Biti Sarah nekome drugome

Nekada sam smatrao da je teško koristiti svoja vjerovanja kao odgovor na jednostavno pitanje kao što je: »Zašto ne piješ kavu?« U prošlosti sam smišljao izlike poput »gorka je« ili »ne sviđa mi se okus«.

Zašto sam se sramio? Zašto sam se bojao zauzeti se za ono u što vjerujem? Kada sada gledam unatrag, ne razumijem čega sam se zapravo bojao. No, točno se sjećam kada sam se prestao skrivati iza izlika.

Jednoga je dana u razredu u srednjoj školi u Engleskoj nastavnik najavio da ćemo gledati jednu epizodu televizijske serije za koju sam znao da je ne bih trebao gledati. Dok su drugi učenici bili tako uzbuđeni, moja je vršnjakinja, Sarah, dignula ruku i upitala može li izaći.

Kada je nastavnik upitao zašto, Sarah je mirno odgovorila: »Zato što sam mormonka i ne gledam vulgarne serije«.

Njezina je hrabrost suprotstaviti se razredu bila čudesna. Zahvaljujući Sari, i ja sam ustao i pričekao izvan učionice, čiste savjesti, da serija završi.

Promijenio sam se zauvijek. Počeo sam objašnjavati svoja vjerovanja umjesto izbjegavati tu temu. A kao rezultat toga, pronašao sam pouzdanje u sebe i još više sudjelovao u crkvenim i školskim aktivnostima.

Nikada nisam Sari rekao koliko mi je njezin primjer značio, ali sam pokušao oponašati njezin primjer samopouzdanja. Sada shvaćam da biti članom Božje čudesne, svete Crkve apsolutno nije ništa čega bih se trebao sramiti. Nadam se da ću svojim primjerom nekome drugome biti Sarah.