1 I opet ja, Alma, pošto mi zapovjedi Bog da povedem Amuleka te da pođem i propovijedam ponovno ovomu narodu, to jest narodu koji bijaše u gradu Amonihi, dogodi se, kad im počeh propovijedati, oni se počeše sukobljavati sa mnom, govoreći:

2 Tko si ti? Držiš li da ćemo povjerovati svjedočanstvu ^ajednog čovjeka, iako bi nam on propovijedao da će zemlja uminuti?

3 Evo, oni ne razumješe riječi koje govorahu; jer ne znadoše da će zemlja uminuti.

4 I oni rekoše također: Nećemo povjerovati riječima tvojim, iako bi prorokovao da će ovaj moćni grad biti uništen u ^ajednom danu.

5 Evo, oni ne znadoše da Bog može učiniti takva čudesna djela, jer bijahu narod otvrdnula srca i tvrdoga vrata.

6 I oni rekoše: ^aTko je Bog, koji ne šalje ^bviše ovlasti od jednog čovjeka među ovaj narod, da im navješćuje istinu o nečemu tako velikom i čudesnom?

7 I oni istupiše kako bi stavili ruke svoje na me; no gle, ne učiniše to. A ja stajah s odvažnošću kako bih im navješćivao, da, odvažno im posvjedočih, govoreći:

8 Gle, o vi opaki i pokvareni ^anaraštaju, kako to da zaboraviste predaju otaca svojih; da, kako li brzo zaboraviste zapovijedi Božje.

9 Ne spominjete li se kako otac naš, Lehi, bijaše izveden iz Jeruzalema ^arukom Božjom? Ne spominjete li se kako sve njih on vođaše kroz divljinu?

10 I jeste li zaboravili tako brzo koliko puta on izbavi oce naše iz ruku neprijatelja njihovih, i sačuva ih da ne budu uništeni, i to rukama vlastite braće svoje?

11 Da, i da ne bijaše nenadmašive moći njegove, i milosrđa njegova, i dugotrpnosti njegove prema nama, bili bismo neizbježno uklonjeni s lica zemaljskoga davno prije ovoga vremenskog razdoblja, a možda i izručeni stanju ^abeskrajne bijede i jada.

12 Gle, sad vam kažem, on vam zapovijeda da se pokajete; i osim ako se ne pokajete, ne možete nipošto baštiniti kraljevstvo Božje. No gle, to nije sve — on vam je zapovjedio da se pokajete, ili će vas posvema ^azbrisati s lica zemaljskoga; da, pohodit će vas u srdžbi svojoj, i u ^bžestokoj srdžbi svojoj neće se odvratiti.

13 Gle, zar se ne spominjete riječi što ih on izreče Lehiju, govoreći: ^aUkoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete u zemlji? I opet rečeno je: Ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje, bit ćete isključeni iz nazočnosti Gospodnje.

14 Evo, htio bih da se sjetite, budući da Lamanci ne obdržavahu zapovijedi Božje, bijahu ^aisključeni iz nazočnosti Gospodnje. Evo, vidimo da riječ Gospodnja bijaše potvrđena u tome, i Lamanci bijahu isključeni iz nazočnosti njegove od početka prijestupa svojih u zemlji.

15 Ipak, kažem vam da će biti ^apodnošljivije za njih u dan suda negoli za vas, ostanete li u grijesima svojim, da, čak i podnošljivije za njih u ovom životu negoli za vas, osim ako se ne pokajete.

16 Jer ima mnogo obećanja koja su ^aponuđena Lamancima; jer to je zbog ^bpredaja otaca njihovih što učini da oni ostadoše u svojem stanju ^cneznanja; zato će Gospod biti milosrdan prema njima i ^dprodužiti postojanje njihovo u zemlji.

17 I u nekom će vremenskom razdoblju oni biti ^aprivedeni da povjeruju u riječ njegovu, i da saznaju o neispravnosti predaja otaca svojih; i mnogi će od njih biti spašeni, jer će Gospod biti milosrdan svima koji ^bprizivaju ime njegovo.

18 No gle, kažem vam, ustrajete li u opačini svojoj, dani vaši neće biti produženi u zemlji, jer će ^aLamanci biti poslani na vas; i ne pokajete li se, oni će doći u vrijeme koje vi ne znate, i bit ćete pohođeni ^bposvemašnjim uništenjem; i to će biti u skladu sa žestokom ^csrdžbom Gospodnjom.

19 Jer on vam neće dopustiti da živite u bezakonjima svojim, te uništite narod njegov. Kažem vam: Ne; on bi radije dopustio da Lamanci ^aunište sav narod njegov koji se naziva narodom Nefijevim, ako je već moguće da oni ^bupadnu u grijehe i prijestupe, nakon što im toliko svjetla i toliko spoznaje dade Gospod Bog njihov;

20 Da, nakon što bijahu tako visoko povlašten narod Gospodnji; da, nakon što bijahu povlašteni iznad svakog drugog naroda, plemena, jezika i puka; nakon što im sve bijaše ^aotkriveno, u skladu sa željama njihovim, i vjerom njihovom, i molitvama, o onomu što bijaše, i što jest, i što će doći;

21 Nakon što ih Duh Božji bijaše pohodio; nakon što razgovarahu s anđelima, i nakon što im glas Gospodnji govoraše; i nakon što imadoše duh proroštva, i duh objave, i također mnoge darove, dar govorenja jezicima, i dar propovijedanja, i dar Duha Svetoga, i dar ^aprevođenja;

22 Da, i nakon što ih ^aBog izbavi iz zemlje jeruzalemske, rukom Gospodnjom; nakon što bijahu spašeni od gladi, i od bolesti, i od raznolikih oboljenja svih vrsta; i nakon što ojačaše u boju da ne bi bili uništeni; nakon što bijahu izvođeni iz ^bropstva uvijek iznova, i nakon što bijahu čuvani i očuvani sve do sada; i Bog ih blagoslivljaše napretkom sve dok se ne obogatiše svakovrsnim imetkom —

23 A sad gle, kažem vam, ako ovaj narod, koji primi toliko mnogo blagoslova iz ruke Gospodnje, prestupi protiv svjetla i spoznaje koje ima, kažem vam, bude li tako, to jest upadnu li oni u prijestup, bit će mnogo ^apodnošljivije za Lamance nego za njih.

24 Jer gle, ^aobećanja su Gospodnja ponuđena Lamancima, no, nisu vama, prestupite li; jer nije li Gospod izričito obećao i čvrsto proglasio da ćete vi, pobunite li se protiv njega, biti posve zbrisani s lica zemaljskoga?

25 I evo, iz ovog razloga, da ne biste bili uništeni, Gospod posla anđela svojega da pohodi mnoge od naroda njegova, navješćujući im da moraju poći i vikati snažno ovome narodu, govoreći: ^aPokajte se, jer kraljevstvo je nebesko posve blizu;

26 I ^aza malo dana od sada Sin će Božji doći u slavi svojoj; a slava će njegova biti slava ^bJedinorođenca Očeva, punog ^cmilosti, nepristranosti, i istine, punog strpljivosti, ^dmilosrđa, i dugotrpnosti, koji brzo ^ečuje vapaje naroda svojega i odgovara na molitve njihove.

27 I gle, on dolazi ^aotkupiti one koji se budu ^bkrstili na pokajanje, vjerom u ime njegovo.

28 Zato, pripravite put Gospodnji, jer vrijeme je nadomak kad će svi ljudi žeti plaću za ^adjela svoja, u skladu s tim kakva bijahu — ako bijahu pravedna, ^bžet će spasenje duša svojih, u skladu s moću i izbavljenjem Isusa Krista; a ako bijahu zla, žet će ^cprokletstvo duša svojih, u skladu s moću i zasužnjenjem đavlovim.

29 Evo gle, ovo je glas anđela kako vapi narodu.

30 A sad, ^aljubljena braćo moja, jer vi jeste braća moja, i trebate biti ljubljeni, i trebate uroditi djelima što priliče pokajanju, videći da su srca vaša silno otvrdnula protiv riječi Božje, i videći da ste ^bizgubljen i propao narod.

31 Evo dogodi se, nakon što ja, Alma, izgovorih te riječi, gle, narod se razgnjevi na me zato što im rekoh da su narod otvrdnula srca i ^atvrdoga vrata.

32 I također zato što im rekoh da su izgubljen i propao narod, rasrdiše se na me, i pokušaše staviti ruke svoje na me kako bi me bacili u tamnicu.

33 No dogodi se, Gospod im ne dopusti da me uhvate taj put i bace u tamnicu.

34 I dogodi se da Amulek istupi, te im poče također propovijedati. I evo, ^ariječi Amulekove nisu sve zapisane, ipak, dio je riječi njegovih zapisan u ovoj knjizi.