kološanima 4:14) i »glasnik Isusa Krista« (Prijevod Josepha Smitha, Luka 1:1). Luka je bio jedan od Pavlovih »suradnika« (Filemonu 1:24) i Pavlov misionarski pomoćnik (vidi 2. Timoteju 4:11). Luka je također napisao knjigu Djela (vidi Vodič za Sveta pisma, »Luka«).

Kada i gdje je ona bila napisana?

Iako nije poznato kada je Luka točno napisao svoje evanđelje, ono je vjerojatno napisano u drugoj polovici prvog stoljeća po. Kr. Lukini su izvori bili ljudi koji su »od početka bili očevici« (Luka 1:2) Spasiteljeva smrtnog službeništva i Uskrsnuća. Nije poznato gdje je Lukino evanđelje bilo napisano.

Kome je bilo napisano i zašto?

Luka je pisao svoje evanđelje s namjerom da ga čitaju prvenstveno pogani te je predstavio Isusa Krista kao Spasitelja i Židova i pogana. Luka je svoje evanđelje posebno naslovio na »Teofila« (Luka 1:3), što na grčkom znači »prijatelj Božji« ili »ljubljen od Boga«. Očito je da je Teofil primio prethodne upute o životu i učenjima Isusa Krista (vidi Luka 1:4). Luka se nadao dati daljnje upute nudeći sustavno izvješće o Spasiteljevom poslanju i službeništvu. Želio je da se oni koji čitaju njegovo svjedočanstvo »osvjedoč[e] o sigurnosti« (Luka 1:4) Sina Božjega – njegovoj sućuti, Pomirenju i Uskrsnuću.

Koje su neke izrazite karakteristike ove knjige?

Lukino je Evanđelje najduže od četiri Evanđelja i najduža knjiga u Novom zavjetu. Neke od najpoznatijih priča kršćanstva jedinstvene su za Lukino evanđelje: okolnosti rođenja Ivana Krstitelja (vidi Luka 1:5–25, 57–80); tradicionalna Božićna priča (vidi Luka 2:1–20); priča o Isusu kao 12–godišnjem dječaku u hramu (vidi Luka 2:41–52); usporedbe poput dobrog Samarijanca (vidi Luka 10:30–37), izgubljenog sina (vidi Luka 15:11–32) te bogataša i Lazara (vidi Luka 16:19–31); priča o deset gubavaca (vidi Luka 17:11–19) i izvješće o tome kako uskrsli Gospodin hoda pored svojih učenika na cesti za Emaus (vidi Luka 24:13–32).

Druge su jedinstvene odlike Lukino uključivanje učenja Ivana Krstitelja koja se ne nalaze u drugim Evanđeljima (vidi Luka 3:10–14); njegovo naglašavanje predanosti Isusa Krista molitvi (vidi Luka 3:21; 5:16; 9:18, 28–29; 11:1) i njegovo uključivanje pozivanja, obuke i misionarskih napora Sedamdesetorice (vidi Luka 10:1–22). Osim toga, Luka je jedini pisac Evanđelja koji je zabilježio da je Spasitelj prolio svoju krv u Getsemaniju te da mu je anđeo posluživao (vidi Luka 22:43–44).

S obzirom da Lukino evanđelje počinje i završava u hramu, to također upućuje na važnost hrama kao prvenstvenog mjesta Božjih postupaka prema ljudskom rodu (vidi Luka 1:9; 24:53).

Pregled

Luka 1–3 Predskazana su rođenja i poslanja Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Svjedoci svjedoče da je dijete Isus Mesija. U dobi od 12 godina Isus Krist podučava u hramu. Ivan Krstitelj podučava pokajanje i krsti Isusa Krista. Luka bilježi rodoslovlje Isusa Krista.

Luka 4–8 Isus Krist je iskušan u pustinji. On se u Nazaretu proglašava Mesijom i biva odbačen. Isus Krist odabire dvanaestoricu apostola i podučava svoje učenike. On oprašta grijehe i čini mnoga čuda.

Luka 9–14 Dvanaestorica apostola poslana su propovijedati i iscjeljivati. Isus Krist hrani pet tisuća i preobražen je na gori. On poziva Sedamdesetoricu i šalje ih da podučavaju. Isus Krist podučava o učeništvu, licemjerstvu i sudu. On iznosi usporedbu o dobrom Samarijancu.

Luka 15–17 Isus Krist podučava u usporedbama. On podučava o prijestupima, vjeri i oprostu. On iscjeljuje deset gubavaca i podučava o svom Drugom dolasku.

Luka 18–22 Isus Krist nastavlja podučavati u usporedbama. On iscjeljuje slijepca i podučava Zakeja. On pobjedonosno jaše u Jeruzalem, plače nad gradom i čisti hram. Isus Krist predskazuje uništenje Jeruzalema i govori o znakovima koji će prethoditi njegovom Drugom dolasku. On uspostavlja sakrament, podučava svoje apostole i trpi u Getsemaniju. Izdan je, uhićen, izrugivan, udaran i ispitivan.

Luka 23–24 Isusu Kristu se sudi pred Pilatom i Herodom, on je razapet i pokopan. Anđeli kod grobnice i dvojica učenika na cesti za Emaus svjedoče da je Isus Krist uskrsnuo. Spasitelj se ukazuje svojim učenicima u Jeruzalemu, obećava svojim apostolima da će im biti dana moć od Boga i uzlazi na nebo.