1 I dogodi se, nakon što ja, Nefi, bijah ponesen u Duhu, i vidjeh sve to, vratih se do šatora oca svojega.

2 I dogodi se da ugledah braću svoju, i oni se prepirahu jedan s drugim o onome što im otac moj bijaše govorio.

3 Jer on im doista govoraše mnogo toga velikog, što bijaše teško ^arazumjeti, osim ako čovjek ne bi zapitao Gospoda; a kako oni bijahu otvrdnuli u srcima svojim, zato se ne oslanjahu na Gospoda kao što bi trebali.

4 I evo ja se, Nefi, rastužih zbog tvrdoće srdaca njihovih, i također zbog onoga što bijah vidio, i jer znadoh da se to neizbježno mora dogoditi zbog velike opačine djece ljudske.

5 I dogodi se da bijah svladan zbog nevolja svojih, jer smatrah da ^anevolje moje bijahu veće od svega, zbog ^buništenja naroda mojega, jer vidjeh pad njegov.

6 I dogodi se, nakon što primih ^asnagu, progovorih braći svojoj, želeći doznati od njih razlog prepirki njihovih.

7 I oni rekoše: Gle, ne možemo razumjeti riječi koje otac naš govoraše o naravnim granama masline, a također i o poganima.

8 A ja im rekoh: Jeste li ^aupitali Gospoda?

9 I oni mi rekoše: Nismo; jer nam Gospod ništa takvo ne otkriva.

10 Gle, ja im rekoh: Kako to da ne obdržavate zapovijedi Gospodnje? Kako to da ćete propasti, zbog ^atvrdoće srdaca svojih?

11 Ne sjećate li se onoga što Gospod reče? — Ne otvrdnete li srca svoja, i budete li me ^apitali s vjerom, vjerujući da ćete primiti, s marom obdržavajući zapovijedi moje, zasigurno će vam to biti otkriveno.

12 Gle, kažem vam da dom Izraelov bijaše uspoređen s maslinom, po Duhu Gospodnjem koji bijaše u ocu našemu; i gle, nismo li mi odlomljeni od doma Izraelova, i nismo li mi ^aogranak doma Izraelova?

13 A sad, ono što otac naš misli o pricjepljivanju naravnih grana kroz puninu pogana jest da u posljednje dane, kad potomstvo naše ^apropadne u nevjeru, da, u razdoblju od mnogo godina, i mnogo naraštaja nakon što se ^bMesija očituje u tijelu djeci ljudskoj, tad će punina ^cevanđelja Mesijina doći do pogana, a od ^dpogana do ostatka potomstva našega —

14 I u taj će dan ostatak ^apotomstva našega znati da je od doma Izraelova, i da je Gospodnji ^bnarod saveza; i tad će doznati i doći do ^cspoznaje o svojim precima, a i do spoznaje o evanđelju Otkupitelja svojega, koje on posluživaše ocima njihovim; stoga, doći će do spoznaje o Otkupitelju svome i o samim pojedinostima nauka njegova, te će moći spoznati kako da dođu k njemu i budu spašeni.

15 I tada, u taj dan, neće li se oni radovati i iskazivati hvalu vječnomu Bogu svome, ^astijeni svojoj i spasenju svome? Da, u taj dan, neće li oni primiti snagu i okrepu s pravoga ^btrsa? Da, neće li prići pravome stadu Božjem?

16 Gle, kažem vam, Da; oni će se spominjati opet među domom Izraelovim; bit će ^apricijepljeni, budući da su naravna grana masline, na pravu maslinu.

17 I to je ono što otac naš misli; i on misli da se to neće dogoditi sve dok ih pogani ne rasprše; i misli da će to doći putem pogana, kako bi Gospod mogao pokazati moć svoju poganima, baš zbog toga što će ga Židovi, to jest dom Izraelov, ^aodbaciti.

18 Stoga, otac naš ne govoraše samo o potomstvu našemu, već i o svemu domu Izraelovu, smjerajući na savez koji će se ispuniti u posljednje dane; a taj savez Gospod sklopi s ocem našim Abrahamom, govoreći: U ^apotomstvu će tvojemu sva plemena zemaljska biti blagoslovljena.

19 I dogodi se da im ja, Nefi, govorah mnogo o tome; da, govorah im o ^aobnovi Židova u posljednje dane.

20 I izložih im riječi ^aIzaije, koji govoraše o obnovi Židova, to jest doma Izraelova; i nakon što budu obnovljeni, neće više biti izmiješani s drugima, niti će opet biti raspršeni. I dogodi se da ja izgovorih mnoge riječi braći svojoj, te se oni umiriše i ^bponiziše pred Gospodom.

21 I dogodi se da oni prozboriše meni ponovno, govoreći: Što znači ono što otac naš vidje u snu? Što znači ^astablo koje on vidje?

22 A ja im rekoh: To bijaše predodžba ^astabla života.

23 A oni mi rekoše: Što znači ^aželjezna šipka koju otac naš vidje, što vođaše do stabla?

24 A ja im rekoh da to bijaše ^ariječ Božja; i koji god budu poslušali riječ Božju, i čvrsto se nje budu ^bdržali, neće nikad propasti; niti će ih ^cnápasti, niti goruće ^dstrijele ^eprotivnika moći svladati, tako da ih zaslijepe, kako bi ih to zavelo u propast.

25 Stoga ih ja, Nefi, usrdno poticah da poklanjaju ^apažnju riječi Gospodnjoj; da, poticah ih svom jakošću duše svoje, i svom sposobnošću što je posjedovah, da poklanjaju pažnju riječi Božjoj i spomenu se obdržavati zapovijedi njegove uvijek, u svemu.

26 A oni mi rekoše: Što znači ^arijeka vodena koju otac naš vidje?

27 I ja im rekoh da ^avoda koju otac moj vidje bijaše ^bprljavština; i toliko mu um bijaše zaokupljen drugim stvarima da on ne spozna prljavštinu vode.

28 I rekoh im da to bijaše strašni ^abezdan, koji odvajaše opake od stabla života, a također i od svetaca Božjih.

29 I rekoh im da to predstavljaše onaj strašni ^apakao, za koga mi anđeo reče da bijaše pripravljen za opake.

30 I rekoh im kako otac naš uz to vidje da ^apravda Božja također odvajaše opake od pravednih; a sjaj njezin bijaše poput sjaja rasplamsale vatre, koja se uzdiže sve do Boga u vijeke vjekova, i nema kraja.

31 A oni mi rekoše: Znači li to mučenje tijela u dane ^akušnje, ili to znači konačno stanje duše nakon ^bsmrti vremenita tijela, ili govori o onome što je vremenito?

32 I dogodi se, rekoh im da to predstavljaše ono što je i vremenito i duhovno; jer dan će doći kad im se mora suditi po ^adjelima njihovim, da, i to djelima koje učini vremenito tijelo u dane kušnje njihove.

33 Stoga, ^aumru li u opačini svojoj, oni također moraju biti ^bodbačeni, gledom na ono što je duhovno, što se odnosi na pravednost; stoga, moraju biti privedeni da stanu pred Boga, da im se ^csudi po ^ddjelima njihovim; a ako im djela bijahu prljavština, oni moraju svakako biti ^eprljavi; a ako su prljavi, tad nikako ne mogu ^fprebivati u kraljevstvu Božjem; kad bi to tako bilo, kraljevstvo Božje također bi moralo biti prljavo.

34 No gle, kažem vam, kraljevstvo Božje nije ^aprljavo, i ništa nečisto ne može ući u kraljevstvo Božje; stoga mora svakako postojati mjesto prljavštine pripravljeno za ono što je prljavo.

35 A postoji mjesto pripravljeno, da, i to onaj strašni ^apakao o kojemu govorah, a ^bđavao ga pripravi; stoga, završno stanje duša ljudskih jest da prebivaju u kraljevstvu Božjem, ili da budu istjerane zbog one ^cpravde o kojoj govorah.

36 Stoga, opaki su udaljeni od pravednih, a i od onoga ^astabla života, čiji je plod najdragocjeniji i ^bnajpoželjniji od svih drugih plodova; da, i on je ^cnajveći od svih ^ddarova Božjih. I tako ja govorah braći svojoj. Amen.