1 Gle, tad se dogodi da se narod Nefijev silno obradova, zato što ih Gospod ponovno izbavi iz ruku neprijatelja njihovih; zato oni dadoše zahvale Gospodu Bogu svojemu; da, i ^apostiše mnogo i moljahu se mnogo, i štovahu Boga sa silno velikom radošću.

2 I dogodi se, devetnaeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim, da Alma dođe k sinu svojemu Helamanu i reče mu: Vjeruješ li riječima koje ti izrekoh o onim ^azapisima koji bijahu vođeni?

3 A Helaman mu reče: Da, vjerujem.

4 I Alma reče ponovno: Vjeruješ li u Isusa Krista, koji će doći?

5 A on reče: Da, vjerujem svim riječima koje ti izgovori.

6 I Alma mu reče ponovno: Hoćeš li ^aobdržavati zapovijedi moje?

7 A on reče: Da, obdržavat ću zapovijedi tvoje svim srcem svojim.

8 Tad mu Alma reče: Blagoslovljen si ti; a Gospod će ti dati ^anapredak u ovoj zemlji.

9 No gle, imam ti nešto ^aprorokovati; no, što ti budem prorokovao nemoj otkriti; da, što ti budem prorokovao neće biti otkriveno, sve dok se proroštvo ne ispuni; zato zapiši riječi koje ću ti reći.

10 A ovo su riječi: Gle, uviđam da će ovaj isti narod, Nefijci, u skladu s duhom objave koji je u meni, ^ačetiri stotine godina od vremena kad im se Isus Krist očituje, propasti u ^bnevjeru.

11 Da, i tad će vidjeti ratove i pošasti, da, gladi i krvoproliće, sve dok narod Nefijaca ne bude ^aiskorijenjen —

12 Da, i to je zato što će propasti u nevjeru i upasti u djela tame, i ^apohotnosti, i svakovrsnih bezakonja; da, kažem ti, zato što će sagriješiti protiv tako velikoga svjetla i spoznaje, da, kažem ti, od toga dana ni četvrti naraštaj neće posve uminuti prije nego što ovo veliko bezakonje dođe.

13 A kad taj veliki dan dođe, gle, vrijeme veoma brzo dolazi kada oni koji su sada, to jest potomstvo onih koji su sada ubrojeni među narod Nefijev, ^aneće više biti ubrojeni među narod Nefijev.

14 No, tko god ostane i ne bude uništen u taj velik i strašan dan, bit će ^aubrojen među Lamance, i postat će poput njih, svi osim nekolicine koji će biti nazvani učenicima Gospodnjim; i njih će Lamanci progoniti sve ^bdok ne budu iskorijenjeni. I evo, zbog bezakonja će ovo proroštvo biti ispunjeno.

15 I tad se dogodi, nakon što Alma reče to Helamanu, blagoslovi ga, a također i ostale sinove svoje; i on također blagoslovi zemlju za ^apravedne.

16 I on reče: Ovako govori Gospod Bog — ^aProkleta će biti zemlja, da, ova zemlja, svakomu narodu, plemenu, jeziku i puku, sve do uništenja, koji djeluju opako kad su potpuno ogrezli; i kako rekoh, tako će biti; jer ovo je kletva i ^bblagoslov Božji na zemlji, jer Gospod ne može gledati na grijeh ni s ^cnajmanjom mjerom popustljivosti.

17 I evo, nakon što Alma izreče ove riječi, on blagoslovi ^acrkvu, da, sve one koji budu stajali čvrsto u vjeri od toga vremena nadalje.

18 I nakon što Alma učini to, on otiđe iz zemlje zarahemalske, kao da ide u zemlju Melek. I dogodi se da se o njemu ne ču nikad više; o njegovoj smrti i ukopu ne znamo ništa.

19 Gle, ovo znademo, da on bijaše pravedan čovjek; i besjeda se pronese crkvom da bijaše uznesen od Duha, ili ^aukopan rukom Gospodnjom, isto kao Mojsije. No gle, Pisma kazuju da Gospod uze Mojsija k sebi; pa pretpostavljamo da on također primi Almu u duhu k sebi; dakle, iz tog razloga ne znamo ništa o smrti njegovoj ni ukopu.

20 I tad se dogodi da začetkom devetnaeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim Helaman pođe među narod navješćivati mu riječ.

21 Jer gle, zbog ratova njihovih s Lamancima i mnogih malih razdora i nemira što bijahu među narodom, postade potrebno da se ^ariječ Božja navješćuje među njima, da, i da se red uspostavi diljem crkve.

22 Zato Helaman i braća njegova krenuše da uspostave crkvu ponovno u cijeloj zemlji, da, u svakom gradu diljem cijele zemlje koju posjedovaše narod Nefijev. I dogodi se da oni postaviše svećenike i učitelje diljem cijele zemlje, nad svim crkvama.

23 I tad se dogodi, nakon što Helaman i braća njegova bijahu postavili svećenike i učitelje nad crkvama, nastade ^arazdor među njima, i oni ne htjedoše poklanjati pažnju riječima Helamana i braće njegove;

24 Već postadoše oholi, jer bijahu uzneseni u srcima svojim zbog silno velika ^abogatstva svojega; zato postadoše bogati u ^bočima svojim, i ne htjedoše poklanjati pažnju riječima njihovim, da hode uspravno pred Bogom.