1 Evo, dogodi se da devedeset i prva godina bijaše prošla i bijaše ^ašest stotina godina od vremena kada Lehi napusti Jeruzalem; i to bijaše u godini kada Lakonej bijaše vrhovni sudac i upravitelj nad zemljom.

2 A Nefi, sin Helamanov, bijaše otputovao iz zemlje zarahemalske, predavši odgovornost sinu svome ^aNefiju, koji bijaše najstariji sin njegov, gledom na ^bmjedene ploče i sve zapise koji bijahu vođeni, i sve ono što se čuvalo svetim od odlaska Lehijeva iz Jeruzalema.

3 Tada on otputova iz zemlje, i ^akamo otiđe nitko ne zna; a sin njegov Nefi vođaše zapise umjesto njega, da, zapis o ovome narodu.

4 I dogodi se da se začetkom devedeset i druge godine, gle, proroštva prorokā počeše potpunije ispunjati; jer se počeše činiti veći znaci i veća čudesa među narodom.

5 No, bijaše nekih koji počeše govoriti kako je vrijeme prošlo da se ispune riječi što ih ^aizreče Samuel, Lamanac.

6 I oni počeše likovati nad braćom svojom, govoreći: Gle, vrijeme je prošlo, a riječi se Samuelove ne ispuniše; dakle, radost vaša i vjera vaša gledom na to bijahu uzaludne.

7 I dogodi se da oni stvoriše veliku pomutnju diljem zemlje; a ljudi koji vjerovahu počeše se veoma žalostiti, da se kojim slučajem ono što bijaše rečeno možda neće dogoditi.

8 No gle, oni iščekivahu postojano onaj dan, i onu noć, i onaj dan koji će biti kao jedan dan, kao da nema noći, kako bi spoznali da vjera njihova ne bijaše uzaludna.

9 Tad se dogodi da nevjernici utvrdiše dan, kada će svi oni koji povjerovahu u one predaje biti ^ausmrćeni, osim ako se znak ne dogodi, kojega dade Samuel prorok.

10 Tad se dogodi, kad Nefi, sin Nefijev, vidje ovu opačinu naroda svojega, srce se njegovo veoma ražalosti.

11 I dogodi se da on iziđe i pokloni se do zemlje, te zavapi snažno Bogu svojemu za dobrobit naroda svojega, da, onih što uskoro trebahu biti uništeni zbog vjere svoje u predaju otaca svojih.

12 I dogodi se da je vapio snažno Gospodu ^acio taj dan; i gle, glas mu Gospodnji dođe, govoreći:

13 Uzdigni glavu svoju i budi odvažan; jer gle, vrijeme dođe, i ove će noći znak biti dan, a ^asutradan dolazim ja na svijet, da pokažem svijetu kako ću ispuniti sve ono što naredih da bude ^bizgovoreno ustima svetih proroka mojih.

14 Gle, ^adolazim k svojima da ^bispunim sve ono što otkrih djeci ljudskoj od ^cpostanka svijeta, i da činim volju ^di Očevu i Sinovu — Očevu poradi mene, a Sinovu poradi tijela mojega. I gle, vrijeme dođe i noćas će znak biti dan.

15 I dogodi se da se riječi koje dođoše Nefiju ispuniše onako kako bijahu izrečene; jer gle, na zalasku sunca ^ane bijaše tame; i narod se poče silno čuditi zato što ne bijaše tame kad noć dođe.

16 I bijaše mnogih koji ne vjerovahu riječima prorokā, koji ^apopadaše na zemlju i postadoše kao da su mrtvi, jer znadoše da veliki ^bnaum uništenja kojega skovaše protiv onih koji vjerovahu u riječi prorokā bijaše ometen; jer znak što bijaše naviješten već se događaše.

17 I oni počeše spoznavati da se Sin Božji mora uskoro pojaviti; da, ukratko, svi ljudi na licu cijele zemlje od zapada do istoka, i u zemlji na sjeveru i u zemlji na jugu, bijahu toliko silno zapanjeni da popadaše na zemlju.

18 Jer oni znadoše da proroci bijahu svjedočili o tome mnogo godina, i da se znak što bijaše naviješten već događaše; i oni se počeše bojati zbog bezakonja svojega i nevjere svoje.

19 I dogodi se da ne bijaše tame cijele te noći, već bijaše tako svijetlo kao da je podne. I dogodi se da sunce izađe izjutra ponovno, po ustaljenom redu svojemu; i oni znadoše da je to dan kad će se Gospod ^aroditi, zbog znaka što bijaše dan.

20 I bijaše se dogodilo, da, sve, do u tančine, u skladu s riječima prorokā.

21 I dogodi se također da se nova ^azvijezda pojavi, u skladu s riječju.

22 I dogodi se da od toga vremena nadalje Sotona poče slati laži među narod, da otvrdne srca njihova, sa svrhom da ne povjeruju u te znakove i čudesa koja bijahu vidjeli; no, unatoč tim lažima i obmanama veći dio naroda povjerova i obrati se ka Gospodu.

23 I dogodi se da Nefi krenu među narod, a također i mnogi drugi, krsteći na pokajanje, u čemu bijaše velik ^aotpust grijeha. I tako narod poče ponovno imati mir u zemlji.

24 I ne bijaše nikakvih sukoba, osim što nekolicina njih poče propovijedati, nastojeći dokazati Pismima kako ne bijaše više ^apotrebno poštivati zakon Mojsijev. Evo, u tomu se oni varahu, jer ne razumješe Pisma.

25 No, dogodi se da se oni ubrzo obratiše i uvjeriše se o zabludi u kojoj bijahu, jer im bijaše otkriveno da zakon još nije ^aispunjen, i da se on mora ispuniti do u tančine; da, riječ im dođe da se on mora ispuniti; da, da nijedna jota ni kovrčica neće proći dok se sve ne ispuni; zato te iste godine bijahu oni privedeni k spoznaji o zabludi svojoj i ^bpriznaše nedjela svoja.

26 I tako devedeset i druga godina prođe, donijevši radosnu vijest narodu zbog znakova koji se dogodiše, u skladu s riječima proroštva svih svetih proroka.

27 I dogodi se da devedeset i treća godina također prođe u miru, osim zbog ^aGadijantonovih razbojnika, što prebivahu u planinama, koji preplavljivahu zemlju; jer tako čvrsta bijahu uporišta njihova i skrovišta njihova da ih narod ne mogaše nadjačati; zato oni činjahu mnoga umorstva, i stvarahu velik pokolj među narodom.

28 I dogodi se da se devedeset i četvrte godine oni počeše množiti u velikoj mjeri, zato što bijaše mnogo odmetnika od Nefijaca koji pobjegoše k njima, što uzrokova veliku žalost onih Nefijaca koji ostadoše u zemlji.

29 A postojaše također razlog za veliku žalost među Lamancima; jer gle, oni imahu mnogo djece koja uzrastoše i počeše dozrijevati u godinama, tako da postadoše samostalni, a neki koji bijahu ^aZoramci zavedoše ih lažima svojim i laskavim riječima svojim da se priključe onim Gadijantonovim razbojnicima.

30 I tako i Lamanci bijahu izmučeni, i oni počeše slabjeti gledom na vjeru i pravednost svoju, zbog opačine nadolazećeg naraštaja.