1 Tad se dogodi, šeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim ne bijaše nikakvih sukoba ni ratova u ^azemlji zarahemalskoj;

2 No, narod bijaše ucviljen, da, veoma ucviljen zbog ^agubitka braće svoje, i također zbog gubitka sitnog i krupnog blaga svojega, i također zbog gubitka žitnih polja svojih, što ih izgaziše nogama i uništiše Lamanci.

3 I toliko velike bijahu nevolje njihove da svaka duša imaše razloga tugovati; i oni vjerovahu da to bijahu sudovi Božji poslani na njih zbog opačine njihove i odvratnosti njihovih; zato bijahu potaknuti sjećati se dužnosti svoje.

4 I oni počeše uspostavljati crkvu potpunije; da, i mnogi bijahu ^akršteni u vodama Sidona i bijahu priključeni crkvi Božjoj; da, oni bijahu kršteni rukom Alme, koji bijaše posvećen za ^bvelikog svećenika nad narodom crkve rukom oca svojega Alme.

5 I dogodi se, sedme godine vladavine sudaca bijaše oko tri tisuće pet stotina duša koje se ujediniše s ^acrkvom Božjom i bijahu krštene. I tako završi sedma godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim; i bijaše trajan mir sve to vrijeme.

6 I dogodi se da se osme godine vladavine sudaca narod crkve poče oholiti zbog silnog ^abogatstva svojega, i ^bfine svile svoje, i fina predena platna svojega, i zbog mnogo sitnog i krupnog blaga svojega, i zlata svojega, i srebra svojega, i svakovrsnih dragocjenosti, što stekoše radišnošću svojom; i u svemu tome bijahu oni uzneseni u oholosti očiju svojih, jer se počeše odijevati veoma skupocjenom odjećom.

7 Evo, ovo bijaše uzrokom mnogih nevolja za Almu, da, i za mnoge od naroda koje Alma bijaše ^aposvetio da budu učitelji, i svećenici, i starješine nad crkvom; da, mnogi od njih bijahu teško ožalošćeni zbog opačine koju vidješe da se pojavila među narodom njihovim.

8 Jer oni opaziše i gledahu s velikom žalošću kako se narod crkve poče uznositi u ^aoholosti očiju svojih, i priklanjati srca svoja bogatstvu i ispraznostima svjetskim, kako se počeše odnositi s prezirom jedni prema drugima, i oni počeše progoniti one koji ^bne vjerovahu prema volji i želji njihovoj.

9 I tako se osme godine vladavine sudaca počeše javljati veliki ^asukobi među narodom crkve; da, bijaše ^bzavisti, i razdora, i zlobe, i progona, i oholosti, i to toliko da nadmašivaše oholost onih što ne pripadahu crkvi Božjoj.

10 I tako završi osma godina vladavine sudaca; a opačina crkve bijaše velik kamen spoticanja onima koji ne pripadahu crkvi; i tako crkva poče slabjeti u napretku svojemu.

11 I dogodi se, začetkom devete godine Alma vidje opačinu crkve, i vidje također da ^aprimjer crkve poče voditi one koji bijahu nevjernici iz jednoga bezakonja u drugo, uzrokujući tako uništenje naroda.

12 Da, on vidje veliku nejednakost među narodom, neki su se uznosili ohološću svojom, prezirući druge, okrećući leđa svoja ^apotrebitima i golima te onima što bijahu ^bgladni, i onima što bijahu žedni, i onima što bijahu bolesni i izmučeni.

13 Evo, ovo bijaše velik razlog za oplakivanje među narodom, dok se drugi ponižavahu, pomažući onima što bijahu potrebni pomoći njihove, kao na primjer ^audjeljujući imetak svoj siromašnima i potrebitima, hraneći gladne, i trpeći svakovrsne ^bnevolje ^cradi Krista koji će doći prema duhu proroštva;

14 Iščekujući taj dan, tako ^azadržaše otpust grijeha svojih; i oni bijahu ispunjeni velikom ^bradošću zbog uskrsnuća mrtvih, u skladu s voljom i moću i izbavljenjem Isusa Krista iz uza smrti.

15 I tad se dogodi da se Alma, jer bijaše vidio nevolje poniznih sljedbenika Božjih, te progone što ih nagomila na njih ostatak naroda njegova, i jer vidje svu ^anejednakost njihovu, poče veoma žalostiti; ipak, Duh ga Gospodnji ne iznevjeri.

16 I on odabra mudra čovjeka koji bijaše među starješinama crkve, i dade mu moć prema ^aglasu naroda, da može imati moć donositi ^bzakone u skladu sa zakonima koji bijahu dani, i provoditi ih u skladu s opačinom i zločinima naroda.

17 Evo, ime toga čovjeka bijaše Nefiha, i on bijaše postavljen za ^avrhovnoga suca; i on sjeđaše na sudačkoj stolici kako bi sudio i upravljao narodom.

18 Evo, Alma mu ne udijeli službu velikog svećenika nad crkvom, već on zadrži službu velikog svećenika za sebe; no, on predade sudačku stolicu Nefihi.

19 I to on učini kako bi ^asam mogao poći među narod svoj, odnosno među narod Nefijev, da bi im mogao propovijedati ^briječ Božju, da ih ^cpotakne da se ^dsjete dužnosti svoje, te da bi mogao srušiti riječju Božjom svaku oholost i prepredenost i sve sukobe što bijahu među narodom njegovim, jer ne vidje nikakvog načina da ih vrati natrag doli obarajući se čistim ^esvjedočanstvom na njih.

20 I tako začetkom devete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim Alma predade sudačku stolicu ^aNefihi, a sam se potpuno ograniči na ^bveliko svećeništvo svetoga reda Božjega, na svjedočanstvo riječi, u skladu s duhom objave i proroštva.