Uvod u 1. Korinćanima

Prvi članovi Crkve koji su živjeli u Korintu borili su se s mnogim problemima koji postoje u današnjem svijetu, poput nejedinstva, lažnih naučavanja i nemorala. U 1. Korinćanima učimo da je apostol Pavao podučavao ove svece kako promicati jedinstvo u Crkvi i kako naučiti Božje tajne, ulogu fizičkog tijela kao hrama Duha Svetog, prirodu duhovnih darova, važnost dostojnog blagovanja sakramenta i stvarnost Uskrsnuća. Kroz vaše proučavanje Pavlovih naučavanja zapisanih u 1. Korinćanima, naučit ćete nauke i načela koji će vam pomoći pravedno živjeti unatoč opačini s kojom ćete se možda susresti.

Početni stih u 1. Korinćanima upućuje da su ju poslali apostol Pavao i učenik Sosten, koji je služio kao Pavlov pisar (vidi 1. Korinćanima 1:1). Dok su detalji o Sostenovoj ulozi nepoznati, jasno je da je Pavao autor sadržaja poslanice (vidi 1. Korinćanima 16:21–24).

Pavao je napisao poslanicu poznatu kao 1. Korinćanima pred kraj svog trogodišnjeg posjeta Efezu (tijekom svoje treće misije), koja je vjerojatno završila između 55. i 56. po. Kr. (vidi Djela 19:10, 20:31, Vodič za Sveta pisma »Pavlove poslanice«).

Ova je poslanica napisana članovima Crkve u gradu Korintu. Pavao je propovijedao evanđelje u Korintu gotovo dvije godine (vidi Djela 18:1–18) i tamo organizirao ogranak Crkve (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«). Kasnije, dok je Pavao propovijedao u Efezu tijekom svog trećeg misionarskog putovanja, primio je pismo od članova Crkve u Korintu. Napisao je odgovor ogranku (vidi 1. Korinćanima 5:9), no nažalost ova je poslanica izgubljena i zato je nema u Svetim pismima. Kasnije je Pavao primio drugo izvješće od članova Crkve u Korintu o problemima u Crkvi tamo (vidi 1. Korinćanima 1:11), na koje je odgovorio pisanjem druge poslanice, koja je poznata kao 1. Korinćanima. Stoga, 1. Korinćanima je zapravo druga Pavlova poslanica članovima Crkve u Korintu.

U Pavlovo vrijeme, Korint je bio glavni grad rimske provincije Ahaje, koja je pokrivala većinu antičke Grčke južno od Makedonije. Kao bogato trgovačko središte, Korint je privlačio ljude iz cijelog Rimskog Carstva, zbog čega je bio jedan od najraznolikijih gradova u tom području. Štovanje idola dominiralo je korintskom vjerskom kulturom i bilo je mnogo hramova i svetišta u gradu. U vrijeme Pavlove službe, Korinćani su bili poznati po tome što su bili izrazito nemoralni. Na primjer, ritualna prostitucija se navodno prakticirala u Afroditinom hramu.

U ovoj poslanici Pavao je jasno izjavio da je članovima Crkve nedostajalo jedinstva i da su neka poganska vjerovanja i običaji počeli utjecati na njihovo poštivanje načela i uredbi evanđelja (vidi 1. Korinćanima 1:11, 6:1–8, 10:20–22, 11:18–22). Pisao je članovima Crkve u Korintu kako bi im pomogao s njihovim pitanjima i problemima i ojačao obraćenike koji su se borili s vraćanjem na stara vjerovanja i običaje.

Novi zavjet sadrži više Pavlovih savjeta i podučavanja članovima Crkve u Korintu nego bilo kojem drugom ogranku Crkve. U stvari, dvije Pavlove poslanice Korinćanima čine jednu četvrtinu svih postojećih Pavlovih spisa.

Kako je zapisano u 1. Korinćanima, Pavao je objasnio da je Isus Krist ispunio Mojsijev zakon. Pavao je naglasio važnost »vršenj[a] Božjih zapovijedi« (1. Korinćanima 7:19) »podložn[ošću] Kristov[om] zakon[u]« (1. Korinćanima 9:21) kako bi primili blagoslov spasenja kroz evanđelje.

1. Korinćanima 1–11 Pavao upozorava na podjele unutar Crkve i naglašava važnost ujedinjenosti među članovima Crkve. Upozorava članove na seksualni nemoral, podučava ih da je tijelo hram Duha Svetoga i potiče na samodisciplinu. Govori o posebnim pitanjima o braku i misionarskoj službi, kao i o uredbi sakramenta i je li dopušteno jesti žrtveno meso koje je bilo ponuđeno poganskim idolima.

1. Korinćanima 12–14 Pavao podučava da trebamo težiti darovima Duha. Podsjeća korintske svece na važnost apostola, proroka i učitelja i brigu koju članovi imaju jedni za druge. Ističe važnost dobrotvornosti naspram svih drugih duhovnih darova.

1. Korinćanima 15–16 Pavao svjedoči da stoji među drugima koji su vidjeli uskrslog Krista. Podučava da će svi uskrsnuti i da krštenje za mrtve potvrđuje istinu budućeg uskrsnuća. Objašnjava da će se uskrsla tijela razlikovati u stupnju slave i da pobjeda Isusa Krista nad grobom uklanja žalac smrti. Organizira prikupljanje za siromašne svece u Jeruzalemu.