1 I dogodi se, nakon što siđosmo u divljinu k ocu svome, gle, on se ispuni radošću, a i majka moja, ^aSarija, bijaše silno radosna, jer ona uistinu tugovaše zbog nas.

2 Jer ona držaše da poginusmo u divljini, a uz to prigovaraše ocu mome, kazavši mu da je vidovnjak, govoreći: Gle, izveo si nas iz zemlje baštine naše, i sinova mojih nema više, a mi ginemo u divljini.

3 I takvim jezikom majka moja prigovaraše ocu mome.

4 I dogodi se da joj otac moj prozbori, govoreći: Znadem da sam ^avidovnjak; jer da ne vidjeh ono što je Božje u ^bviđenju, ne bih spoznao dobrotu Božju, nego bih ostao u području Jeruzalema i poginuo bih s braćom svojom.

5 No gle, ja stekoh ^azemlju obećanu, i u svemu se tome radujem, da, i ^bznadem da će Gospod izbaviti sinove moje iz ruku Labanovih, i dovesti ih opet k nama dolje u divljinu.

6 I takvim je jezikom otac moj, Lehi, tješio majku moju, Sariju, gledom na nas, dok se mi uspinjasmo divljinom u zemlju jeruzalemsku, kako bismo se domogli zapisa o Židovima.

7 I kad se vratismo u šator oca moga, gle, radost njihova bijaše potpuna i majka se moja utješi.

8 I ona prozbori, govoreći: Sad znadem zasigurno da Gospod ^azapovjedi mužu mome da pobjegne u divljinu; da, a i znadem zasigurno da je Gospod zaštitio sinove moje, i izbavio ih iz ruku Labanovih, te im dao moć kojom bi mogli ^bizvršiti ono što im Gospod zapovjedi. I takvim jezikom ona govoraše.

9 I dogodi se da se oni silno radovahu, te prinesoše ^ažrtvu i paljenice Gospodu; i davahu ^bzahvale Bogu Izraelovu.

10 I nakon što dadoše zahvale Bogu Izraelovu, otac moj, Lehi, uze zapise koji bijahu urezani na ^amjedenim pločama, te ih istraživaše od početka.

11 I on vidje da oni sadržavahu pet ^aknjiga Mojsijevih, koje davahu izvješće o stvaranju svijeta, i također o Adamu i Evi, koji bijahu naši praroditelji;

12 A i ^azapis o Židovima od početka, pa sve do začetka vladavine Sidkije, kralja judejskoga;

13 A i proroštva svetih proroka, od početka, pa sve do začetka vladavine ^aSidkije, a i mnoga proroštva koja izrekoše usta ^bJeremijina.

14 I dogodi se da otac moj, Lehi, također pronađe na ^amjedenim pločama rodoslovlje otaca svojih; stoga sazna da je on potomak ^bJosipa; da, i to onoga Josipa koji bijaše sin ^cJakovljev, koji bijaše ^dprodan u Egipat, i koji bijaše ^esačuvan rukom Gospodnjom, kako bi mogao sačuvati oca svoga, Jakova, i sav dom njegov da ne izgine od gladi.

15 A taj isti Bog, koji ih sačuva, ^aizvede ih također iz sužanjstva i iz zemlje Egipta.

16 I tako otac moj, Lehi, otkri rodoslovlje otaca svojih. A Laban također bijaše potomak ^aJosipov, stoga on i oci njegovi vođahu zapise.

17 I evo, kad otac moj vidje sve to, ispuni se Duhom, te poče prorokovati o potomstvu svojemu —

18 Da će te mjedene ploče doći do svakog naroda, plemena, jezika i puka koji je od potomstva njegova.

19 Dakle, on reče da te mjedene ploče neće ^anikada propasti; niti će ikad potamnjeti s vremenom. I on prorokovaše mnogo toga o potomstvu svomu.

20 I dogodi se, do tada ja i otac moj obdržasmo zapovijedi koje nam Gospod bijaše zapovjedio.

21 I domogosmo se zapisa, što nam Gospod zapovijedi, i istraživasmo ih i pronađosmo da bijahu poželjni; da, i to od velike ^avrijednosti za nas, tako da mogasmo ^bsačuvati zapovijedi Gospodnje za djecu svoju.

22 Stoga bijaše mudrost u Gospodu da ih ponesemo sa sobom, dok putovasmo divljinom prema zemlji obećanoj.