1 A sad, govorim također o onima koji ne vjeruju u Krista.

2 Gle, hoćete li povjerovati u dan pohoda svojega — gle, kad Gospod dođe, da, i to onaj ^aveliki dan kad ^bzemlja bude smotana kao svitak, a počela se budu ^ctopila od žestoke vrućine, da, u onaj veliki dan kad budete dovedeni da stanete pred Jaganjca Božjega — hoćete li tada reći da nema Boga?

3 Hoćete li tad i dalje nijekati Krista, ili možete li motriti Jaganjca Božjega? Držite li da ćete prebivati s njim sa sviješću krivnje svoje? Držite li da biste mogli biti sretni prebivajući s tim svetim Bićem, kad su duše vaše raspete sviješću o krivnji što ste uvijek zlorabili zakone njegove?

4 Gle, kažem vam da biste bili jadniji prebivajući sa svetim i pravičnim Bogom, sa sviješću prljavštine svoje pred njim, nego što biste bili prebivajući s ^aprokletim dušama u ^bpaklu.

5 Jer gle, kad budete privedeni vidjeti ^agolotinju svoju pred Bogom, a i slavu Božju, i svetost Isusa Krista, to će upaliti plamen neugasiva ognja na vama.

6 Stoga, o vi ^anevjerni, ^bokrenite se Gospodu; zavapite snažno k Ocu u ime Isusovo, da biste možda mogli biti proglašeni neokaljanima, ^cčistima, svijetlima, i bijelima, jer bijaste očišćeni krvlju ^dJaganjčevom, u onaj velik i posljednji dan.

7 I opet govorim vama koji ^aniječete objave Božje, i govorite da su one prestale, da nema objava, ni proroštava, ni darova, ni iscjeljivanja, ni govorenja jezicima, i ^btumačenja jezikā;

8 Gle, kažem vam, onaj tko zaniječe to ne poznaje ^aevanđelje Kristovo; da, on nije čitao Pisma; a ako jest, ne ^brazumije ih.

9 Jer ne čitamo li da je Bog ^aisti jučer, danas i zauvijek, i u njemu nema promjene niti sjenke mijene?

10 I evo, ako zamisliste sebi boga koji se mijenja, i u kome ima sjenke mijene, tada zamisliste sebi boga koji nije Bog čudesa.

11 No gle, pokazat ću vam Boga čudesa, i to Boga Abrahamova, i Boga Izakova, i Boga Jakovljeva; i to je onaj isti ^aBog koji stvori nebesa i zemlju, i sve što je na njima.

12 Gle, on stvori Adama, a po ^aAdamu dođe ^bpad čovjekov. A zbog pada čovjekova dođe Isus Krist, i to Otac i Sin; a zbog Isusa Krista dođe ^cotkupljenje čovjekovo.

13 A zbog otkupljenja čovjekova, koje dođe po Isusu Kristu, oni su vraćeni natrag u nazočnost Gospodnju; da, na taj su način svi ljudi otkupljeni, jer smrt Kristova ostvaruje ^auskrsnuće, koje ostvaruje otkupljenje od beskrajnog ^bsna, a iz tog će se sna svi ljudi probuditi moću Božjom kad trublja zatrubi; i oni će izići, i mali i veliki, i svi će stati pred sud njegov, otkupljeni i odriješeni od ove vječne ^cuze smrti, a ta je smrt vremenita smrt.

14 I tada dolazi ^asud Svečev nad njima; i tada dolazi vrijeme kad će onaj koji je ^bprljav biti prljav i dalje; i onaj koji je pravedan bit će pravedan i dalje; onaj koji je sretan bit će sretan i dalje; i onaj koji je nesretan bit će nesretan i dalje.

15 A sad, o svi vi što zamisliste sebi boga koji ne može činiti ^ačudesa, upitao bih vas: Je li sve to prošlo, o čemu govorah? Je li svršetak već došao? Gle, kažem vam: Ne; i Bog ne prestade biti Bog čudesa.

16 Gle, nije li to što Bog učini čudesno u očima našim? Da, i tko može shvatiti čudesna ^adjela Božja?

17 Tko će reći da to ne bijaše čudo što ^ariječju njegovom nebo i zemlja bivaju; i moću riječi njegove čovjek bijaše ^bstvoren od ^cpraha zemaljskoga; i moću riječi njegove bijahu čudesa izvedena?

18 I tko će reći da Isus Krist ne učini mnoga moćna ^ačudesa? I mnoga moćna čudesa bijahu učinjena rukama apostola.

19 A ako se ^ačudesa izvođahu onda, zašto Bog prestade biti Bog čudesa, a ipak je nepromjenjivo Biće? I gle, kažem vam da se on ne mijenja; ako bi tako bilo, on bi prestao biti Bog; a on ne prestaje biti Bog, i on jest Bog čudesa.

20 A razlog zašto on prestaje činiti ^ačudesa među djecom ljudskom jest što oni propadaju u nevjeru, i odstupaju od pravoga puta, i ne poznaju Boga u kojega bi se trebali ^buzdati.

21 Gle, kažem vam, tko god vjeruje u Krista, ništa ne sumnjajući, ^ašto god zaište Oca u ime Kristovo dat će mu se; i to je obećanje svima, sve do na kraj zemlje.

22 Jer gle, ovako reče Isus Krist, Sin Božji, učenicima svojim koji imahu ostati, da, a i svim učenicima svojim, tako da ga mnoštvo čuje: ^aIdite po svem svijetu, i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju;

23 I onaj koji povjeruje i krsti se bit će spašen, no onaj koji ne povjeruje bit će ^aproklet;

24 I ovi će ^aznaci pratiti one koji vjeruju — u ime će moje istjerivati ^bđavle; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije rukama; i ako popiju što smrtonosno to im neće nauditi; stavljat će ^cruke na bolesnike i oni će ozdravljati;

25 I tko god vjeruje u ime moje, ništa ne sumnjajući, njemu ću ^apotvrditi sve riječi svoje, sve do na kraj zemlje.

26 I evo gle, tko se može suprotstaviti djelima Gospodnjim? ^aTko može zanijekati besjede njegove? Tko će se uzdići protiv svemoćne snage Gospodnje? Tko će prezreti djela Gospodnja? Tko će prezreti djecu Kristovu? Gle, svi vi koji ste ^bprezirači djela Gospodnjih, jer ćete se začuditi i propasti.

27 O dakle, ne prezirite, i ne čudite se, već poslušajte riječi Gospodnje, i ištite Oca u ime Isusovo što god vam bude potrebno. Ne sumnjajte, već budite vjerni, i počnite kao u drevna vremena, i ^adođite Gospodu svim ^bsrcem svojim, i ^costvarite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem pred njim.

28 Budite ^amudri u danima kušnje svoje; svucite sa sebe svu nečistoću; ne ištite, da biste potratili to na ^bpožude svoje, već ištite s nepokolebljivom čvrstinom, da ne popustite nikakvoj napasti, već da služite pravomu i ^cživomu Bogu.

29 Gledajte da ne budete kršteni ^anedostojno; gledajte da ne blagujete od sakramenta Kristova ^bnedostojno; već gledajte da činite sve u ^cdostojnosti, i činite to u ime Isusa Krista, Sina živoga Boga; i budete li činili to, i ustrajali do svršetka, nipošto nećete biti odbačeni.

30 Gle, govorim vam kao da ^agovorah od mrtvih; jer znadem da ćete imati riječi moje.

31 Ne osuđujte me zbog ^anesavršenosti moje, niti oca mojega, zbog nesavršenosti njegove, niti one što pisahu prije njega; već radije dajte zahvale Bogu što vam očitova nesavršenosti naše, da biste mogli naučiti biti mudriji nego što mi bijasmo.

32 I evo, gle, mi napisasmo ovaj zapis u skladu sa znanjem našim, znakovima koji se nazivaju među nama ^aprerađeni egipatski, koji bijahu predavani iz naraštaja u naraštaj i koje izmijenismo, u skladu s našim načinom govora.

33 I da ploče naše bijahu dovoljno velike pisali bismo na hebrejskom; no, hebrejski mi također izmijenismo; a da mogasmo pisati na hebrejskom, gle, ne biste imali nikakve nesavršenosti u zapisu našemu.

34 No, Gospod poznaje ono što zapisasmo, i također da nijedan drugi narod ne poznaje jezik naš; i zato što nijedan drugi narod ne poznaje jezik naš, zato on pripravi ^asredstvo za tumačenje njegovo.

35 I ovo je zapisano da bismo mogli oprati haljine svoje od krvi braće svoje, koja propadoše u ^anevjeru.

36 I gle, ovo što ^aželjasmo o braći svojoj, da, i to obnovu njihovu k spoznaji o Kristu, u skladu je s molitvama svih svetaca koji prebivahu u ovoj zemlji.

37 I neka Gospodin Isus Krist udijeli da molitve njihove budu uslišane u skladu s vjerom njihovom; i nek se Bog Otac spomene saveza koji sklopi s domom Izraelovim; i neka ga blagoslovi zauvijek, kroz vjeru u ime Isusa Krista. Amen.