1 I dogodi se da Amulon zadobi naklonost u očima kralja Lamanaca; zato kralj Lamanaca udijeli njemu i braći njegovoj da budu postavljeni za učitelje narodu njegovu, da, i to narodu što bijaše u zemlji Šemlon, i u zemlji Šilom, i u zemlji Amulon.

2 Jer Lamanci bijahu uzeli u posjed sve te zemlje; zato kralj Lamanaca postavi kraljeve nad svim tim zemljama.

3 I evo, ime kralja Lamanaca bijaše Laman, a bijaše nazvan imenom oca svojega; i zato se on zvaše kralj Laman. I on bijaše kralj nad brojnim narodom.

4 I on postavi učitelje od braće Amulonove u svakoj zemlji što je posjedovaše narod njegov; i tako se jezik nefijski poče podučavati među svim narodom Lamanaca.

5 I oni bijahu narod prijateljski jedan spram drugoga; ipak ne poznavahu Boga; niti ih braća Amulonova podučavahu išta o Gospodu Bogu njihovu, niti zakon Mojsijev; niti ih podučavahu riječi Abinadijeve;

6 Već ih podučavahu da vode zapis svoj, te da mogu pisati jedan drugomu.

7 I tako Lamanci počeše rasti u bogatstvu, i počeše trgovati međusobno i jačati, te počeše biti lukav i mudar narod, prema mudrosti svijeta, da, veoma lukav narod, koji uživa u svakovrsnoj opačini i pljački, osim među braćom svojom.

8 I tad se dogodi da Amulon poče izvršavati ^avlast nad Almom i braćom njegovom, i poče ga progoniti, i uzrokovati da djeca njegova progone djecu njihovu.

9 Jer Amulon poznavaše Almu, da on bijaše ^ajedan od kraljevih svećenika, i da on bijaše taj koji povjerova riječima Abinadijevim i bijaše otjeran pred kraljem, i zato on bijaše gnjevan na njega; jer bijaše podanik kralja Lamana, ipak on izvršavaše vlast nad njima, i nametnu im ^bradove, i postavi nadglednike nad njima.

10 I dogodi se, toliko velike bijahu nevolje njihove da oni počeše vapiti snažno k Bogu.

11 I Amulon im zapovjedi da zaustave vapaje svoje; i on postavi stražare nad njima da ih motre, da svatko tko bude nađen kako zaziva Boga bude pogubljen.

12 A Alma i narod njegov ne dizahu glasove svoje Gospodu Bogu svojemu, već mu ^aizlijevahu srca svoja; i on poznavaše misli srdaca njihovih.

13 I dogodi se da im glas Gospodnji dođe u nevoljama njihovim, govoreći: Uzdignite glave svoje i utješite se, jer znadem za savez što ga sklopiste sa mnom; i ja ću sklopiti savez s narodom svojim i izbavit ću ga iz ropstva.

14 I također ću olakšati bremena što su stavljena na pleća vaša, te ih nećete moći ni osjetiti na leđima svojim, i to dok ste u ropstvu; a to ću učiniti da biste mogli stajati kao ^asvjedoci za me poslije, te da biste mogli znati zasigurno da ja, Gospod Bog, pohađam narod svoj u ^bnevoljama njihovim.

15 I tad se dogodi da bremena što bijahu natovarena na Almu i braću njegovu bijahu učinjena lakima; da, Gospod ih ^aosnaži tako da oni mogahu podnositi ^bbremena svoja s lakoćom, i oni se podložiše veselo i sa ^cstrpljivošću svoj volji Gospodnjoj.

16 I dogodi se, toliko velike bijahu vjera njihova i strpljivost njihova da im glas Gospodnji dođe ponovno, govoreći: Utješite se, jer sutra ću vas izbaviti iz ropstva.

17 I on reče Almi: Ići ćeš ispred naroda ovoga, a ja ću ići s tobom i izbaviti narod ovaj iz ^aropstva.

18 Tad se dogodi da Alma i narod njegov tijekom noći skupiše stada svoja, a također i od žita svojega; da, štoviše cijelu noć oni skupljahu stada svoja.

19 I ujutro Gospod učini da ^adubok san padne na Lamance, da, i svi nadglednici njihovi bijahu u duboku snu.

20 A Alma i narod njegov otiđoše u divljinu; i nakon što bijahu putovali cijeli dan, oni razapeše šatore svoje u dolini, i nazvaše dolinu Alma, zato što ih on vođaše na njihovom putu divljinom.

21 Da, i u dolini Alminoj oni izliše ^ahvale svoje Bogu jer im bijaše milosrdan, i olakša bremena njihova, i izbavi ih iz ropstva; jer oni bijahu u ropstvu, i nitko ih ne mogaše izbaviti osim Gospoda Boga njihovog.

22 I oni dadoše zahvale Bogu, da, svi muškarci njihovi, i sve žene njihove, i sva djeca njihova koja mogahu govoriti uzdigoše glasove svoje u hvalama Bogu svojemu.

23 I tad Gospod reče Almi: Požuri i iziđite ti i ovaj narod iz ove zemlje, jer se Lamanci probudiše i progone te; zato iziđi iz ove zemlje, a ja ću zaustaviti Lamance u ovoj dolini te oni neće napredovati u potjeri za ovim narodom.

24 I dogodi se da oni otiđoše iz doline i krenuše na put svoj u divljinu.

25 I nakon što bijahu u divljini dvanaest dana stigoše u zemlju zarahemalsku; a kralj ih Mosija također primi s radošću.