Naučavanja predsjednika
Poglavlje 7: Krštenje i dar Duha Svetoga


Poglavlje 7

Krštenje i dar Duha Svetoga

»Krštenje vodom bez pratećeg krštenja ognjem i Duhom Svetim ništa ne koristi; oba su krštenja potrebna i neodvojivo spojena.«

Iz života Josepha Smitha

U doba Josepha Smitha rijeka Susquehanna tekla je velikim, vijugavim zavojima kroz šume čvrstih stabala i borovine, okružena valovitim brežuljcima i poljima pšenice. Kao najveća rijeka u Pennsylvaniji bila je središnji dio krajolika oko Harmonyja u Pennsylvaniji. Budući da je rijeka tekla u blizini prorokovog doma te je nudila tiha, osamljena mjesta, on bi se ponekad povukao tamo kako bi razmišljao i molio se.

Prorok i Oliver Cowdery otišli su na obalu te rijeke 15. svibnja 1829. kako bi se molili o važnosti krštenja. Ivan Krstitelj im se ukazao kao odgovor na njihovu molitvu i predao im Aronovo svećeništvo te im je zapovjedio da se međusobno krste. Blagoslov koji su tražili sada je mogao biti izveden na pravilan način te s Božjom moću i ovlašću. Sišavši u rijeku međusobno su se krstili, s time da je Joseph prvo krstio Olivera, kao što ih je Ivan uputio. Zatim je Joseph položio ruke na Oliverovu glavu i zaredio ga u Aronovo svećeništvo, nakon čega je Oliver učinio isto za Josepha. Prorok se prisjećao:

»Oćutismo velike i slavne blagoslove našega nebeskog Oca. Čim krstih Olivera Cowderyja, Duh Sveti siđe na nj te on ustade i proricaše mnogo toga što se uskoro ima dogoditi. Isto tako čim on mene krsti, i ja zadobih duh proroštva dok se dizah. Proricah o rastu ove Crkve i mnogo toga u vezi s Crkvom i ovim naraštajem sinova ljudskih. Ispunismo se Duhom Svetim i radovasmo se u Bogu našega spasenja« (Josip Smith 2:73).

Blagoslovi krštenja ubrzo su bili pruženi i drugim vjernicima. U kasnijem razdoblju mjeseca svibnja prorokov mlađi brat Samuel došao je posjetiti Josepha i Olivera u Harmony. »Radili smo kako bismo ga uvjerili u evanđelje Isusa Krista koje je skoro trebalo biti objavljeno u svojoj punini«, izjavio je prorok. Samuel je stekao svjedočanstvo o djelu, i Oliver Cowdery ga je krstio, nakon čega se Samuel »vratio u kuću svojeg oca, uvelike slaveći i hvaleći Boga, jer bijaše ispunjen Svetim Duhom.«1 U lipnju je prorok krstio svojeg starijeg brata Hyruma, koji je dugo postojano vjerovao u prorokovu poruku. »Od tog trenutka nadalje mnogi su postali vjernici«, zabilježio je Joseph, »a neki su bili i kršteni dok smo nastavljali podučavati i uvjeravati.«2

Prorok je bio posebice zahvalan kad je vidio da se njegov otac Joseph Smith st. krstio. Prorok je imao duboku ljubav za svojeg oca koji je prvi povjerovao u njegovu poruku nakon što je proroka posjetio Moroni. Joseph Smith st. bio je kršten 6. travnja 1830, na dan kada je uspostavljena Crkva. Prorokova majka, Lucy Mack Smith, prisjećala se: »Joseph je stajao na obali kada je njegov otac izašao iz vode, i kada ga je prihvatio za ruku zavapio je: ‘Doživio sam vidjeti svojeg oca krštenog u istinitoj Crkvi Isusa Krista’, a zatim je sakrio svoje lice u očevom zagrljaju i glasno plakao od radosti, poput drevnog Josipa kada je vidio svojeg oca kako dolazi u Egipat.«3

Na dan kada je Crkva bila uspostavljena, mnogi sveci koji su bili prethodno kršteni primili su dar Duha Svetoga moću Melkisedekovog svećeništva. Prorok Joseph Smith je jasno podučavao o potrebi i krštenja i polaganja ruku za dar Duha Svetoga. »Krštenje vodom bez pratećeg krštenja ognjem i Duhom Svetim ništa ne koristi«, izjavio je. »Oba su krštenja potrebna i neodvojivo spojena. Osoba se treba roditi od vode i Duha kako bi mogla ući u Božje kraljevstvo.«4

Naučavanja Josepha Smitha

Uredba krštenja neophodna je za uzvišenje.

»Bog je postavio mnoge znakove na zemlji, kao i na nebesima. Na primjer, hrast u šumi, plod stabla, biljka na polju – sve je od navedenog znak da je sjeme bilo tu posađeno, jer je Gospodinova odluka da svako drvo, sadnica i biljka koja nosi sjeme treba uroditi rodom po svojoj vrsti, te ne može niknuti ni po kojem drugom zakonu ili načelu.

Po istom načelu tvrdim da je krštenje znak određen od Boga kojeg vjernik u Krista treba preuzeti na sebe kako bi ušao u kraljevstvo Božje jer je Spasitelj rekao: ‘Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko’ [vidi Ivan 3:5]. To je znak i zapovijed koju je Bog odredio da bi čovjek mogao ući u njegovo kraljevstvo. Oni koji nastoje ući na bilo koji drugi način, nastojat će uzalud, jer ih Bog neće primiti, niti će anđeli priznati njihova djela kao prihvatljiva, jer nisu bili poslušni uredbama niti su obraćali pažnju na znakove koje je Bog odredio za spasenje čovjeka kako bi ga pripremio, i dao mu pravo na celestijalnu slavu, a Bog je odredio da nitko tko je neposlušan njegovom glasu neće izbjeći prokletstvo pakla. Što je prokletstvo pakla? Ići s onim društvom koje nije bilo poslušno njegovim zapovijedima.

Krštenje je znak Bogu, anđelima i nebesima da činimo Božju volju, i ne postoji drugi način pod nebesima po kojem je Bog odredio čovjeku da dođe k njemu kako bi bio spašen i ušao u kraljevstvo Božje, osim po vjeri u Isusa Krista, pokajanju i krštenju za otpust grijeha, i svaki je drugi tijek uzaludan. Tek tada imate obećanje dara Duha Svetoga.«5

»Gledajući svete stranice Biblije, proučavajući proroke i riječi apostola, ne pronalazim niti jednu temu tako blisko povezanu sa spasenjem kao krštenje… Shvatimo da riječ krštenje dolazi od grčke riječi baptiso, a znači uroniti…

Ne bi bilo loše spomenuti ovlaštenja i zapovijedi samog Isusa vezano za tu temu. Dvanaestorici je rekao, tj. jedanaestorici u tom trenutku: ‘Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!’ Tako je zapisano u Mateju [Matej 28:19-20]. U Marku čitamo ove važne riječi: ‘Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se’ [Marko 16:15-16]…

‘Nikodem, farizej… noću dođe k Isusu te mu reče: ‘Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, Jer nitko ne može činiti čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim.’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.’ Odvrati mu Nikodem: ‘Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?’ Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko’ [Ivan 3:1-5].’

Ovaj snažan i pozitivan Isusov odgovor vezan za krštenje vodom odgovara na pitanje: Ako je Bog isti jučer, danas i zauvijek, zar je čudno što je toliko pozitivan u velikoj izjavi: ‘Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se’ [Marko 16:16]. Ne postoji drugo ime dano pod nebom, niti druga uredba koja je prihvaćena, po kojoj čovjek može biti spašen. Nije niti čudno što je apostol rekao da kada smo ‘zajedno s njim ukopani u krštenju’, s njim ćemo i uskrsnuti od mrtvih [Kološanima 2:12].Nije niti čudno što je Pavao trebao ustati i biti kršten kako bi se isprali njegovi grijesi [vidi Djela 9:17-18].«6

Sveci su bili kršteni u ime Isusa Krista tijekom svih vremenskih rasporedba.

»Drevni ljudi koji su zapravo bili očevi Crkve u različitim dobima kada je Crkva napredovala na zemlji… bili su krštenjem uvedeni u kraljevstvo, jer je iz Svetih pisama očigledno da se Bog ne mijenja. Apostol kaže da je evanđelje Božja moć na spasenje onih koji vjeruju, te nas obavještava da su život i besmrtnost objelodanjeni kroz evanđelje [vidi Rimljanima 1:16; 2. Timoteju 1:10]…

Nadalje, uzimajući zdravo za gotovo da Sveta pisma kažu što misle, i misle što kažu, imamo dovoljno gradiva po kojem možemo nastaviti i dokazati iz Biblije da je evanđelje oduvijek bilo isto, da su uredbe za ispunjenje njegovih zahtijeva oduvijek iste, da su činovnici koji služe isti te da su isti znakovi i plodovi koji dolaze kao rezultat obećanja: stoga, pošto je Noa bio propovjednik pravednosti, trebao je biti kršten i zaređen u svećeništvo polaganjem ruku itd. Nitko sam sebi ne prisvaja ove časti, nego ga poziva Bog baš kao Arona [vidi Hebrejima 5:4]…

Vidjet će se i priznati da je, ako postoji grijeh među ljudima, pokajanje bilo jednako neophodno u jedno doba svijeta kao i u drugo, i niti jedan čovjek ne može položiti bilo koji drugi temelj doli onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. Dakle, ako je Abel bio pravedan čovjek, trebao je postati takav obdržavanjem zapovijedi; ako je Henok bio dovoljno pravedan da dođe u Božju nazočnost i kroči s njime, zasigurno je postao takav obdržavanjem njegovih zapovijedi, a tako je sa svakom pravednom osobom, bilo da se radi o Noi, propovjedniku pravednosti; Abrahamu, ocu vjernih; Jakovu, nadvladatelju kod Boga; Mojsiju, čovjeku koji je pisao o Kristu i po zapovijedi objelodanio zakon, da kao čuvar vodi ljude Kristu; ili bilo da se radi o samom Isusu Kristu, kojem nije bilo potrebno pokajanje budući da nije sagriješio; prema njegovoj svečanoj izjavi Ivanu – pusti sada da budem kršten, jer niti jedan čovjek ne može ući u kraljevstvo bez ove uredbe, jer tako nam dolikuje da ispunimo svu pravednost [vidi prijevod Josepha Smitha, Matej 3:43]. Zasigurno, dakle, ako je dolikovalo Ivanu i Isusu Kristu, Spasitelju, biti kršten kako bi ispunili svu pravednost, tako će sigurno dolikovati svakoj drugoj osobi koja traži kraljevstvo nebesko otići i učiniti isto, jer je on vrata, a ako se bilo koja osoba penje kakvim drugim putem, ista je lopov i razbojnik [vidi Ivan 10:1-2].

Tijekom prethodnih razdoblja svijeta, prije negoli je Spasitelj došao u tijelu, ‘sveci’ su bili kršteni u ime Isusa Krista koji ima doći, jer nikada nije postojalo drugo ime po kojem ljudi mogu biti spašeni, a nakon što je on došao u tijelu i bio razapet, tada su sveci bili kršteni u ime Isusa Krista, razapetoga, uskrslog od mrtvih i uzašlog na nebo, kako bi mogli biti pokopani u krštenju te uskrsnuti u slavi poput njega, da kao što je bio samo jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje te jedan Bog i otac svih nas [vidi Efežanima 4:5-6], tako su postojala samo jedna vrata do stanova sreće.«7

Djeca koja preminu prije dobi uračunljivosti ne trebaju biti krštena. Ona su otkupljenja pomirenjem Isusa Krista.

»Krštenje je za otpust grijeha. Djeca nemaju grijeha. Isus ih je blagoslovio i rekao: ‘Činite što ste mene vidjeli da činim.’ Malena su djeca živa u Kristu, a ona starija živa su kroz vjeru i pokajanje.«8

»Nauk krštenja djece, ili škropljenja, bez kojeg bi inače patili u paklu, nije istiniti nauk, i ne podržava ga Sveto pismo te nije u skladu s Božjom naravi. Sva su djeca otkupljena krvlju Isusa Krista i u trenutku kada napuste ovaj svijet ponesena su u krilo Abrahamovo.«9

Prorok Joseph Smith je opisao sljedeće kao dio viđenja kojeg je imao 21. siječnja 1836, a kasnije je zapisano u Nauku i savezima 138:1, 10: »Nebesa se otvoriše nad nama, i ja ugledah nebesko kraljevstvo Božje i slavu njegovu… I ja uz to spazih da se sva djeca koja umru prije negoli prispiju k dobi uračunljivosti spašavaju u nebeskom kraljevstvu na nebu.«10

Nakon krštenja vodom primamo Duha Svetoga polaganjem ruku.

»Evanđelje zahtijeva krštenje uranjanjem radi otpusta grijeha, što je značenje riječi u prvotnom jeziku, tj. pokopati ili uroniti… Nadalje vjerujem u dar Duha Svetoga polaganjem ruku, [kao što je dokazao] Petar propovijedajući na dan Pedesetnice (Djela 2:38). Možete isto tako krstiti vreću pijeska kao čovjeka, ako to nije učinjeno s pogledom uprtim u otpust grijeha i primanje Duha Svetoga. Krštenje vodom je pola krštenja i ne vrijedi ništa bez druge polovice - to jest krštenja Duhom Svetim. Spasitelj je rekao: ‘Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko’ [Ivan 3:511

Daniel Tyler se prisjećao govora kojeg je Prorok održao u Springfieldu u Pennsylvaniji 1833: »Tijekom svojeg kratkog boravka propovijedao je u prebivalištu mojeg oca, skromnoj brvnari. Pročitao je 3. poglavlje Ivana… Objašnjavajući 5. stih rekao je: ‘Rodi[ti se] od vode i Duha’, znači biti uronjen u vodu za otpust grijeha i primiti dar Duha Svetoga nakon toga. To se daje polaganjem ruku od strane osobe koja ima ovlast danu mu od Boga.«12

»Biti ponovno rođen dolazi po Duhu Božjem kroz uredbe.«13

»Krštenje je sveta uredba u pripremi za primanje Duha Svetoga. Ona je put i ključ po kojem će Duh Sveti biti udijeljen. Dar Duha Svetoga polaganjem ruku ne može se primiti ni kroz jedno drugo posredništvo osim po načelu pravednosti.«14

»Što kada bismo pokušali zadobiti dar Duha Svetoga na bilo koji drugi način osim po znakovima ili na način koji je Bog odredio – bismo li ga zadobili? Zasigurno ne. Sve druge metode ne bi bile uspješne. Gospodin kaže da učinimo tako i tako, pa će nas blagosloviti.

Postoje određene ključne riječi i znakovi koji pripadaju svećeništvu, a trebaju se obdržavati kako bi se zadobili blagoslovi. Znak [o kojem je naučavao] Petar bio je pokajati se i krstiti se za otpust grijeha, s obećanjem dara Duha Svetoga, i ni na koji se drugi način ne može zadobiti dar Duha Svetoga [vidi Djela 2:38].

Postoji razlika između Duha Svetoga i dara Duha Svetoga. Kornelije je primio Duha Svetoga prije krštenja, što je njemu bila uvjerljiva moć Božja o istinitosti evanđelja, no on nije mogao primiti dar Duha Svetoga dok nije bio kršten. Da nije preuzeo na sebe znak ili uredbu, Duh Sveti koji ga je uvjerio o istinitosti Boga bio bi ga napustio [vidi Djela 10:1-48]. Dok nije bio iskazao poslušnost tim uredbama i primio dar Duha Svetoga polaganjem ruku, prema Božjem redu, nije mogao iscjeljivati bolesne ili zapovijedati zlim duhovima da izađu iz čovjeka, a da bi ga oni poslušali, jer bi mu duhovi mogli reći kao i što su rekli sinovima Skeve: ‘Isusa poznajem i znam tko je Pavao. A tko ste vi?’ [vidi Djela 19:13-1515

Dok su u prosincu 1839. Joseph Smith i Elias Higbee bili u Washingtonu D.C.-u, tražiti naknadu za nepravde učinjene svecima u Missouriju, napisali su Hyrumu Smithu sljedeće: »Tijekom našeg razgovora s predsjednikom [Sjedinjenih Država] on nas je upitao u čemu se naša vjera razlikuje od ostalih vjera tog doba. Brat Joseph je rekao kako se razlikujemo u načinu krštenja i daru Duha Svetoga polaganjem ruku. Mi smatramo da su sve ostale razlike sadržane u daru Duha Svetoga.«16

Dar Duha Svetoga donosi mir, radost, božansko usmjerenje i druge darove u naš život.

»Vjerujemo da se dar Duha Svetoga uživa danas, kao i u doba apostola. Vjerujemo da je [dar Duha Svetoga] neophodan kako bi se stvorilo i uspostavilo svećeništvo, te da niti jedan čovjek ne može biti pozvan služiti u bilo kojoj službi svećeništva bez njega. Također vjerujemo u prorokovanje, dar jezika, viđenja i objave, darove i liječenja, te da se sve to ne može uživati bez dara Duha Svetoga. Vjerujemo da su drevni sveti ljudi govorili kako su bili potaknuti od Duha Svetoga i da sveti ljudi ovog doba govore po istom načelu. Vjerujemo da je on tješitelj i svjedok za istinu, da nas prisjeća svega, vodi k cijeloj istini i pokazuje nam ono što će doći. Vjerujemo da niti jedan čovjek ‘ne može priznati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha Svetoga’ [vidi 1. Korinćanima 12:3]. Vjerujemo u to [taj dar Duha Svetoga] u cijeloj njegovoj punini, moći, veličini i slavi.«17

U veljači 1847, gotovo tri godine nakon što je prorok Joseph Smith bio ubijen, ukazao se predsjedniku Brighamu Youngu. te mu predao sljedeću poruku: »Reci ljudima da budu ponizni i vjerni, te da nastoje zadržati Duha Gospodnjeg i on će ih ispravno voditi. Budi pažljiv i nemoj odvratiti blagi, tihi glas; on će te podučiti što činiti i gdje ići; rodit će plodovima kraljevstva. Reci braći da drže svoja srca otvorenima za uvjerenje, pa kada im Duh Sveti dođe, njihovo će ga srce biti spremno prihvatiti. Oni mogu razlikovati Duha Gospodnjeg od svih drugih duhova. On će šaptati mir i radost njihovim dušama; odnijet će zlobu, mržnju, zavist, razdor i sve zlo iz njihovih srca; i njihova će sva želja biti da čine dobro, iznose pravednost na vidjelo i grade kraljevstvo Božje. Reci braći da će činiti ispravno slijede li Duha Gospodnjega.«18

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

  • Pregledajte stranice 89-90, na kojima je prorok Joseph Smith izrazio osjećaje koje je imao kada su on i Oliver Cowdery bili kršteni te kada je njegov otac bio kršten. Koja su vaše sjećanja na vaše krštenje ili krštenje članova obitelji i prijatelja? Razmislite o tome da zapišete ta sjećanja u svoj dnevnik ili memoare.

  • Izjave na stranicama 91-94 uzete su iz poruka koje je Joseph Smith uputio ljudima koji su već bili kršteni. Što mislite zašto se kršteni članovi Crkve trebaju prisjećati tih istina? Koje ste nove uvide stekli dok ste proučavali ta učenja?

  • Što biste mogli reći prijatelju koji vjeruje da krštenje nije neopphodno? Što biste mogli reći prijatelju koji vjeruje da mala djeca trebaju biti krštena? (Za neke primjere vidi stranice 94-95.)

  • Pročitajte cijeli drugi odlomak na stranici 95. Zašto krštenje »ne vrijedi ništa« bez dara Duha Svetoga? Joseph Smith je rekao: »Postoji razlika između Duha Svetoga i dara Duha Svetoga« (stranica 97). Iz vašeg vlastitog iskustva, koji su neki od blagoslova koji nam mogu doći u život kada imamo dar Duha Svetoga?

  • Pregledajte drugi odlomak na stranici 97. Zašto je način krštenja značajna razlika između obnovljene Crkve i drugih crkvi? Zašto je dar duha Svetoga značajna razlika? Na koji su način »sve ostale razlike sadržane u daru Duha Svetoga«?

  • Proučite posljednji odlomak u poglavlju (stranice 97-98). Razmislite o tome kako biste mogli živjeti da biste bili dostojni primiti i prepoznati poticaje Duha Svetoga.

Povezani stihovi iz Svetihpisama: Ivan 15:26; Rimljanima 6:3-6; 2. Nefi 31:13; 3. Nefi 11:18-41; Moroni 8:1-23.

Napomene

  1. History of the Church, 1:44; iz »History of the Church« (rukopis), knjiga A-1, str. 19, arhivi Crkve, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Salt Lake City, Utah.

  2. History of the Church, 1:51; iz »History of the Church« (rukopis), knjiga A-1, str. 23, arhivi Crkve.

  3. Lucy Mack Smith, »The History of Lucy Smith, Mother of the Prophet«, 1844–45 manuscript, book 9, str. 12, arhivi Crkve.

  4. History of the Church, 6:316; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 7. travnja 1844. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestili Wilford Woodruff, Willard Richards, Thomas Bullock i William Clayton.

  5. History of the Church, 4:554-555; odjeljivanje odlomaka promijenjeno; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 20. ožujka 1842. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Wilford Woodruff; vidi i dodatak, stranica 562, stavka 3.

  6. »Baptism«, uvodni članak objavljen u časopisu Times and Seasons, 1. rujna 1842, str. 903-905; interpunkcija osuvremenjena; odjeljivanje odlomaka promijenjeno; kurziv izbrisan; Joseph Smith je bio urednik časopisa.

  7. »Baptism«, uvodni članak objavljen u časopisu Times and Seasons, 1. rujna 1842, str. 904-905; interpunkcija osuvremenjena; kurziv izbrisan; Joseph Smith je bio urednik časopisa.

  8. History of the Church, 5:499; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 9. lipnja 1843. u Nauvoou, Illinois; izvijestili Wilford Woodruff i Willard Richards; vidi i dodatak, stranica 562, stavka 3.

  9. History of the Church, 4:554; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 20. ožujka 1842. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Wilford Woodruff; vidi i dodatak, stranica 562, stavka 3.

  10. Nauk i savezi 138:1, 10; viđenje dano Josephu Smithu 21. siječnja 1836, u hramu u Kirtlandu u Ohiju.

  11. History of the Church, 5:499; interpunkcija osuvremenjena, odjeljivanje odlomaka promijenjeno; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 9. lipnja 1843. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Willard Richards; vidi i dodatak, stranica 562, stavka 3.

  12. Daniel Tyler , »Recollections of the Prophet Joseph Smith«, Juvenile Instructor, 1. veljače 1892, str. 93-94; pravilno pisanje i interpunkcija osuvremenjeni; odjeljivanje odlomaka promijenjeno.

  13. History of the Church, 3:392; iz govora kojeg je Joseph Smith održao u lipnju 1839. u Commerceu u Illinoisu; izvijestio Willard Richards.

  14. History of the Church, 3:379; odjeljivanje odlomaka promijenjeno; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 27. lipnja 1839. u Commerceu, Illinois; izvijestio Willard Richards.

  15. History of the Church, 4:555; iz govora kojeg je Joseph Smith održao 20. ožujka 1842. u Nauvoou u Illinoisu; izvijestio Wilford Woodruff.

  16. History of the Church, 4:42; iz pisma Josepha Smitha i Eliasa Higbeeja Hyrumu Smithu i drugim vođama Crkve 5. prosinca 1839, Washington D.C.; predsjednik Sjedinjenih Država u to vrijeme bio je Martin Van Buren.

  17. History of the Church, 5:27; prvi i reći set riječi u uglastim zagradama kao u prvotnom obliku; »Gift of the Holy Ghost«, uvodni članak u časopisu Times and Seasons, 15. lipnja 1842, str. 823; Joseph Smith je bio urednik časopisa.

  18. Naveo Brigham Young, u Brigham Young, Office Files, Brigham Young, Vision, 17. veljače 1847, arhivi Crkve.

Slika
Joseph Smith Sr.

Prorokov otac, Joseph Smith st. bio je kršten 6. travnja 1830. Kada mu je otac izašao iz vode, prorok je »sakrio svoje lice u očevom zagrljaju i glasno plakao od radosti«.

Slika
Alma baptizing others

Alma krštava u vodama Mormonovim. Joseph Smith je naučavao: »Prije negoli je Spasitelj došao u tijelu, ‘sveci’ su bili kršteni u ime Isusa Krista koji ima doći, jer nikada nije postojalo drugo ime po kojem ljudi mogu biti spašeni.«

Slika
young woman being confirmed

Duh Sveti se »daje polaganjem ruku od strane osobe koja ima ovlast danu mu od Boga«.