O, moj Oče

1. O, moj Oče, dvori tvoji

su gdje vječna slava sja.

Kad ću opet tebi doći,

lice da ti vidim ja?

U tim svetim odajama

duh moj nekoć zar ne bje?

U djetinjstvu praiskonskom

zar ne stasah kraj tebe?

2. S mudrim ciljem ti si mene

tu na zemlju poslao,

uspomenu na dom davni

tad si meni uzeo.

Često nježni glas mi šapće:

“Stranac ti si ovdje, znaj.”

Osjećam na nebu da je

voljeni moj zavičaj.

3. Tebe ja da zovem Ocem

Duh mi višnji objavi,

shvatih zašto tek kad cijela

spoznaja se obnovi.

Roditelj zar otac sam je?

Razum tom se opire.

Majka s njim je; sad do mene

istina ta dopire.

4. Kad odložim tijelo smrtno,

kad je kraj svem zemaljskom,

smijem li tad Oče, Majko,

kročit u vaš višnji dom?

I poslanju kojeg dobih,

kada jednom dođe kraj,

tada željno vratit ću se

u vaš vječni zagrljaj.