Sveta pisma
Jakov 4


Poglavlje 4

Svi su proroci štovali Oca u ime Kristovo — Abrahamov prinos Izaka bijaše na sliku Boga i njegova Jedinorođenca — Ljudi se trebaju izmiriti s Bogom kroz Pomirenje — Židovi će odbaciti temeljni kamen. Oko 544–421. pr. Kr.

1 Sad gle, dogodi se da ja, Jakov, pošto posluživah mnogo narodu svojemu riječju (a ne mogu zapisati nego samo malo od riječi svojih, zbog teškoće urezivanja riječi naših na ploče), a znademo da ono što pišemo na pločama mora ostati;

2 Međutim, što god zapišemo na bilo čemu, osim na pločama, mora propasti i iščeznuti; no možemo zapisati nekoliko riječi na pločama, koje će pružiti djeci našoj, a i ljubljenoj braći našoj, nešto malo spoznaje o nama, to jest o ocima njihovim —

3 Evo, tome se radujemo; i trudimo se marljivo da bismo urezali ove riječi na ploče, nadajući se da će ih ljubljena braća naša i djeca naša primiti sa zahvalnim srcima, i istraživati ih kako bi učili s radošću, a ne sa žalošću, niti s prezirom, o prvim roditeljima svojim.

4 Naime, s ovom nakanom zapisivasmo ove stvari, da bi oni doznali kako aznadosmo o Kristu, i imadosmo nadu u slavu njegovu mnogo stotina godina prije dolaska njegova; a nismo samo mi imali nadu u slavu njegovu, već i svi sveti bproroci što bijahu prije nas.

5 Gle, oni vjerovahu u Krista, i aštovahu Oca u ime njegovo, a i mi štujemo Oca u ime njegovo. I s ovom nakanom obdržavamo bzakon Mojsijev, jer on cupravlja duše naše k njemu; i iz tog razloga to nam je posvećeno kao pravednost, kao što se uračuna u pravednost Abrahamu u divljini što bijaše poslušan zapovijedima Božjim prinoseći sina svoga Izaka, a to je slika Boga i njegova dJedinorođenog Sina.

6 Stoga, mi istražujemo proroke, i imamo mnoge objave i duh aproroštva; a imajući sva ta bsvjedočanstva stječemo nadu, i vjera naša postaje nepokolebljiva, toliko da doista možemo czapovijedati u dime Isusovo i sama nam se stabla pokoravaju, ili gore, ili valovi morski.

7 Ipak, Gospod nam Bog pokazuje aslabost našu, kako bismo mogli znati da milošću njegovom i velikim milostivim djelima njegovim prema djeci ljudskoj imamo moć činiti te stvari.

8 Gle, velika su i čudesna djela Gospodnja. Kako li su aneistražive dubine botajstava njegovih; i nemoguće je da čovjek otkrije sve putove njegove. I nitko ne cpoznaje dputove njegove, osim ako mu nije objavljeno; stoga braćo, ne prezirite objave Božje.

9 Jer gle, moću ariječi njegove bčovjek dođe na lice zemaljsko, a ta zemlja bijaše stvorena moću riječi njegove. Stoga, ako Bog može govoriti i svijet postade, i govoriti i čovjek bijaše stvoren, o dakle, zašto ne bi mogao zapovijedati czemlji, ili djelu ruku svojih na licu njezinu, prema volji i želji svojoj?

10 Stoga braćo, ne nastojte asavjetovati Gospoda, već primati savjet iz ruke njegove. Jer gle, sami znadete da on savjetuje u bmudrosti, i u pravdi, i u velikom milosrđu nad svim djelima svojim.

11 Stoga, ljubljena braćo, izmirite se s njime kroz apomirenje Krista, bJedinorođenoga Sina njegova, i moći ćete zadobiti cuskrsnuće, u skladu s moću uskrsnuća koja je u Kristu, i biti predstavljeni kao dprvine Kristove Bogu, imajući vjeru, i zadobivši sigurnu nadu u slavu po njemu prije nego što se on očituje u tijelu.

12 A sad, ljubljeni, ne čudite se što vam kazujem ovo; jer zašto ne agovoriti o pomirenju Kristovu, i ne težiti postizanju savršene spoznaje o njemu, kao i spoznaje o uskrsnuću i svijetu koji će doći?

13 Gle, braćo moja, onaj koji prorokuje, nek prorokuje tako da ljudi razumiju; jer aDuh govori istinu i ne laže. Stoga, on govori o stvarima kakve uistinu bjesu, i o stvarima kakve će uistinu biti; stoga, ove su nam stvari očitovane cjasno, za spasenje duša naših. No gle, nismo samo mi svjedoci o tim stvarima; jer Bog ih također kazivaše prorocima iz davnine.

14 No gle, Židovi bijahu atvrdovrat narod, i bne osvrtahu se na riječi jasnoće, i ubijahu proroke, i tražahu ono što ne mogahu razumjeti. Stoga, zbog csljepoće svoje, a ta sljepoća dođe zbog gledanja povrh cilja, oni moraju svakako pasti; jer Bog im oduze jasnoću svoju, i predade im mnogo toga što dne mogu razumjeti, jer oni to željahu. A pošto željahu to, Bog to učini, da bi se spotakli.

15 I evo ja, Jakov, vođen sam Duhom da prorokujem; jer uviđam djelovanjem Duha što je u meni da će aspoticanjem Židova oni bodbaciti ckamen na kojemu mogu graditi i imati siguran temelj.

16 No gle, prema Pismima, ovaj će akamen postati velik, i posljednji, i jedini siguran btemelj na kome Židovi mogu graditi.

17 I evo, ljubljeni moji, kako je moguće da ovi, nakon što odbaciše siguran temelj, uzmognu aikad graditi na njemu, tako da on postane ugaoni kamen njihov?

18 Gle, ljubljena braćo moja, razotkrit ću vam ovo otajstvo; ne budem li nekako pokoleban od čvrstine svoje u Duhu, i ne spotaknem li se zbog prevelike brige svoje za vas.