Sveta pisma
Helaman 2


Poglavlje 2

Helaman, sin Helamanov, postaje vrhovni sudac — Gadijanton vodi družinu Kiškumenovu — Helamanov sluga ubija Kiškumena i Gadijantonova družina bježi u divljinu. Oko 50–49. pr. Kr.

1 I dogodi se četrdeset i druge godine vladavine sudaca, nakon što Moroniha bijaše ponovno uspostavio mir između Nefijaca i Lamanaca, gle, ne bijaše nikoga da popuni sudačku stolicu; zato nastade među narodom ponovno sukob oko toga tko će popuniti sudačku stolicu.

2 I dogodi se da Helaman, koji bijaše sin Helamanov, bijaše postavljen da popuni sudačku stolicu glasom naroda.

3 No gle, aKiškumen, koji bijaše umorio Pahorana, postavi zasjedu da uništi Helamana također; i njega podrži družina njegova, koja bijaše ušla u savez da nitko neće saznati za opačinu njegovu.

4 Jer tu bijaše neki aGadijanton, koji bijaše silno vješt u mnogim riječima, i također u spletkarenju svojem, da rukovodi tajnim djelom umorstva i razbojništva; zato on postade vođa družine Kiškumenove.

5 Zato on laskaše njima, a i Kiškumenu, da će, postave li ga na sudačku stolicu, udijeliti onima koji pripadaju družini njegovoj da budu postavljeni na vlast i položaj među narodom; zato Kiškumen nastojaše uništiti Helamana.

6 I dogodi se, dok on iđaše prema sudačkoj stolici uništiti Helamana, gle, jedan od slugu Helamanovih bijaše vani noću i prerušen doznade o onim naumima koje skova ta družina da uništi Helamana —

7 I dogodi se da on susretnu Kiškumena, i dade mu znak; zato mu Kiškumen otkri cilj želje svoje, zaželjevši da ga on provede do sudačke stolice kako bi mogao umoriti Helamana.

8 A kad sluga Helamanov dozna sve u srcu Kiškumenovu, i kako je cilj njegov umorstvo, i također kako je cilj svih onih koji pripadaju družini njegovoj da ubijaju, i pljačkaju, i da steknu moć (i to bijaše atajni naum njihov i zavjera njihova), sluga Helamanov reče Kiškumenu: Pođimo do sudačke stolice.

9 Evo, to obraduje Kiškumena silno, jer on držaše da će ostvariti zamisao svoju; no gle, sluga Helamanov, dok oni iđahu prema sudačkoj stolici, probode Kiškumena sve do srca, te on pade mrtav bez stenjanja. A on otrča i reče Helamanu sve što bijaše vidio, i čuo, i učinio.

10 I dogodi se, Helaman posla da se pohvata ta družina razbojnika i potajnih ubojica, kako bi mogli biti pogubljeni u skladu sa zakonom.

11 No gle, kad Gadijanton otkri da se Kiškumen ne vraća, poboja se da će biti uništen; zato naredi da ga družina njegova slijedi. I oni se dadoše u bijeg iz zemlje tajnim putom, u divljinu; i tako, kad Helaman posla da ih se pohvata, oni ne mogahu nigdje biti pronađeni.

12 A više će se o ovom Gadijantonu govoriti poslije. I tako završi četrdeset i druga godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

13 I gle, na kraju ove knjige vidjet ćete kako ovaj aGadijanton dovede do poraza, da, gotovo potpunog uništenja naroda Nefijeva.

14 Gle, ne mislim na kraj knjige Helamanove, već mislim na kraj knjige Nefijeve, iz koje preuzeh cijelo izvješće koje zapisah.