Kratko objašnjenje Mormonove knjige

Mormonova knjiga je sveti zapis o narodima u drevnoj Americi, a bio je urezan na metalnim pločama. Izvori iz kojih je ovaj zapis sastavljen uključuju sljedeće:

  1. Ploče Nefijeve, koje su bile dvovrsne: male ploče i velike ploče. Prve su bile podrobnije posvećene duhovnim stvarima te službeništvu i učenjima proroka, dok su druge bile ispunjene pretežito svjetovnom poviješću spominjanih naroda (1 Nefi 9:2–4). Međutim, od vremena Mosije, velike ploče također su uključivale stvari od velike duhovne važnosti.

  2. Ploče Mormonove, koje se sastoje od sažetka velikih ploča Nefijevih što ga je načinio Mormon, s mnogim komentarima. Ove su ploče također sadržavale nastavak povijesti koju je zabilježio Mormon, te dodatke njegovog sina Moronija.

  3. Ploče Eterove, koje opisuju povijest Jaredovaca. Ovaj zapis sažeo je Moroni, koji je umetnuo svoje vlastite komentare, te uklopio zapis u opću povijest, pod naslovom »Knjiga Eterova«.

  4. Mjedene ploče koje je donio narod Lehijev iz Jeruzalema godine 600. pr. Kr. One su sadržavale »pet knjiga Mojsijevih, … a i zapis o Židovima od početka, … sve do začetka vladavine Sidkije, kralja judejskoga; a i proroštva svetih proroka« (1 Nefi 5:11–13). Mnogi navodi s ovih ploča, koji citiraju Izaiju i druge biblijske i nebiblijske proroke, pojavljuju se u Mormonovoj knjizi.

Mormonova knjiga obuhvaća petnaest glavnih podjela ili cjelina, poznatih, uz jednu iznimku, kao knjige, obično označenih imenom svoga poglavitog pisca. Prvi dio (prvih šest knjiga, završno s Omnijem) prijevod je s malih ploča Nefijevih. Između knjiga Omnija i Mosije nalazi se umetak nazvan Riječi Mormonove. Ovaj umetak povezuje zapis urezan na malim pločama s Mormonovim sažetkom velikih ploča.

Najduži dio, od Mosije do Mormona, poglavlje 7, prijevod je Mormonovog sažetka velikih ploča Nefijevih. Zaključni dio, od Mormona, poglavlje 8, do kraja sveska, urezao je Mormonov sin Moroni, koji je, nakon što je završio zapis o životu svog oca, izradio sažetak jaredovskog zapisa (knjiga Eterova) i kasnije dodao dijelove poznate kao knjiga Moronijeva.

Tijekom, ili negdje oko godine 421. po. Kr. Moroni, posljednji od Nefijskih proroka-povjesničara, zapečatio je sveti zapis i sakrio ga Gospodinu na brigu, da bude iznesen na vidjelo u posljednjim danima, kao što je predskazao glas Božji kroz svoje drevne proroke. Godine 1823. po. Kr. taj isti Moroni, tada uskrsnula osoba, posjetio je proroka Josepha Smitha i kasnije mu predao urezane ploče.

O ovome izdanju: Izvorna naslovna stranica, koja se nalazi neposredno prije stranice sa sadržajem, uzeta je s ploča i dio je svetog teksta. Uvodi koji nisu tiskani u kurzivu, kao u 1 Nefiju i neposredno prije Mosije, poglavlje 9, također su dio svetog teksta. Uvodi u kurzivu, kao u zaglavljima poglavlja, nisu izvorni tekst, već su pomagala za proučavanje uključena radi praktičnosti u čitanju.

Neke manje greške u tekstu zadržale su se u prošlim izdanjima Mormonove knjige objavljenim na engleskom jeziku. Ovo izdanje sadrži ispravke koji se čine prikladnima kako bi doveli sadržaj u suglasje s rukopisima načinjenim prije prvog objavljivanja, te s ranim izdanjima koja je priredio prorok Joseph Smith.