Knjiga Jaromova

1 Evo gle, ja, Jarom, pišem nekoliko riječi prema zapovijedi oca svojega Enoša, tako da bi se naše ^arodoslovlje moglo voditi.

2 A pošto su ^aove ploče ^bmalene, i pošto je ovo ^czapisano s nakanom da koristi braći našoj ^dLamancima, stoga, mora svakako biti da ja zapišem ponešto; no neću zapisati ono što prorokovah, niti što mi bijaše objavljeno. Jer što mogah zapisati više nego što oci moji zapisaše? Jer nisu li oni objavili naum spasenja? Kažem vam, da; i to mi je dostatno.

3 Gle, potrebno je da se mnogo toga učini među ovim narodom, zbog tvrdoće srdaca njihovih, i gluhoće ušiju njihovih, i zaslijepljenosti umova njihovih, i ^aukočenosti vratova njihovih; ipak, Bog im je veoma milosrdan, te ih još uvijek nije ^bzbrisao s lica zemlje.

4 A ima ih mnogo među nama koji imaju mnoge ^aobjave, jer nisu svi oni tvrdovrati. A svi oni koji nisu tvrdovrati i imaju vjeru, imaju ^bzajedništvo sa Svetim Duhom, koji očituje djeci ljudskoj, u skladu s vjerom njihovom.

5 A sad gle, dvije stotine godina bijaše prošlo, i narod Nefijev postade snažan u zemlji. Oni se trudiše ^aobdržavati zakon Mojsijev i ^bŠabat svetima Gospodu. I ^cne obeščašćivahu, niti ^dhuljahu. A zakoni zemlje bijahu veoma strogi.

6 I oni bijahu raspršeni po velikom dijelu lica zemlje, a i Lamanci također. A oni bijahu silno brojniji nego što bijahu Nefijci; i ljubljahu ^aumorstvo i pijahu krv zvjeradi.

7 I dogodi se da oni krenuše mnogo puta protiv nas, Nefijaca, u boj. No, ^akraljevi naši i vođe naši bijahu moćni ljudi u vjeri Gospodnjoj; i oni podučavahu narod putovima Gospodnjim; stoga, mi se oduprijesmo Lamancima i protjerasmo ih iz ^bzemalja naših, i počesmo utvrđivati gradove naše, ili svako mjesto baštine naše.

8 I razmnožismo se silno, i raširismo se po licu zemlje, te postadosmo veoma bogati zlatom, i srebrom, i dragocjenostima, i izvrsnim radovima od drva, građevinama i strojevima, a i željezom i bakrom, te mjedi i čelikom, izrađujući raznolika oruđa svih vrsta za obrađivanje zemlje, i ^aoružja ratna — da, oštru šiljastu strijelu, i tobolac, i sulicu, i koplje, i izvršismo sve pripreme za rat.

9 I tako, jer bijasmo pripremljeni da se suočimo s Lamancima, oni ne uspijevahu protiv nas. No, riječ Gospodnja bijaše potvrđena, koju on reče ocima našim, govoreći: Ukoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete u zemlji.

10 I dogodi se, proroci Gospodnji zaprijetiše narodu Nefijevu, prema riječi Božjoj, da će, ne bude li obdržavao zapovijedi, nego upadne u prijestup, biti ^azbrisan s lica zemlje.

11 Stoga se proroci, i svećenici, i učitelji trudiše marljivo, potičući svom dugotrpnošću narod na marljivost; podučavajući ^azakon Mojsijev, i nakanu zbog koje bijaše dan; uvjeravajući ih da ^biščekuju Mesiju, i vjeruju u njega, da će doći ^ckao da je već došao. I na taj ih način oni podučavahu.

12 I dogodi se, tako čineći oni ih sačuvaše od ^auništenja na licu zemlje; jer ^bpodbadahu srca njihova riječju, neprestance ih potičući na pokajanje.

13 I dogodi se da dvije stotine trideset i osam godina bijaše prošlo — na način koji donese ratove, i sukobe, i razdore tijekom mnogo vremena.

14 I ja, Jarom, ne pišem više, jer su ploče malene. No gle, braćo moja, možete pogledati ^adruge ploče Nefijeve; jer gle, na njima su zapisi o ratovima našim urezani, u skladu sa spisima kraljeva, ili oni za koje oni narediše da budu zapisani.

15 I predajem ove ploče u ruke sina svojega Omnija, da bi se mogle voditi u skladu sa ^azapovijedima otaca mojih.