1 Tad se dogodi, kad Moroni primi ovu poslanicu, on se još većma rasrdi, jer znaše da Am-Moron imaše savršenu spoznaju o ^aprijevari svojoj; da, on znaše kako Am-Moron znade da pravedna ideja ne bijaše ono što ga je navelo da povede rat protiv naroda Nefijeva.

2 I on reče: Gle, neću razmijeniti zarobljenike s Am-Moronom, osim ako on ne povuče namisao svoju, kao što navedoh u poslanici svojoj; jer mu neću dopustiti da ima ikakvu veću moć nego što je već ima.

3 Gle, poznajem mjesto gdje Lamanci čuvaju ljude moje koje uzeše kao zarobljenike; a pošto Am-Moron ne htjede udovoljiti poslanici mojoj, gle, dat ću mu u skladu s riječima svojim; da, tražit ću smrt među njima sve dok ne zatraže mir.

4 I tad se dogodi, nakon što Moroni izreče ove riječi, on naredi da se potraga izvrši među ljudima njegovim, ne bi li možda među njima našli čovjeka koji bijaše potomak Lamanov.

5 I dogodi se da oni nađoše jednoga, čije ime bijaše Laman; a on bijaše ^ajedan od slugu kralja koga umori Amalikija.

6 Tad Moroni naredi da Laman i mali broj ljudi njegovih priđu stražarima koji nadzirahu Nefijce.

7 Evo, Nefijci bijahu čuvani u gradu Gidu; dakle, Moroni imenova Lamana i naredi da malen broj ljudi pođe s njim.

8 I kad dođe večer, Laman pođe k stražarima koji nadzirahu Nefijce, i gle, oni ga vidješe kako dolazi i pozdraviše ga; no on im reče: Ne plašite se; gle, ja sam Lamanac. Gle, utekosmo od Nefijaca, a oni spavaju; i gle, uzesmo od vina njihova i donijesmo sa sobom.

9 Evo, kad Lamanci čuše te riječi primiše ga s radošću; te mu rekoše: Dajte nam od vina svojega da možemo piti; drago nam je da ste tako ponijeli vina sa sobom, jer smo umorni.

10 No, Laman im reče: Sačuvajmo od vina svojega dok ne pođemo protiv Nefijaca u boj. No, ova besjeda samo ih učini još željnijima da piju vina;

11 Naime, oni rekoše: Umorni smo, zato uzmimo od vina, a uskoro ćemo dobiti vino za svoj redoviti obrok, što će nas ojačati da krenemo protiv Nefijaca.

12 A Laman im reče: Možete učiniti u skladu sa željama svojim.

13 I dogodi se da oni uzeše od vina obilno; i ono bijaše ugodno okusu njihovom, zato uzimahu od njega još obilnije; a ono bijaše jako, jer bijaše pripravljeno da bude jako.

14 I dogodi se da oni pijahu i bijahu veseli, te se uskoro svi opiše.

15 I tad, kad Laman i ljudi njegovi vidješe da se svi oni opiše, te da bijahu u dubokom snu, oni se vratiše k Moroniju te mu ispripovjediše sve što se bijaše dogodilo.

16 I evo, ovo bijaše prema zamisli Moronijevoj. A Moroni bijaše pripremio ljude svoje s oružjem ratnim; i on pođe do grada Gida, dok Lamanci bijahu u duboku snu i opijeni, i ubaci oružje ratno zarobljenicima, tako da se svi oni naoružaše;

17 Da, čak i ženama njihovim i svoj djeci njihovoj, onoj koja bijahu sposobna služiti se oružjem ratnim, kad Moroni bijaše naoružao sve one zarobljenike; a sve ovo bijaše učinjeno u najdubljoj tišini.

18 No, da oni probudiše Lamance, gle, oni bijahu opijeni i Nefijci bi ih mogli pobiti.

19 No gle, to ne bijaše želja Moronijeva; on ne uživaše u umorstvu ili ^aprolijevanju krvi, već on uživaše u spašavanju naroda svojega od uništenja; i iz tog razloga, da ne navuče na sebe nepravdu, ne htjede se oboriti na Lamance i uništiti ih u pijanstvu njihovu.

20 No, on ostvari želje svoje; jer naoruža one zarobljenike nefijske koji bijahu unutar zidina gradskih, i dade im moć da steknu u posjed one dijelove što bijahu unutar zidina.

21 I tad on naredi ljudima koji bijahu s njime da se povuku korak od njih i opkole čete lamanske.

22 Evo gle, to bijaše učinjeno noću, tako da Lamanci, kad se probudiše ujutro, spaziše da bijahu opkoljeni Nefijcima izvana, te da zarobljenici njihovi bijahu naoružani iznutra.

23 I tako vidješe da Nefijci imaju moć nad njima, i u tim prilikama shvatiše kako nije preporučljivo da se bore protiv Nefijaca; zato vrhovni časnici njihovi zahtijevaše njihovo oružje ratno, i iznesoše ga naprijed, i baciše ga do nogu Nefijaca, preklinjući za milosrđe.

24 Evo gle, to bijaše želja Moronijeva. On ih uze kao zarobljenike ratne, i zaposjede grad, i naredi da svi zarobljenici budu oslobođeni, koji bijahu Nefijci; i oni se priključiše vojsci Moronijevoj, i bijahu veliko pojačanje vojsci njegovoj.

25 I dogodi se, on naredi da Lamanci, koje uze kao zarobljenike, otpočnu s ^aradom na jačanju utvrda uokolo grada Gida.

26 I dogodi se, nakon što utvrdi grad Gid u skladu sa željama svojim, on naredi da zarobljenici njegovi budu odvedeni u grad Izobila; a on također čuvaše taj grad silno velikom snagom.

27 I dogodi se da oni, unatoč svim spletkama lamanskim, sačuvaše i zaštitiše sve zarobljenike koje bijahu uzeli, i također zadržaše cijelo zemljište i prednost koju bijahu ponovno stekli.

28 I dogodi se da Nefijci počeše ponovno pobjeđivati, i vraćati natrag prava svoja i povlastice svoje.

29 Mnogo ih puta Lamanci pokušavahu opkoliti noću, no u tim pokušajima izgubiše mnogo zarobljenika.

30 I mnogo puta pokušavahu poslužiti od vina svojega Nefijcima, kako bi ih uništili otrovom ili pijanstvom.

31 No gle, Nefijci ne bijahu spori ^aspomenuti se Gospoda Boga svojega u to svoje vrijeme nevolje. Ne mogahu biti uhvaćeni u zamke njihove; da, ne htjedoše piti od vina njihova, osim ako ne bi najprije dali nekima od zarobljenika lamanskih.

32 I oni bijahu tako na oprezu da nikakav otrov ne bi bio poslužen među njima; jer ako bi vino njihovo otrovalo Lamanca, otrovalo bi i Nefijca; i tako oni iskušavahu sva pića njihova.

33 I tad se dogodi, bijaše neophodno da Moroni obavi pripreme za napad na grad Morijanton; jer gle, Lamanci bijahu svojim radom utvrdili grad Morijanton sve dok ne bijaše postao silno uporište.

34 I oni stalno dovođahu nove snage u taj grad, a također i nove opskrbe zalihama.

35 I tako završi dvadeset i deveta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.