Uvod u Filipljanima

Apostol Pavao je u svojoj poslanici Filipljanima pružio ohrabrenje svecima u Filipima te ih potaknuo da stoje postojani u jedinstvu i zajedno rade u obrani vjere. Vjerojatno jedno od najvažnijih načela koja je Pavao naučavao u Filipljanima je da molitva Bogu i povjerenje u njega donosi »mir… Božji, koji nadilazi svaki razum« (Filipljanima 4:7). Proučavanje Pavlovih poruka ohrabrenja u ovoj poslanici može vam pomoći u vašim nastojanjima da vjerno ustrajete do kraja. Dok nastojite slijediti Krista, i vi možete steći pouzdanje te poput Pavla izjaviti: »Sve mogu u [Kristu] koji mi daje snagu« (Filipljanima 4:13).

Iako je Timotej spomenut zajedno s Pavlom u uvodnom pozdravu poslanice (vidi Filipljanima 1:1), Pavao je napisao poslanicu Filipljanima. Ovo je podržano korištenjem osobne zamjenice ja kroz cijelo pismo kao i spominjanjem Timoteja u Filipljanima 2:19. Timotej je možda djelovao kao Pavlov pisar, pišući pismo pod Pavlovim usmjerenjem.

Pavao je napisao Filipljanima vjerojatno između 60. i 62. po. Kr. dok je bio utamničen u Rimu (vidi Filipljanima 1:7, 13, 16; vidi i Djela 28:16–31; Vodič za Sveta pisma, »Filipljanima, poslanica«, scriptures.lds.org).

Filipi je bilo prvo mjesto u Europi u kojem je Pavao službeno propovijedao evanđelje i uspostavio ogranak Crkve (vidi Djela 16:11–40; Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«). Jedna od Pavlovih svrha u pisanju ovoga pisma bila je izraziti zahvalnost za ljubav i financijsku podršku koju su mu pružili sveci u Filipima tijekom njegovog drugog misionarskog putovanja i utamničenja u Rimu (vidi Filipljanima 1:3–11; 4:10–19; vidi i Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«).

Pavao je također pohvalio članove u Filipima zbog njihove vjere u Isusa Krista te im pružio savjet prema informacijama koje je primio o njima od filipskog učenika imenom Epafrodit (vidi Filipljanima 4:18). Pavlov je savjet uključivao poticaj da budu ponizni i ujedinjeni (vidi Filipljanima 2:1–18; 4:2–3). Pavao je također upozorio Filipljane da se paze iskvarenih kršćana, poput onih koji su naučavali da je obrezanje nužno za obraćenje. Takve su osobe (često zvane judaizeri) lažno tvrdile da se novi obraćenici trebaju podložiti bivšem starozavjetnom zakonu obrezanja prije nego su mogli postati kršćani (vidi Filipljanima 3:2–3).

Poslanica Filipljanima, zajedno s poslanicama Efežanima, Kološanima i Filemonu, često se naziva zatvorskom poslanicom. Unatoč tome što je napisana iz zatvora, znanstvenici su Pavlovo pismo Filipljanima opisali kao najsretnije od svih zapisa. Pavao je izrazio zahvalnost, ljubav i pouzdanje članovima Crkve; opisao žrtve koje je podnio kako bi slijedio Isusa Krista i podučio filipske svece o načelima pravednog života. Polaznici bi u Filipljanima 4:8 mogli prepoznati način izražavanja koji je iskorišten u trinaestom članku vjere, koji je napisao prorok Joseph Smith.

Pavao je pjesnički opisao Spasiteljevu dobrostivost prelaska iz predsmrtničke božanstvenosti u smrtni život gdje je propatio »smrt na križu« (vidi Filipljanima 2:3–8). Ispunivši svoje božansko poslanje, Isus Krist sada stoji uzvišen, a doći će dan kada će se »pokloni[ti] svako koljeno« pred njim i »‘svaki jezik prizna[ti]’… [da] Gospodar je Isus Krist« (Filipljanima 2:10–11). Pavao je otkrio da je njegov unutarnji izvor pouzdanja i snage došao od Isusa Krista (vidi Filipljanima 4:13).

Filipljanima 1 Pavao izražava zahvalnost za drugovanje filipskih svetaca. Naučava da je oprečnost koju je iskusio u služenju Gospodinu, uključujući njegovo utamničenje, unaprijedila evanđeosku svrhu. Potiče članove Crkve da stoje postojani u jedinstvu u obrani vjere.

Filipljanima 2 Pavao nadalje potiče članove Crkve da budu ujedinjeni i ukazuje na primjer Isusa Krista koji je u dobrostivosti došao u smrtnost kao primjer ljubavi, poslušnosti i poniznosti. Svi će jednoga dana priznati Isusa Krista kao Gospodina. Pavao podučava članove Crkve da postignu svoje spasenje.

Filipljanima 3 Pavao upozorava protiv judaizera. Opisuje svoj prijašnji farizejski život i kako ga se svojevoljno odrekao da bi slijedio Isusa Krista. Potiče svece da slijede njegov primjer u hrljenju naprijed prema spasenju. Pavao objašnjava da će Isus Krist promijeniti naša smrtna tijela u proslavljena tijela poput njegovog.

Filipljanima 4 Pavao potiče svece da se uvijek raduju u Gospodinu. Potiče ih da zamijene tjeskobu molitvom i zahvalnošću, obećavajući da će oni uživati u Božjem miru koji nadilazi svaki razum. Pavao opominje članove Crkve da razmišljaju o onome što je pošteno, pravedno, istinito, čisto, ljupko, čestito, na dobrom glasu i kreposno. Priznaje da može učiniti sve kroz Isusa Krista koji mu daje snagu.