Sveta pisma
2 Nefi 29


Poglavlje 29

Mnogi će pogani odbaciti Mormonovu knjigu — Oni će reći: Ne trebamo još jednu Bibliju — Gospod govori mnogim narodima — On će suditi svijetu iz knjiga koje će biti napisane. Oko 559–545. pr. Kr.

1 No gle, bit će mnogih — u onaj dan kada ću krenuti s izvođenjem ačudesnog djela među njima, da se mogu spomenuti bsaveza svojih koje sklopih s djecom ljudskom, da mogu pružiti ruku svoju ponovno cdrugi put kako bih vratio natrag narod svoj, koji je od doma Izraelova;

2 I također, da se mogu spomenuti obećanja koja dadoh tebi, Nefi, a i ocu tvojemu, da ću se spomenuti potomstva vašega; i da će ariječi potomstva vašega proizići iz usta mojih k potomstvu vašemu; a riječi moje bzazviždat će do na kraj zemlje, kao cstijeg narodu mojemu, koji je od doma Izraelova;

3 I zato što će riječi moje zazviždati — mnogi će od pogana reći: aBiblija! Biblija! Imamo Bibliju, i ne može biti nikakve druge Biblije.

4 No, ovako govori Gospod Bog: O bezumnici, imat će Bibliju; i ona će proizići od aŽidova, mojega drevnog naroda saveza. A kako oni zahvaljuju Židovima za bBibliju koju primaju od njih? Da, što pogani misle? Spominju li se muka, i trudova, i boli Židova, i marljivosti njihove za mene da donesu spasenje poganima?

5 O vi pogani, jeste li se spomenuli Židova, mojega drevnog naroda saveza? Ne; već ste ih prokleli, i amrzili ste ih, i niste ih nastojali vratiti natrag. No gle, vratit ću sve ovo na vaše vlastite glave; jer ja, Gospod, ne zaboravih narod svoj.

6 Ti bezumniče, koji ćeš reći: aBiblija, imamo Bibliju, i ne trebamo još jednu Bibliju. Zar biste primili Bibliju da to ne bijaše preko Židova?

7 Ne znate li da ima više naroda od jednoga? Ne znate li da ja, Gospod Bog vaš, astvorih sve ljude, i da se spominjem onih koji su na botocima morskim; i da vladam na nebesima gore, i na zemlji dolje; i objelodanjujem riječ svoju djeci ljudskoj, da, i to svim narodima zemaljskim?

8 Čemu mrmljate, zato što ćete primiti više od riječi moje? Ne znate li da vam je svjedočanstvo advaju naroda bjamstvo da sam ja Bog, da se spominjem jednoga naroda kao i drugoga? Dakle, govorim iste riječi jednomu narodu kao i drugomu. A kad se ta dva cnaroda povežu, svjedočanstvo tih dvaju naroda također će se povezati.

9 A činim to kako bih mogao dokazati mnogima da sam aisti jučer, danas, i zauvijek; i da izričem riječi svoje prema vlastitoj volji svojoj. I zato što izgovorih jednu briječ, ne trebate držati da ne mogu izgovoriti drugu; jer djelo moje još nije dovršeno; niti će biti do svršetka čovjekova, niti od tog vremena nadalje i zauvijek.

10 Stoga, zato što imate Bibliju ne trebate držati da ona sadrži sve ariječi moje; niti trebate držati da ne naredih da više bude zapisano.

11 Jer ja zapovijedam asvim ljudima, i na istoku i na zapadu, i na sjeveru, i na jugu, i na otocima morskim, da bpišu riječi koje im govorim; jer iz cknjiga koje će biti napisane dsudit ću svijetu, svakomu čovjeku prema djelima njegovim, u skladu s onim što je zapisano.

12 Jer gle, govorit ću aŽidovima, i oni će to pisati; a govorit ću i Nefijcima, i oni će to bpisati; a govorit ću i drugim plemenima doma Izraelova koja izvedoh, i oni će to pisati; a govorit ću i csvim narodima zemaljskim, i oni će to pisati.

13 I dogodit će se da će aŽidovi imati riječi Nefijaca, a Nefijci će imati riječi Židova; a Nefijci i Židovi imat će riječi bizgubljenih plemena Izraelovih; a izgubljena plemena Izraelova imat će riječi Nefijaca i Židova.

14 I dogodit će se da će narod moj, koji je od adoma Izraelova, biti sabran kući u zemlje posjeda svojih; a riječ moja također će biti sabrana u bjedno. I pokazat ću onima koji se bore protiv riječi moje i protiv naroda mojega, koji je od cdoma Izraelova, da sam ja Bog, i da dsklopih savez s Abrahamom da ću se spominjati epotomstva njegova fzauvijek.