Uvod u Titu

Poput njegovog pisma Timoteju, Pavlovo pismo Titu sadrži bezvremenski savjet apostola Pavla mjesnom vođi Crkve. Pavao je napisao da je Bog »nad[u] u vječni život« prvo obećao u predzemaljskom životu »[prije postanka svijeta]« (Titu 1:2). Podučavao je da bi sveci trebali iščekivati »blaženo ispunjenje nade« uzvišenja i Drugog dolaska (Titu 2:13). Pavao je također pisao Titu o »kupelj[i] ponovnog rađanja« i »obnove koju čini duh Sveti« (Titu 3:5), aludirajući na uredbu krštenja i pročišćujući utjecaj primanja dara Duha Svetoga, a oboje su pripreme da »budemo baštinici vječnoga života kojemu se nadamo« (Titu 3:7). Proučavajući Pavlov nadahnuti savjet Titu, možete porasti u svojoj vjeri da nauci i uredbe evanđelja donose nadu za vječni život.

Pavao je napisao poslanicu Titu (vidi Titu 1:1).

Vjerojatno je da je Pavao napisao poslanicu Titu između njegovog pisanja 1. i 2. Timoteju između 64. i 65. po. Kr. (vidi Vodič za Sveta pisma, »Pavlove poslanice«, scriptures.lds.org). Pavao je napisao poslanicu Titu nakon što je prvi put utamničen u Rimu. Nije naznačio gdje je bio kada je napisao ovu poslanicu.

Pavao je napisao ovu poslanicu Titu o kojem je govorio kao o »pravom sinu po zajedničkoj vjeri« (Titu 1:4). Tit je bio Grk (Galaćanima 2:3) te ga je sam Pavao obratio na evanđelje (vidi Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Titus«). Nakon njegovog obraćenja, Tit je radio s Pavlom na širenju evanđelja i organizaciji Crkve (vidi Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Titus«). Pomogao je sakupiti donacije za siromašne u Jeruzalemu (vidi 2. Korinćanima 8:6, 16–23), a pratio je i Pavla do vijeća u Jeruzalemu (vidi Galaćanima 2:1). Pavao je povjerio Titu da odnese u Korint njegovu prvu poslanicu svecima koji su tamo živjeli (vidi 2. Korinćanima 7:5–15). Pavao je pisao Titu kako bi ga osnažio u njegovom zaduženju da vodi ogranak Crkve na Kreti i brine se o njemu unatoč oprečnosti (vidi Titu 1:5, 10–11; 2:15; 3:10).

Ovo je pismo jedno od pastoralnih poslanica (pastoru ili vođi u Crkvi), zajedno s 1. i 2. Timoteju (vidi Bible Dictionary u izdanju Biblije SPD-a na engleskom jeziku, »Pauline Epistles«). Poslanica Titu nudi najranije dokaze da je Crkva bila uspostavljena na grčkom otoku Kreti u Mediteranskom moru (vidi Titu 1:5). Tit je imao odgovornost poziva novog biskupa na tom otoku. Pavao je naveo nekoliko duhovnih kvalifikacija za biskupe (vidi Titu 1:6–9). Uz to, Pavao je pružio određeni savjet muškarcima, ženama i slugama o ispravnom ponašanju za svece (vidi Titu 2:2–10).

Titu 1 Pavao upućuje Tita da zaredi vođe Crkve, a onda navodi neke kvalifikacije za biskupe. Upućuje Tita da ispravi hereze i prekori lažne učitelje koji »tvrde da poznaju Boga, a dijelima [ga] niječu« (Titu 1:16).

Titu 2 Pavao potiče starije članove Crkve da postave primjere mlađim svecima. Također traži Tita da poduči sluge da se pokoravaju svojim gospodarima. Pavao objašnjava način na koji bi učenici trebali živjeti dok se pripremaju za Gospodinov povratak. Opisuje otkupljenje koje je ostvareno kroz Isusa Krista.

Titu 3 Pavao podučava da članovi Crkve trebaju biti dobri građani i pravedni sljedbenici Isusa Krista. Kroz krštenje možemo primiti vječni život po Gospodinovoj milosti.