Uvod u Efežanima

Starješina Bruce R. McConkie iz Zbora dvanaestorice apostola naučavao je da je »poslanica Efežanima… poslanica za cijeli svijet, Židove i pogane, muškarca i ženu, roditelja i dijete, gospodara i slugu. Bila je to Božja volja u Pavlovo doba; ona je glas nadahnuća u naše doba; ona je poslanica sveopće molbe i primjene…

Ona sadrži neke od Pavlovih najboljih zapisa te je dokument koji se bavi temeljima, s Božjim evanđeljem u svoj svojoj slavi« (Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 2:489).

Proučavanje poslanice Efežanima može vas nadahnuti da stavite postrani ono što je od ovog svijeta i pomoći vam rasti duhovno te naučiti potpunije sudjelovati u jedinstvu i drugovanju Crkve.

Pavao je napisao poslanicu Efežanima (vidi Efežanima 1:1).

Pavao je izjavio da je bio zatočenik u vrijeme kada je pisao poslanicu Efežanima (vidi Efežanima 3:1; 4:1; 6:20). Pavao je vjerojatno pisao Efežanima tijekom svojeg prvog zatočeništva u Rimu između 60. i 62. po. Kr. (Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«, scriptures.lds.org). Tijekom ovog vremena Pavao je bio u kućnom pritvoru, no imao je slobodu primati posjetitelje i podučavati evanđelje (vidi Djela 28:16–31).

U verziji Biblije kralja Jamesa, u Efežanima 1:1 navedeno je da je poslanica Efežanima namijenjena »svecima koji su u Efezu«. Međutim, najraniji rukopisi Efežanima ne sadrže riječi »koji su u Efezu«. To predlaže mogućnost da Pavao možda nije pisao ovu poslanicu izričito Efežanima, već nekolicini kongregacija svetaca, uključujući one u Efezu. Efez je služio kao Pavlovo sjedište tijekom njegovog trećeg misionarskog putovanja (vidi Djela 19:9–10; 20:31), a on je gajio snažne osjećaje za ove ljude (vidi Djela 20:17, 34–38).

Pavao je u ovom pismu pisao poganim članovima Crkve (vidi Efežanima 2:11) koji su vjerojatno bili nedavni obraćenici (vidi Efežanima 1:15). Pisao je kako bi razvio duhovnost i svjedočanstva onih koji su već bili članovi. Njegova je osnovna svrha bila pomoći ovim obraćenicima rasti u njihovoj duhovnoj spoznaji Boga i Crkve (vidi Efežanima 1:15–18; 3:14–19); potaknuti jedinstvo, posebno između poganih i židovskih svetaca (vidi Efežanima 2:11–22; 4:1–16; 5:19–6:9); i potaknuti svece da se odupru moćima zla (vidi Efežanima 4:17–5:18; 6:10–18). Mnogi su sveci u Efezu živjeli dovoljno pravedno da bi bili zapečaćeni za vječni život (vidi Efežanima 1:13; Bruce R. McConkie, Doctrinal New Testament Commentary, 2:493–494).

Poslanica Efežanima sadrži mnoga naučavanja i ideje s kojima su sveci posljednjih dana upoznati, uključujući predodređenje, rasporedbu punine vremena, Svetoga Duha obećanog, važnost proroka i apostola, ideju o jednoj istinitoj i ujedinjenoj Crkvi te razne službe, pozive i funkcije unutar organizacije Crkve. Ovo pismo također sadrži najuzvišenija naučavanja o obitelji koja se mogu naći u Svetim pismima.

Efežanima 1:1–4:16 Pavao piše o predodređenju svetaca za primanje evanđelja; rasporedbi punine vremena; pečaćenju Svetim Duhom obećanim; spasenju po milosti; ujedinjenju poganih i židovskih svetaca u Crkvi; jednom Gospodinu, jednoj vjeri, jednom krštenju; svrsi Crkve; te crkvenoj organizaciji na temelju proroka i apostola s Isusom Kristom kao zaglavnim kamenom. Pavao naučava da će Bog okupiti sve u Kristu u rasporedbi punine vremena.

Efežanima 4:17–6:24 Pavao potiče svece da primijene istinit nauk u svojem svakodnevnom životu. Potiče ih da odbace starog čovjeka (svoje prijašnje grijehe) i odjenu novog čovjeka koji postaju kroz Krista. Daje savjet ženama, muževima, djeci, roditeljima, slugama, gospodarima i kongregaciji. Potiče svece da »obu[ku] se u bojnu opremu Božju« (Efežanima 6:11).