Knjižnica
Uvod u 1. Ivanovu


Uvod u 1. Ivanovu

Zašto proučavati ovu knjigu?

Apostol Ivan je u ovoj poslanici govorio o opasnom širenju otpadničkih utjecaja u Crkvi. Upozorio je svece da se ne druže s tamom te ostanu u sigurnosti evanđeoskog svjetla. Proučavanje 1. Ivanove može vam pomoći jasnije razlučiti lažna naučavanja o Isusu Kristu, a slijeđenje Ivanovog savjeta može vam pomoći održati blisko zajedništvo s Gospodinom dok ostajete u istini. Uz to, proučavanje ove knjige može vam pomoći da spoznate veliku ljubav koju Nebeski Otac ima za svako svoje dijete, koju je očitovao prinoseći svojeg Sina, Isusa Krista, kao žrtvu za cijelo čovječanstvo.

Tko je napisao ovu knjigu?

»Iako se pisac ove tri poslanice ne spominje imenom, tradicionalno se pripisuju Ivanu«, jednom od prvotne Dvanaestorice apostola (Bible Dictionary, »John, Epistles of«). Autor Ivanove poslanice bio je očevidac uskrslog Spasitelja, što je zasigurno bilo točno za apostola Ivana (vidi 1. Ivanova 1:1–4; 4:14).

Kad i gdje je napisana?

Nije točno poznato kada i gdje je 1. Ivanova napisana. Vjerojatno je napisana u drugoj polovici prvog stoljeća po. Kr.

Iako je Ivan proveo veći dio svojeg života u Palestini, područje je bilo neprijateljski raspoloženo prema kršćanima i Židovima nakon uništenja Jeruzalema i njegovog hrama 70. po. Kr. Po tradiciji, Ivan je napustio Palestinu kako bi živio u Efezu tijekom svojih posljednjih godina. Ako je to istina, Ivan je mogao napisati ovo pismo iz Efeza između 70. i 100. po. Kr.

Kome je napisana i zašto?

Slušateljstvo 1. Ivanove nije izričito navedeno, no iz njegovih se zapisa čini da je Ivan pisao vjernicima (vidi 1. Ivanova 1:3–4; 2: 12–14), vjerojatno onima u Maloj Aziji (suvremenoj Turskoj), za koju neki povijesni izvori kažu da je Ivan tamo možda živio i posluživao pred kraj prvog stoljeća po. Kr.

U to su vrijeme lažni učitelji stvarali raskol ili podjelu među svecima u regiji (vidi 1. Ivanova 2:18–19, 22, 26; 4:1) i otpadništvo se širilo Crkvom. Posebna filozofija koja je stjecala popularnost bila je doketizam. Doketizam je bio dio većeg pokreta znanog kao gnosticizam. Glavno učenje u mnogim oblicima gnosticizma bilo je da je duh u potpunosti bio dobar, a tvar je, uključujući tijelo, bila u potpunosti zla.

Sljedbenici gnosticizma vjerovali su da se spasenje ne postiže oslobađanjem od grijeha nego oslobađanjem duha od tvari, znači fizičkog tijela. Također su vjerovali da se spasenje ostvaruje kroz posebno znanje (gnosis), a ne kroz vjeru u Isusa Krista.

Doketizam dolazi od grčke riječi dokeō koja znači »činiti se« ili »izgledati«. Sljedbenici doketizma previše su naglašavali Isusovu duhovnu narav, čak do te točke da su odbacivali ideju da je on došao na zemlju u stvarnom tjelesnom obliku. Vjerovali su da je Bog nevidljiv, besmrtan, sveznajući i nematerijalan, a fizički svijet i fizičko tijelo smatrali su priprostim i zlim. Stoga, kako su vjerovali da je Isus božanski Sin Božji, on nije mogao iskusiti ograničenja ljudskosti. Po njihovom mišljenju, Isus Krist nije doslovno rođen u tijelu i nije nastanjivao opipljivo tijelo, niti je krvario, patio ili ustao u uskrslom fizičkom tijelu – samo se činilo da je to učinio.

Iako je apostol Ivan u 1. Ivanovoj opovrgnuo ova lažna naučavanja, ona su ostala i ušuljala se među članstvo Crkve. Ovi i drugi lažni nauci dio su onoga što je dovelo do Velikog otpada.

Koja su neka osobita obilježja ove knjige?

Kao jedan od prvotnih apostola Isusa Krista, Ivan je bio naročiti svjedok uskrslog Spasitelja. Ivan je započeo ovo pismo izjavljujući da je osobno vidio, čuo i dotaknuo Isusa Krista. Nadodajući na ovo osobno svjedočanstvo, pozvao je svoje čitatelje da imaju »zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom« (1. Ivanova 1:3). Ljubav je središnja tema prve Ivanove poslanice. Ivan je naglasio da su oni koji govore da vole Boga, a zauzvrat ne vole one oko sebe, lašci (vidi 1. Ivanova 4:20–21).

Kratak pregled

1. Ivanova 1–3 Ivan podučava da kroz poslušnost možemo spoznati Boga, imati zajedništvo s njime i postati poput njega. U posljednjim će danima Antikrist ustati. Spasiteljeva ljubav za nas očituje se kroz njegovu Pomirbenu žrtvu.

1. Ivanova 4–5 Ivan potiče svece da odrede je li učitelj od Boga. Bog je ljubav, a zbog svoje je velike ljubavi za nas poslao svojeg Sina da pati za nas. Oni koji vole Boga obdržavat će njegove zapovijedi. Oni koji vjeruju u Isusa Krista i rođeni su od Boga prevladat će svijet.