Kao dio urote da se ubije Isusa Krista, židovski su vođe doveli Isusa Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju. Pilat je predao Isus da bude bičevan i razapet. Isus se podložio patnji i smrti kako bi se ispunila volja njegovog Oca.
Isus je izručen Pilatu kako bi bio osuđen i razapet
Zatražite od polaznika da razmotre sljedeće pitanje:
Kada biste mogli biti očevidac jednom događaju iz Svetih pisama, koji biste događaj odabrali?
Pozovite nekoliko polaznika da iznesu svoje odgovore. Objasnite da će polaznici tijekom lekcije proučavati jedan od najvažnijih događaja u povijesti svijeta. Pozovite polaznike da zamisle da su svjedoci onomu što se dogodilo.
Napišite sljedeću nepotpunu izjavu na ploču: Danas sam vidio i osjetio…
Osvrnite se na nedovršenu izjavu na ploči i objasnite da će polaznici imati priliku dovršiti izjavu na kraju lekcije temeljem onoga što će iskusiti tijekom svojeg proučavanja Mateja 27:1–50.
Podsjetite polaznike da kada je Isus uhićen »svi [ga] njegovi učenici ostave i pobjegnu« (Matej 26:56). Veliki svećenik Kaifa i sanhedrinsko vijeće osudili su Isusa za bogohuljenje – zločin koji je po židovskom zakonu bio kažnjiv smrću; međutim, pod rimskom vlasti, Židovi nisu imali ovlast usmrtiti ikoga zbog bogohuljenja. Stoga su židovski vođe nastojali pronaći prijestup prema rimskom zakonu po kojem bi Isus bio kažnjen smrću.
Sažmite Mateja 27:1–10 objašnjavajući da su židovski vođe izručili Isusa Ponciju Pilatu, rimskom upravitelju Judeje. Kada je Juda ovo vidio, požalio je svoj odabir da izda Isusa, nastojao je vratiti novac koji je primio od židovskih vođa te je okončao svoj život. Stoga što su srebrnjaci bili »krvarina« (Matej 27:6) te nisu bili zakoniti da ih se doda u riznicu, židovski su vođe iskoristili novac da kupe lončarevu njivu na kojoj će tuđinci (stranci) biti pokapani. Matej je ovaj događaj citirao kao ispunjenje proroštva koje se nalazi u Zahariji 11:12–13.
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence pročitaju naglas Mateja 27:11–14. Zatražite od razreda da prati i potraži optužbu koju su židovski vođe iznijeli protiv Isusa pred Pilatom.
Prema stihu 11, koje je pitanje Pilat postavio Isusu?
Objasnite da su židovski vođe optužili Isusa za izdaju ili pokušaj svrgavanja rimske vlasti te su tvrdili da je Isus proglasio sebe kraljem i nastojao uspostaviti svoje kraljevstvo.
Zatražite polaznike da razmotre što bi oni mogli reći Pilatu u Spasiteljevu obranu da su imali priliku govoriti. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu razredu svoja razmišljanja.
Sažmite Mateja 27:15–16 objašnjavajući da je svake godine za blagdan Pashe bio običaj da rimski upravitelj pomiluje osuđenog kriminalca. Narodu je bilo dopušteno izabrati jednog zatvorenika koji će biti pušten. Jedan znameniti zatvorenik u trenutku izricanja Isusove kazne bio je muškarac imenom Baraba koji je bio osuđen kao lopov, pobunjenik protiv rimske vlasti i ubojica.
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence pročitaju naglas Mateja 27:17–25. Zatražite razred da prati i potraži što je Pilat upitao mnoštvo ljudi koji su se okupili na mjesto gdje je bio upravitelj.
Pozovite polaznika da naglas pročita Mateja 27:26 i pozovite razred da potraži što je učinjeno Isusu prije nego je poslan da bude razapet.
Što znači biti bičevan? (Biti opetovano tučen.)
Možete prikazati mali kamen s oštrim, nazupčanim rubom i objasniti da je bič koji se koristio za bičevanje često imao oštre rubove (poput komada kamenja, metala ili kosti) utkanog u nekoliko niti. Ovaj oblik kažnjavanja bio je obično rezerviran za one koji su bili sluge, dok su osobe plemenite krvi ili slobodni ljudi Rima bili premlaćeni sa šibama. Mnogi ljudi nisu preživjeli bičevanje zbog ozbiljne tjelesne traume koju je ono uzrokovalo.
Pozovite nekoliko polaznika da naizmjence pročitaju naglas Matej 27:27–32. Zatražite od razreda da prati i potraži što su rimski vojnici učinili Isusu.
Što su rimski vojnici učinili kako bi se izrugivali Isusu?
Što mislite zašto su vojnici pronašli nekoga tko će nositi Isusov križ za njega? (Isus je bio tjelesno iscrpljen nakon što je proživio nezamislivu bol i izgubio velike količine krvi dok je patio u Getsemaniju i dok je bio bičevan.)
Znati da je Isus Sin Božji i Spasitelj svijeta, kako biste se vi osjećali da ste bili prisiljeni nositi Isusov križ?
Pozovite polaznika da naglas pročita Mateja 27:33–34 i zatražite od razreda da potraži što je Isus odbio učiniti prije nego je razapet.
Što je Isus odbio učiniti? (Popiti sadržaj koji mu je ponuđen.)
Ponuditi ovo piće bilo je ispunjenje proročanstva koje se nalazi u Psalmu 69:21. Možete objasniti da je vino »pomiješano sa žuči« (Matej 27:34), ili kao što je Marko zabilježio: »vino pomiješano sa smirnom« (Marko 15:23), bilo obično nuđeno kao anestetik kako bi se olakšala patnja osobe koja je umirala. Odbijajući piti, Isus je namjerno odabrao ne otupiti svoje osjećaje i pokazati odlučnosti da ostane svjestan tijekom ostatka svojih pomirbenih patnji.
Zatražite nekoliko polaznika da naizmjence, naglas pročitaju Mateja 27:35–45 i zatražite od razreda da potraži dodatne stvari koje su ljudi činili kako bi se izrugivali Isusu ili ga kušali.
Kako su se ljudi izrugivali Isusu ili ga kušali?
Znajući da je Isus imao moć izbaviti se, što mislite zašto nije sišao s križa?
Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Mateja 27:46 i potraže što je Isus rekao dok je bio na križu.
Što je Isus rekao? (»Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?«)
Kako biste pomogli polaznicima razumjeti što se u ovom trenutku dogodilo, pozovite polaznika da naglas pročita sljedeću izjavu starješine Jeffryja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola:
Slika
starješina Jeffrey R. Holland
»Uvjerenjem cijele svoje duše svjedočim da… savršeni Otac nije napustio svoga Sina u tom trenutku. Naprotiv, moje je osobno uvjerenje da u cijelom Kristovom smrtnom službeništvu Otac nikada nije bio bliže svome Sinu nego u tim završnim strašnim trenucima patnje. Ipak… Otac je nakratko povukao od Isusa utjehu koju mu je njegov Duh pružao, podršku njegove osobne prisutnosti« (»None Were with Him«, Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 87–88).
Što mislite zašto je Nebeski Otac povukao svojeg Duha od Isusa u tom trenutku?
Kako biste pomogli prepoznati istinu iz stiha 46, pročitajte ostatak izjave starješine Hollanda:
»To je bilo potrebno. U biti, to je bila bit značenja Pomirenja – da je taj savršeni Sin koji nikad loše nije govorio, niti učinio nešto pogrešno, niti dotakao nešto nečisto, morao saznati kako bi se ostatak čovječanstva – mi, svi mi – osjećao kada bi počinio takve grijehe. Da bi njegovo Pomirenje bilo beskrajno i vječno, on je morao osjetiti što znači umrijeti ne samo tjelesno već i duhovno, osjetiti što znači izgubiti Duha božanskog i ostati potpuno, očajno i beznadno sam« (»None Were with Him«, 88).
Temeljem Mateja 27:46 i izjave starješine Hollanda, kako biste saželi što je Spasitelj iskusio kao dio Pomirenja? (Polaznici mogu iskoristiti različite riječi, ali pobrinite se da prepoznaju sljedeću istinu: Kao dio Pomirenja, Isus Krist je osjetio povlačenje Duha Nebeskog Oca.)
Prema starješini Hollandu, zašto je Isus Krist iskusio povlačenje Duha? (Kako bi osjetio kako je umrijeti duhovno.)
Objasnite da kada griješimo proživljavamo duhovnu smrt ili povlačenje Duha Nebeskog Oca. Posvjedočite da stoga što je Isus Krist iskusio duhovnu smrt u Getsemanskom vrtu i na križu, on nam može pomoći kada smo odvojeni od Duha Nebeskoga Oca zbog naših loših odluka. Također nam može pomoći kada se osjećamo sami.
Pozovite polaznike da potraže što je još Isus rekao na križu dok u tišini čitaju Mateja 27:50 i izvadak iz prijevoda Mateja 27:54 u Prijevodu Josepha Smitha u kojem za zapisano: »Isus, kada povika ponovno jakim glasom, reče: ‘Oče, dovršeno je, tvoja se volja ispuni’, i ispusti dušu«.
Prema prijevodu ovog stiha po Prijevodu Josepha Smitha, zašto je Isus propatio sve što je propatio? (Polaznici bi trebali prepoznati sljedeću istinu: Isus Krist je patio kako bi se ispunila volja Nebeskog Oca.)
Podsjetite polaznike na prethodnu lekciju u kojoj su proučavali Mateja 26 i učili o Spasiteljevoj patnji u Getsemaniju te njegovoj voljnosti da podloži svoju volju Očevoj. Možete predložiti da polaznici zapišu Mateja 26:39 kao unakrsnu referencu u svojim Svetim pismima uz Mateja 27:50 kako bi im to pomoglo upamtiti da je Isus učinio ono što je obećao učiniti.
Zašto je Očeva volja za Isusa bila da iskusi patnju koju je iskusio, počevši s Getsemanijom i kulminirajući na križu?
Kako biste pregledali i pomogli polaznicima osjetiti istinu i važnost događaja, nauka i načela koje su naučili iz Mateja 27, možete prikazati Mormon Messages video prikaz »None Were with Him« (4:25). Ovaj video prikaz sadržava dramatizaciju Spasiteljevog Raspeća i Uskrsnuća kao i izvadak iz govora »None Were with Him« (Ensign ili Liahona, svibanj 2009., 86–88) s Općeg sabora u travnju 2009. koji je izložio starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola. Ovaj se video prikaz može pronaći na stranici LDS.org.
Objasnite da je pravedan život jedan od najboljih načina na koje možemo pokazati Gospodinu svoju zahvalnost za ono što je propatio za nas. Osvrnite se ponovno na nepotpunu izjavu koju ste napisali na ploči na početku sata: »Danas sam vidio i osjetio…«. Pozovite polaznike da dovrše izjavu u svojim bilježnicama ili dnevnicima proučavanja Svetih pisama. Nakon dovoljno vremena pozovite nekoliko polaznika da iznesu što su napisali.
Ironično, ime Baraba znači »očev sin«. Svjetina, čiju su većinu sačinjavali glavari svećenički i starješine, tražila je oslobađanje Barabe dok je odbacivala pravog Očevog Sina. U određenom smo smislu svi mi poput Barabe – mi smo grješni sinovi oslobođeni stoga što je pravi Očev Sin osuđen na smrt. Baraba je bio lopov, ubojica i izdajica, dok je Isus Krist bio savršen. Onima koji su Spasitelja osudili na smrt predstavljen je jasan izbor, a oni su odabrali zlo.
Mojsijev zakon pružio je navještenje Barabinog puštanja stoljećima prije nego se dogodilo. Mojsijev zakon naučavao je da je veliki svećenik jednom godišnje, na Dan pomirenja, imao izabrati dva jarca. Jedan je jarac pripao Azazelu te je živ pušten u pustinju dok je drugi bio za »Jahvu« te je ubijen kao prinos za grijehe naroda (vidi Levitski zakonik 16:8–10). Veliki je svećenik zatim odnio krv ubijenog jarca u Svetinju nad Svetinjama u šatoru sastanka. Poškropio ju je po poklopcu kovčega saveza (nazvanom Pomirilište), simbolično vršeći pomirenje za grijehe Izraela.
Gerald N. Lund, koji je kasnije postao član Sedamdesetorice, objasnio je kako su događaji na Dan pomirenja naviještali Spasiteljevo nuđenje svoje krvi: »Krist, kao jaganjac Božji kao i veliki svećenik, prolio je svoju krv da bi ušao u nebesku Svetinju nad Svetinjama gdje je ta krv otkupila od njihovih grijeha one koji će vjerovati u njega i biti poslušni njegovim zapovijedima (vidi Heb 9:11–14, 24–28; 10:11–22; NiS 45:3–5).« (Jesus Christ, Key to the Plan of Salvation [1991.], 67).
Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je što znači biti bičevan:
»Ovaj okrutan običaj koji je vodio k raspeću sastojao se od skidanja odjeće sa žrtve, njezinog privezivanja za stup ili okvir te udaranja bičem napravljenim od kožnih vezica otežanih komadićima olova ili kostiju. To je izmučenog patnika ostavilo raskrvarenog i slabog, a ponekad ga je usmrtilo« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 izdanja [1965.–1973.], 1:807).
Drugom je prilikom starješina McConkie ponovio da su »mnogi preminuli od samog bičevanja, no [Isus Krist] je ustao nakon patnji bičevanja kako bi mogao umrijeti sramotnom smrću na okrutnom križu Kalvarije« (»The Purifying Power of Gethsemane«, Ensign, svibanj 1985., 9–10).