Nauk i savezi su zbirka božanskih objava i nadahnutih izjava danih za uspostavljanje i uređivanje kraljevstva Božjeg na zemlji u posljednjim danima. Iako je većina odsjeka upućena članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, poruke, upozorenja i usrdni poticaji namijenjeni su koristi cijelog ljudskog roda i sadrže poziv svim ljudima posvuda da čuju glas Gospodina Isusa Krista, kako im govori za njihovu vremenitu dobrobit i njihovo vječno spasenje.

Većina objava u ovoj zbirci primljena je preko Josepha Smitha ml., prvog proroka i predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Druge su izdali neki od njegovih nasljednika u Predsjedništvu (vidi zaglavlja NiS 135, 136 i 138, te Službene izjave 1 i 2).

Knjiga Nauk i savezi jedno je od standardnih djela Crkve zajedno sa Svetom Biblijom, Mormonovom knjigom i Dragocjenim biserom. Međutim, Nauk i savezi su jedinstveni zato što nisu prijevod drevnog dokumenta, već su suvremenog podrijetla i Bog ih je dao kroz svoje izabrane proroke za obnovu svoga svetog djela i uspostavljanje kraljevstva Božjeg na zemlji u ovim danima. U objavama se čuje nježan ali čvrst glas Gospodina Isusa Krista, kako govori iznova u rasporedbi punine vremenā; a djelo koje započinje u njima priprema je za njegov Drugi dolazak, u ispunjenju riječī svih svetih proroka otkako svijet postade i u skladu s njima.

Joseph Smith ml. rodio se 23. prosinca 1805. u Sharonu, okrug Windsor, Vermont. Tijekom svog djetinjstva preselio se sa svojom obitelji u današnji Manchester, u zapadnom New Yorku. Dok je živio ondje, u proljeće 1820. godine, kada mu je bilo četrnaest godina, imao je svoje prvo viđenje, u kojem su ga osobno posjetili Bog, Vječni Otac, i njegov Sin Isus Krist. Rečeno mu je u tom viđenju da istinita Crkva Isusa Krista, koja je bila uspostavljena u vrijeme Novog zavjeta, i koja je upravljala puninom evanđelja, više nije bila na zemlji. Druga su božanska očitovanja uslijedila u kojima su ga podučavali mnogi anđeli; bilo mu je pokazano da mu je Bog namijenio posebno djelo na zemlji koje mora učiniti te da će kroz njega Crkva Isusa Krista biti obnovljena na zemlji.

Tijekom vremena Josephu Smithu bilo je omogućeno božanskom pomoću da prevede i objavi Mormonovu knjigu. U međuvremenu je Ivan Krstitelj zaredio njega i Olivera Cowderyja u Aronovo svećeništvo u svibnju 1829. godine (vidi NiS 13), a ubrzo nakon toga također su ih u Melkisedekovo svećeništvo zaredili drevni apostoli Petar, Jakov i Ivan (vidi NiS 27:12). Druga su zaređenja uslijedila u kojima su svećeničke ključeve podijelili Mojsije, Ilija, Ilijas te mnogi drevni proroci (vidi NiS 110; 128:18, 21). Ova su zaređenja zapravo bila obnova božanske ovlasti čovjeku na zemlji. Dana 6. travnja 1830. godine, pod nebeskim vodstvom, prorok Joseph Smith osnovao je Crkvu, i tako istinita Crkva Isusa Krista još jednom djeluje kao institucija među ljudima, s ovlašću da podučava evanđelje i upravlja uredbama spasenja (vidi NiS 20 i Dragocjeni biser, Joseph Smith — Povijest 1).

Ove svete objave bile su primljene kao odgovor na molitvu, u vremenima potrebe, i proizišle su iz stvarnih životnih situacija koje su uključivale stvarne ljude. Prorok i njegovi suradnici tražili su božansko vodstvo, i ove objave potvrđuju da su ga primili. U ovim se objavama vide obnova i otkrivanje evanđelja Isusa Krista te uvođenje rasporedbe punine vremenā. Kretanje Crkve prema zapadu od New Yorka i Pennsylvanie do Ohia, do Missouria, do Illinoisa i na kraju do Velikog porječja zapadne Amerike te žestoke borbe svetaca u pokušajima da izgrade Sion na zemlji u suvremeno doba također su pokazani u ovim objavama.

Nekoliko ranijih odsjeka uključuje pitanja koja se odnose na prijevod i objavljivanje Mormonove knjige (vidi odsjeke 3, 5, 10, 17 i 19). Neki kasniji odsjeci prikazuju djelo proroka Josepha Smitha u izradi nadahnutog prijevoda Biblije, tijekom kojeg su primljeni mnogi veliki odsjeci što se odnose na nauk (vidi npr. odsjeke 37, 45, 73, 76, 77, 86, 91 i 132, od kojih svaki ima neku izravnu vezu s prijevodom Biblije).

U objavama su nauci evanđelja izloženi s objašnjenjima o takvim temeljnim pitanjima kao što su priroda Božanstva, podrijetlo čovjeka, stvarnost Sotone, svrha smrtnosti, neophodnost poslušnosti, potreba za pokajanjem, djelovanja Svetog Duha, uredbe i čini koji se odnose na spasenje, sudbina zemlje, buduće okolnosti čovjeka nakon Uskrsnuća i Suda, vječnost bračnog odnosa i vječna priroda obitelji. Slično tome, postupno otkrivanje upravnog ustrojstva Crkve pokazano je pozivanjem biskupā, Prvog predsjedništva, Vijeća dvanaestorice i Sedamdesetorice, te uspostavljanjem drugih predsjedavajućih službi i zborova. Konačno, svjedočanstvo koje je dano o Isusu Kristu — njegovom božanskom podrijetlu, njegovom veličanstvu, njegovoj savršenosti, njegovoj ljubavi i njegovoj otkupljujućoj moći — čini da je ova knjiga od velike vrijednosti ljudskoj obitelji i »vrijedna Crkvi kao bogatstva cijele zemlje« (vidi zaglavlje NiS 70).

Objave su izvorno zabilježili pisari Josepha Smitha i članovi su Crkve s ushićenjem međusobno dijelili rukom pisane primjerke. Kako bi se stvorio trajniji zapis, pisari su ubrzo prepisali ove objave u knjige za zapise, koje su vođe Crkve koristili u pripremanju objava za tiskanje. Joseph i rani sveci gledali su na objave kao što su gledali na Crkvu: smatrali su ih živima, dinamičnima i podložnima dotjerivanju preko dodatnih objava. Također su prepoznali da su se nenamjerne greške vjerojatno dogodile kroz proces prepisivanja objava i njihovog pripremanja za objavljivanje. Tako je sabor Crkve zatražio od Josepha Smitha 1831. godine da »ispravi one pogreške ili propuste koje možda otkrije po Duhu Svetome«.

Nakon što su objave bile pregledane i ispravljene, članovi Crkve u Missouriu počeli su tiskati knjigu nazvanu A Book of Commandments for the Government of the Church of Christ (Knjiga zapovijedi za upravljanje Crkvom Kristovom), koja je sadržavala mnoge od prorokovih ranih objava. Međutim, ovaj prvi pokušaj objavljivanja objava završio je kada je svjetina uništila tiskaru svetaca u okrugu Jackson 20. srpnja 1833. godine.

Nakon što su čuli za uništenje tiskare u Missouriu, Joseph Smith i drugi crkveni vođe započeli su s pripremama za objavljivanje objava u Kirtlandu, Ohio. Kako bi ponovno ispravio pogreške, pojasnio izričaj i potvrdio napretke u crkvenom nauku i organizaciji, Joseph Smith je nadgledao uređivanje teksta nekih objava kako bi ih pripremio za objavljivanje 1835. godine kao Doctrine and Covenants of the Church of the Latter Day Saints (Nauk i savezi Crkve svetaca posljednjih dana). Joseph Smith je odobrio još jedno izdanje Nauka i saveza koje je bilo objavljeno samo nekoliko mjeseci nakon prorokova mučeništva 1844. godine.

Rani sveci posljednjih dana iznimno su cijenili objave i smatrali su ih porukama od Boga. Jednom je prilikom, krajem 1831. godine, nekoliko starješina Crkve iznijelo svečano svjedočanstvo da je Gospod posvjedočio njihovim dušama o istinitosti objava. Ovo je svjedočanstvo bilo objavljeno u izdanju Nauka i saveza iz 1835. godine kao pismeno svjedočanstvo Dvanaestorice apostola:

Svjedočanstvo dvanaestorice apostola o istinitosti knjige Nauk i savezi

Svjedočanstvo svjedoka za Knjigu Gospodnjih zapovijedi, a te zapovijedi on dade Crkvi svojoj po Josephu Smithu ml., koji bijaše postavljen glasom Crkve za ovu svrhu:

Mi se, dakle, osjećamo voljni posvjedočiti svemu svijetu ljudskoga roda, svakomu stvorenju na licu zemaljskom, da Gospod posvjedoči dušama našim, po Duhu Svetomu koji se izli na nas, kako ove zapovijedi bijahu dane nadahnućem Božjim i korisne su svim ljudima, te su posve istinite.

Dajemo ovo svjedočanstvo svijetu s Gospodom kao pomoćnikom našim; i milošću Boga Oca, i njegova Sina, Isusa Krista, dozvoljeno nam je imati ovu povlasticu iznošenja ovog svjedočanstva svijetu, u čemu se silno radujemo, moleći se Gospodu neprestance da bi djeca ljudska mogla imati koristi od toga.

Imena dvanaestorice bijahu:

  • Thomas B. Marsh

  • David W. Patten

  • Brigham Young

  • Heber C. Kimball

  • Orson Hyde

  • William E. McLellin

  • Parley P. Pratt

  • Luke S. Johnson

  • William Smith

  • Orson Pratt

  • John F. Boynton

  • Lyman E. Johnson

U sljedećim izdanjima Nauka i saveza dodatne objave ili drugi važni predmeti bili su dodavani kako su bili primani, i kako su ih prihvaćali nadležni skupovi ili sabori Crkve. Izdanje iz 1876. godine, što ga je pripremio starješina Orson Pratt pod vodstvom Brighama Younga, složilo je objave kronološki i omogućilo nova zaglavlja s povijesnim uvodima.

Počevši s izdanjem iz 1835. serija od sedam teoloških lekcija bila je također uključena; one su bile nazvane Lectures on Faith (Predavanja o vjeri). Bile su pripremljene za uporabu u Školi proroka u Kirtlandu, Ohio, od 1834. do 1835. Iako korisna za nauk i poduku, ova su predavanja bila izostavljena iz Nauka i saveza od izdanja iz 1921. godine, zato što nisu bila dana ili predstavljena kao objave cijeloj Crkvi.

U engleskom izdanju Nauka i saveza iz 1981. godine tri su dokumenta bila uključena prvi put. To su odsjeci 137 i 138, koji iznose temelje spasenja za mrtve, i Službena izjava 2 koja najavljuje da svi dostojni muški članovi Crkve mogu biti zaređeni u svećeništvo bez obzira na rasu ili boju kože.

Svako novo izdanje Nauka i saveza ispravilo je prošle pogreške i dodalo nove podatke, pogotovo u povijesnim dijelovima zaglavlja odsjeka. Sadašnje izdanje nadalje poboljšava datume i imena mjesta, te donosi druge ispravke. Ove su promjene učinjene kako bi dovele građu u suglasje s najtočnijim povijesnim podacima. Druga posebna obilježja ovog posljednjeg izdanja uključuju prerađene zemljopisne karte koje pokazuju najvažnije lokacije na kojima su objave bile primljene, uz poboljšane fotografije mjesta iz povijesti Crkve, upućivanja na druge stihove, zaglavlja odsjeka i tematske sažetke, a sve je to pripremljeno da pomogne čitateljima razumjeti Gospodinovu poruku kako je iznesena u Nauku i savezima i radovati joj se. Podaci za zaglavlja odsjeka uzeti su iz Rukopisa povijesti Crkve i objavljene knjige History of the Church (Povijest Crkve) (u zaglavljima se skupno spominje kao povijest Josepha Smitha) i iz knjige Joseph Smith Papers (Papiri Josepha Smitha).