Uvod u Pavlovu drugu poslanicu Timoteju

Pavlova druga poslanica Timoteju naglašava moć koja dolazi od posjedovanja svjedočanstva o Isusu Kristu (vidi 2. Timoteju 1:7–8). Također sadrži svjedočanstvo o »tešk[im] vremen[ima]« koja će postojati u doba Pavla i Timoteja kao i u posljednjim danima (vidi 2. Timoteju 3:1–7). Kako bi pomogao Timoteju s izazovima s kojima se suočavao, Pavao ga je potaknuo da ima povjerenja u Sveta pisma i vođe Crkve (vidi 2. Timoteju 4:2) i pouzda se u istinit nauk (vidi 2. Timoteju 4:2). Proučavanjem ove knjige, polaznici će naučiti nauke i načela koji će im pomoći živjeti vjerno dok proživljavaju teška vremena posljednjih dana.

Pavao je napisao 2. Timoteju (vidi 2. Timoteju 1:1).

Pavlova druga poslanica Timoteju vjerojatno je napisana između 64. i 65. po. Kr. (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«, scriptures.lds.org). Pavao je napisao ovu poslanicu tijekom drugog utamničenja u Rimu neposredno prije svojeg mučeništva (vidi Bible Dictionary, »Pauline Epistles«).

Tijekom svojeg utamničenja, Pavao je bio u lancima (vidi 2. Timoteju 1:16; 2:9), vjerojatno u ćeliji ili tamnici te je bio izložen počelima (vidi 2. Timoteju 4:13, 21), a njegovi su se prijatelji mučili da ga pronađu (vidi 2. Timoteju 1:17). Luka je očito bio njegov redoviti posjetitelj (vidi 2. Timoteju 4:11), a Pavao je očekivao da mu se život približava kraju (vidi 2. Timoteju 4:6–8).

Pavao je u ovom pismu ohrabrio Timoteja i ponudio snagu koja će mu pomoći nastaviti nakon Pavlove predstojeće smrti. Pavao je bio svjestan da je njegovo vrijeme bilo pri kraju i želio je vidjeti Timoteja kojeg je figurativno zvao »prav[im] sin[om] u vjeri« (2. Timoteju 1:2).

Na kraju ovog pisma, Pavao je zatražio da ga Timotej i Marko posjete i donesu mu nekoliko stvari koje je ostavio (vidi 2. Timoteju 4:9–13). Iako je Pavlovo pismo bili oslovljeno izričito na Timoteja, njegov se savjet može primijeniti na one koji žive u »posljednje… doba« (2. Timoteju 3:1) jer je Pavao podučavao o izazovima i rješenjima koja su bitna za naše doba kao i za njegovo.

Ovo je pismo jedno od pastoralnih poslanica, zajedno s 1. Timoteju i Titu, a »sadrži apostolove posljednje riječi te pokazuje predivnu hrabrost i povjerenje s kojima se suočavao sa smrću« (vidi Bible Dictionary, »Pauline Epistles«). Kronološki, čini se da je 2. Timoteju bilo posljednje Pavlovo pismo u Novom zavjetu (vidi 2. Timoteju 4:6).

Ovo pismo sadrži neke od Pavlovih osvrta na blagoslove i teškoće služenja kao »glasnikom, apostolom i učiteljem [poganima]« (2. Timoteju 1:11). Pavao je izjavio: »Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti« (2. Timoteju 4:7–8), ukazujući da je imao osobno jamstvo da će baštiniti vječni život. Kao osoba koja je posluživala za Isusa Krista više od 30 godina, Pavao je bio u sjajnom položaju da uputi Timoteja u to kako učinkovito služiti u osnaživanju tuđe vjere (vidi 2. Timoteju 2:15–17, 22–26; 4:1–2, 5).

2. Timoteju 1 Pavao govori o Božjem daru i moći koje je primio kroz svećeničko zaređenje. Podučava da »duh bojažljivosti« (2. Timoteju 1:7) ne dolazi od Boga i da se mi ne trebamo sramiti našeg svjedočanstva o Isusu Kristu. Pavao svjedoči da ga je Isus Krist pozvao da propovijeda evanđelje (vidi 2. Timoteju 1:11).

2. Timoteju 2 Pavao koristi slikovno izlaganje o dobrom vojniku, pobjedonosnom sportašu i radišnom rataru kako bi opisao potrebu o ustrajnosti kroz teškoće da bi se primila vječna slava. Uspoređuje istinite i lažne učitelje te časne i nečasne radnike. Upozorava Timoteja da izbjegava polemike i strpljivo podučava one koji se trebaju pokajati.

2. Timoteju 3–4 Pavao opisuje zle uvjete posljednjih dana te potiče Timoteja da koristi Sveta pisma u svojoj ulozi svećeničkog vođe. Piše o svojoj predstojećoj smrti i izjavljuje: »Vjeru [sam] sačuvao« (2. Timoteju 4:7). Pavao svjedoči da će ga Gospodin izbaviti u »nebesko kraljevstvo« (2. Timoteju 4:18).