1 I dogodi se da trideset i četvrta godina prođe, a i trideset i peta, i gle, učenici Isusovi osnovaše crkvu Kristovu u svim zemljama unaokolo. I svi oni koji dođoše k njima, i istinski se pokajaše za grijehe svoje, bijahu kršteni u ime Isusovo; i oni također primiše Duha Svetoga.

2 I dogodi se trideset i šeste godine, narod se sav obrati ka Gospodu na cijelom licu zemlje, i Nefijci i Lamanci, i ne bijaše sukoba ni prepiranja među njima, i svaki čovjek postupaše pravično jedan s drugim.

3 I oni imahu ^asve zajedničko među sobom; zato ne bijaše ni bogatih ni siromašnih, ni zasužnjenih ni slobodnih, već svi bijahu učinjeni slobodnima i dionicima nebeskog dara.

4 I dogodi se da trideset i sedma godina također prođe, a i dalje bijaše mir u zemlji.

5 I velika i čudesna djela činjahu učenici Isusovi, tako da ^aiscjeljivahu bolesne, i uskrisivahu mrtve, i uzrokovahu da hromi prohodaju, i slijepi da zadobiju vid svoj, a gluhi da čuju; i svakovrsna ^bčudesa oni činjahu među djecom ljudskom; i ni u čemu ne činjahu oni čudesa, a da to ne bijaše u ime Isusovo.

6 I tako trideset i osma godina prođe, a i trideset i deveta, i četrdeset i prva, i četrdeset i druga, da, sve dok četrdeset i devet godina ne prođe, a i pedeset i prva, i pedeset i druga; da, i sve dok pedeset i devet godina ne prođe.

7 I Gospod ih obaspe silnim napredovanjem u zemlji; da, toliko da oni izgradiše gradove ponovno gdje gradovi bijahu spaljeni.

8 Da, čak i onaj veliki ^agrad Zarahemla oni učiniše da bude izgrađen ponovno.

9 No, bijaše mnogo gradova koji bijahu ^apotonuli, i vode se uspeše na mjesto njihovo; zato ti gradovi ne mogahu biti obnovljeni.

10 I evo, gle, dogodi se da narod Nefijev jačaše i umnožavaše se silno brzo, i postade veoma ^alijep i očaravajuć narod.

11 I ženjahu se i udavahu, i bijahu blagoslovljeni u skladu s mnoštvom obećanja koja im Gospod dade.

12 I ne hodahu više prema ^ačinima i uredbama ^bzakona Mojsijeva; već hodahu prema zapovijedima koje primiše od Gospoda svojega i Boga svojega, nastavljajući u ^cpostu i molitvi, i u čestom sastajanju i na molitvu i na slušanje riječi Gospodnje.

13 I dogodi se da ne bijaše nikakvih sukoba među svim narodom u cijeloj zemlji; već se moćna čudesa činjahu među učenicima Isusovim.

14 I dogodi se da sedamdeset i prva godina prođe, a i sedamdeset i druga godina, da, i ukratko, sve dok sedamdeset i deveta godina ne bijaše prošla; da, štoviše, stotinu godina bijaše prošlo, a učenici Isusovi, koje on bijaše izabrao, svi bijahu otišli u ^araj Božji, osim ^btrojice koja imahu ostati; i drugi ^cučenici bijahu ^dzaređeni na mjesto njihovo; i također mnogi od toga naraštaja bijahu preminuli.

15 I dogodi se da ne bijaše ^anikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda.

16 I ne bijaše ^anikakvih zavisti, ni razdorā, ni nemirā, ni bludništava, ni laži, ni umorstava, niti ikakve ^bpohotnosti; i doista ne mogaše biti ^csretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.

17 Ne bijaše razbojnika, ni ubojica, niti bijaše Lamanaca, niti ikakvih -aca; već oni bijahu ^ajedno, djeca Kristova, i baštinici kraljevstva Božjeg.

18 I kako li blagoslovljeni bijahu oni! Jer ih Gospod blagoslivljaše u svemu djelovanju njihovu; da, oni bijahu blagoslovljeni i obasuti napretkom sve dok stotinu i deset godina ne bijaše prošlo; i prvi naraštaj od Krista bijaše preminuo, i ne bijaše nikakva sukoba u cijeloj zemlji.

19 I dogodi se da Nefi, onaj koji vođaše ovaj posljednji zapis (a vođaše ga na ^apločama Nefijevim), umrije, i sin ga njegov Amos vođaše umjesto njega; i vođaše ga također na pločama Nefijevim.

20 I vođaše ga osamdeset i četiri godine, i još uvijek bijaše mir u zemlji, osim manjeg dijela naroda koji se bijaše pobunio protiv crkve i preuzeo na sebe ime Lamanci; zato počeše opet postojati Lamanci u zemlji.

21 I dogodi se da Amos umrije također (i to bijaše stotinu devedeset i četiri godine od dolaska Kristova), a sin njegov Amos vođaše zapis umjesto njega; i on ga također vođaše na pločama Nefijevim; i on bijaše također zapisan u knjizi Nefijevoj, a to je ova knjiga.

22 I dogodi se da dvije stotine godina bijaše prošlo; i drugi naraštaj bijaše sav preminuo osim nekolicine.

23 I sad bih ja, Mormon, htio da znadete kako se narod bijaše umnožio, toliko da bijahu rašireni po cijelom licu zemlje, i kako postadoše silno bogati uslijed napretka svojega u Kristu.

24 I evo, ove dvije stotine i prve godine počeše se javljati među njima oni koji bijahu uzneseni u ^aoholosti, kao što je nošenje skupocjenog ruha, i svakovrsnog finog biserja, i svjetovne raskoši.

25 I od toga vremena nadalje oni nemahu više dobra svoja i imetak svoj ^azajedničke među sobom.

26 I počeše se dijeliti na staleže; i počeše graditi ^acrkve za sebe radi stjecanja ^bdobitka, i počeše nijekati pravu crkvu Kristovu.

27 I dogodi se, nakon što dvije stotine i deset godina bijaše prošlo, bijahu mnoge crkve u zemlji; da, bijahu mnoge crkve koje izjavljivahu da poznaju Krista, a ipak one ^anijekahu veći dio evanđelja njegova, toliko da prihvatiše svakojaku opačinu, i posluživahu ono što je sveto onomu kojemu to bijaše ^bzabranjeno zbog nedostojnosti.

28 I ova se ^acrkva umnoži silno zbog bezakonja, i zbog moći Sotone koji zavlada srcima njihovim.

29 I opet, bijaše još jedna crkva koja nijekaše Krista; i oni ^aproganjahu pravu crkvu Kristovu zbog poniznosti njihove i vjerovanja njihova u Krista; i oni ih prezirahu zbog mnogih čudesa koja se činjahu među njima.

30 Zato oni primjenjivahu moć i vlast nad učenicima Isusovim koji ostadoše među njima, i bacahu ih u ^atamnicu; no, moću riječi Božje, koja bijaše u njima, tamnice se raspukoše nadvoje, i oni iđahu dalje čineći moćna čudesa među njima.

31 Ipak, i unatoč svim ovim čudesima, narod otvrdnu srca svoja, i nastojaše ih ubiti, isto kao što Židovi u Jeruzalemu nastojahu ubiti Isusa, u skladu s riječju njegovom.

32 I oni ih bacahu u ^apeći ^bognjene, a oni iziđoše ne zadobivši nikakve ozljede.

33 I bacahu ih također u ^ajame s divljim zvijerima, a oni se igrahu s divljim zvijerima isto kao dijete s janjetom; i oni iziđoše između njih ne zadobivši nikakve ozljede.

34 Ipak, narod otvrdnu srca svoja, jer ih vođahu mnogi svećenici i lažni proroci da izgrade mnoge crkve, i da čine svakovrsno bezakonje. I oni ^audarahu na narod Isusov; no, narod im Isusov ne uzvrati. I tako oni propadahu u nevjeru i opačinu, iz godine u godinu, sve dok dvije stotine i trideset godina ne bijaše prošlo.

35 I evo, dogodi se te godine, da, dvije stotine trideset i prve godine, bijaše velika podjela među narodom.

36 I dogodi se da se te godine podignu narod koji se nazivaše Nefijcima, i oni bijahu istinski vjernici u Krista; a među njima bijahu oni koje Lamanci nazivahu Jakovljevci, i Josipovci, i Zoramci;

37 Zato se istinski vjernici u Krista, i istinski štovatelji Kristovi (među kojima bijahu ^atrojica učenika Isusovih koji imahu ostati), nazivahu Nefijcima, i Jakovljevcima, i Josipovcima, i Zoramcima.

38 I dogodi se da se oni koji odbaciše evanđelje nazivahu Lamancima, i Lemuelcima, i Jišmaelcima; a oni ne propadoše u nevjeru, već se hotimice ^apobuniše protiv evanđelja Kristova; i podučavahu djecu svoju da ne vjeruju, onako kao što oci njihovi, od početka, propadahu.

39 I to bijaše zbog opačine i odvratnostī otaca njihovih, isto kao što to bijaše u početku. I oni bijahu ^apodučeni mrziti djecu Božju, isto kao što Lamanci bijahu podučeni mrziti djecu Nefijevu od početka.

40 I dogodi se da dvije stotine četrdeset i četiri godine bijahu prošle, i takve bijahu prilike među narodom. I opakiji dio naroda jačaše, i postade silno brojniji nego što bijaše narod Božji.

41 I oni i dalje nastavljahu graditi crkve za sebe, i ukrašavati ih svakovrsnim dragocjenostima. I tako prođe dvije stotine i pedeset godina, a i dvije stotine i šezdeset godina.

42 I dogodi se da opaki dio naroda poče ponovno graditi tajne prisege i ^azavjere Gadijantonove.

43 A i narod koji se nazivaše narodom Nefijevim poče se oholiti u srcima svojim, zbog silnoga bogatstva svojega, i postade tašt poput braće svoje Lamanaca.

44 I od toga se vremena učenici počeše žalostiti zbog ^agrijehā svijeta.

45 I dogodi se, nakon što tri stotine godina bijaše prošlo, i narod Nefijev i Lamanci bijahu postali silno opaki, jedni kao i drugi.

46 I dogodi se da se Gadijantonovi razbojnici proširiše po cijelom licu zemlje; i ne bijaše nikoga tko bijaše pravedan doli učenika Isusovih. I zlato i srebro oni spremahu obilno u zalihama, i trgovahu svakovrsnom robom.

47 I dogodi se, nakon što tri stotine i pet godina bijaše prošlo (a narod i dalje ostajaše u opačini), Amos umrije; i brat njegov Am-Maron vođaše zapis umjesto njega.

48 I dogodi se, nakon što tri stotine i dvadeset godina bijaše prošlo, Am-Maron, jer bijaše nagnan Duhom Svetim, sakri ^azapise koji bijahu sveti — da, i to sve svete zapise koji se predavahu iz naraštaja u naraštaj, koji bijahu sveti — sve do tri stotine i dvadesete godine od dolaska Kristova.

49 I on ih sakri Gospodu na brigu, kako bi mogli ^adospjeti ponovno do ostatka doma Jakovljeva, u skladu s proroštvima i obećanjima Gospodnjim. I ovo je svršetak zapisa Am-Maronova.