Uvod u Jakovljevu

Opća Jakovljeva poslanica je dobro znana među članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana zbog važnog odlomka u Jakovljevoj 1:5 koji je mladog Josepha Smitha naveo tražiti istinu od Boga. Kroz svoju poslanicu Jakov je naglašavao da smo mi »izvršioci riječi, a ne samo slušaoci« (Jakovljeva 1:22). Proučavanje ove knjige vam može pomoći razumjeti važnost pokazivanja svoje vjere kroz vaša »djela« ili postupke (vidi Jakovljeva 2:14–26) te vas nadahnuti da težite »primiti vijenac – život koji je Bog obećao onima koji ga ljube« (Jakovljeva 1:12).

Poslanica navodi da joj je autor »Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista« (Jakovljeva 1:1).

Kršćanska tradicija drži da je ovaj Jakov, poput Jude, jedan od sinova Josipa i Marije te stoga polubrat Isusa Krista (vidi Matej 13:55; Marko 6:3; Galaćanima 1:19). Činjenica da se Jakov prvi spominje u popisu Isusove braće u Mateju 13:55 može dati naslutiti da je bio najstariji od polubraće. Poput Gospodinove ostale polubraće, ni Jakov u početku nije postao Isusov učenik (vidi Ivan 7:3–5). Ipak, nakon što je Isus uskrsnuo, Jakov je bio jedan od pojedinaca kojima se ukazao kao uskrslo biće (vidi 1. Korinćanima 15:7).

Kasnije, Jakov je postao apostol i, prema ranim kršćanskim autorima, prvi biskup Crkve u Jeruzalemu (vidi Djela apostolska 12:17; 21:18; Galaćanima 1:18–19; 2:9). Kao vođa Crkve, odigrao je istaknutu ulogu u saboru održanom u Jeruzalemu (vidi Djela apostolska 15:13). Njegov utjecaj u Crkvi je bez sumnje bio ojačan njegovim srodstvom s Isusom, ali Jakov je pokazao poniznost predstavivši se ne kao Isusov brat, nego kao sluga Gospodina (vidi Jakovljeva 1:1).

Ne znamo točno kad je Jakov napisao ovo pismo. S obzirom da je živio u Jeruzalemu i nadgledao tamošnje poslove Crkve, vjerojatno je ovu poslanicu tamo napisao.

Činjenica da Jakov nije spomenuo Jeruzalemski sabor iz oko 50. g. po. Kr. (vidi Djela apostolska 15) može dati naslutiti da je ovo pismo napisano prije njegovog održavanja. Ako je ovo pismo uistinu napisano prije Jeruzalemskog sabora, ono je jedna od najranijih poslanica u Novom zavjetu.

Jakov je naslovio svoje pismo »dvanaesterim plemenima, rasijanim među poganima« (Jakovljeva 1:1), što znači cijelom domu Izraelovom; pozivao ih je da »prime evanđelje … [i] dođu u stado Kristovo« (Bruce R. McConkie, Doctrinal New Testament Commentary, 3 sveska [1965.–1973.], 3:243). Jakov je uputio članove Crkve da žive svoje živote kao iskaz svoje vjere u Isusa Krista.

Opća Jakovljeva poslanica se ponekad svrstava u mudrosne knjige, slično Mudrim izrekama Starog zavjeta. Tekst pisma sadrži kratka objašnjenja načela kršćanskog života. K tome, postoje bliske paralele između Spasiteljeve Propovijedi na gori zabilježene u Mateju 5–7 i Jakovljevih riječi. Neke slične teme uključuju izdržati progon (vidi Jakov 1:2–3, 12; Matej 5:10–12); postati »savršen« ili duhovno zreo (vidi Jakovljeva 1:4; 2:22; Matej 5:48); pitati Boga (vidi Jakovljeva 1:5; Matej 7:7–8); činiti volju Božju (vidi Jakovljeva 1:22; Matej 7:21–25); voljeti druge (vidi Jakovljeva 2:8; Matej 5:43–44; 7:12); prepoznati dobro i zlo prema njihovim plodovima (vidi Jakovljeva 3:11–12; Matej 7:15–20); biti mirotvorac (vidi Jakovljeva 3:18; Matej 5:9); ne zaklinjati se (vidi Jakovljeva 5:12; Matej 5:34–37).

Jakovljeva 1–2 Jakov pozdravlja svoje čitatelje i predstavlja neke od glavnih tema svoje poslanice, uključujući izdržavanje kušnji, traženje mudrosti i življenje dosljedno vjeri koju pojedinac ispovijeda. Slušaoci riječi Božje trebaju biti i izvršioci. Jakov definira »čisto i neokaljano bogoslužje« kao brigu za »sirote i udovice« (Jakovljeva 1:27). Sveci trebaju voljeti svoje bližnje i pokazivati svoju vjeru kroz djela.

Jakovljeva 3–4 Jakov opisuje destruktivnu narav nekontroliranog govora i suprotstavlja ju plodovima pravednosti onih koji su mirotvorci. Upozorava svoje čitatelje da ne postanu prijatelji svijetu, već da se odupru vragu i približe Bogu.

Jakovljeva 5 Jakov upozorava bogate koji su opaki. Zaključuje svoju poslanicu kratkim savjetima o odgovornostima svetaca prema drugim članovima Crkve. Savjetuje svecima da strpljivo izdrže do dolaska Gospodina i budu iskreni u svim svojim razgovorima. Ohrabruje bolesne da pozovu starješine da ih pomažu s uljem.