Sveta pisma
1 Nefi 18


Poglavlje 18

Lađa je dovršena — Spominju se rođenja Jakova i Josipa — Družina isplovljava za obećanu zemlju — Sinovi Jišmaelovi i njihove žene pridružuju se bučnome slavlju i pobuni — Nefi je vezan, i lađa je tjerana natrag strašnom olujom — Nefi je oslobođen, i njegovom molitvom nevrijeme prestaje — Narod stiže u obećanu zemlju. Oko 591–589. pr. Kr.

1 I dogodi se da se oni pokloniše Gospodu, i pođoše sa mnom; i mi obrađivasmo drvenu građu složenom izradbom. A Gospod mi pokazivaše s vremena na vrijeme na koji način trebam obraditi drvenu građu za lađu.

2 Evo ja, Nefi, ne obrađivah drvenu građu na način koji ljudi naučiše, niti gradih lađu na način na koji to ljudi čine, već je gradih na način koji mi Gospod pokaza; stoga, to ne bijaše prema načinu ljudskom.

3 I ja, Nefi, odlažah u goru često, i moljah se često Gospodu; stoga, Gospod mi pokaza velike stvari.

4 I dogodi se, nakon što dovrših lađu, prema riječi Gospodnjoj, braća moja vidješe da je dobra, i da je izradba njezina zaista izvrsna; stoga se oni ponovno poniziše pred Gospodom.

5 I dogodi se, glas Gospodnji dođe ocu mome da trebamo ustati i sići u lađu.

6 I dogodi se da sutradan, nakon što pripravismo sve, mnogo plodova i mesa iz divljine, i meda u izobilju, te zaliha u skladu s onim što nam Gospod zapovjedi, siđosmo u lađu sa svim teretom svojim i sjemenjem svojim, i svime što god bijasmo ponijeli sa sobom, svatko prema dobi svojoj; dakle, svi siđosmo u lađu, sa ženama svojim i djecom svojom.

7 I evo, ocu mome rodiše se dva sina u divljini; stariji se zvaše Jakov, a mlađi Josip.

8 I dogodi se, nakon što svi siđosmo u lađu, te ponijesmo sa sobom zalihe naše i stvari što nam bijaše zapovjeđeno da ih uzmemo, otisnusmo se na more i bijasmo vjetrom tjerani naprijed prema obećanoj zemlji.

9 I nakon što bijasmo vjetrom tjerani naprijed mnoge dane, gle, braća moja i sinovi Jišmaelovi, a i žene njihove, počeše se zabavljati, toliko da stadoše plesati, i pjevati, i govoriti s mnogo prostote, da, toliko da zaboraviše kojom moću bijahu dovedeni dovde; da, bijahu se uzdigli do silne prostote.

10 I ja se, Nefi, počeh silno bojati da će se Gospod rasrditi na nas, i udariti nas zbog bezakonja našega, te ćemo biti progutani u dubinama morskim; stoga im ja, Nefi, počeh govoriti s velikom razboritošću; no gle, oni se rasrdiše na me, govoreći: Nećemo da mlađi brat naš bude vladar nad nama.

11 I dogodi se da me Laman i Lemuel uhvatiše i svezaše me konopcima, i postupahu sa mnom s mnogo grubosti; ipak, Gospod to dopusti da bi mogao pokazati moć svoju, tako da se ispuni riječ njegova koju on izreče gledom na opake.

12 I dogodi se, nakon što me svezaše tako da se ne mogah maknuti, kompas, koji pripravi Gospod, prestade raditi.

13 Stoga, oni ne znadoše kamo usmjeriti lađu, tako da nastade veliko nevrijeme, da, velika i strašna oluja, i mi bijasmo tjerani natrag na vodama u razdoblju od tri dana; i oni se počeše silno bojati da će se utopiti u moru; ipak, ne odriješiše me.

14 A četvrtoga dana u kojem bijasmo tjerani natrag, oluja poče bivati veoma žestoka.

15 I dogodi se da gotovo bijasmo progutani u dubinama morskim. I nakon što bijasmo tjerani natrag na vodama u razdoblju od četiri dana, braća moja počeše uviđati da sudovi Božji bijahu nad njima, i da moraju izginuti, osim ako se ne pokaju za bezakonja svoja; stoga, oni dođoše k meni i odriješiše uze koje bijahu na zapešćima mojim; i gle, ona otekoše silno; a i gležnjevi moji bijahu veoma otekli i vrlo bolni.

16 Ipak, ja se oslanjah na Boga svojega, i hvaljah ga cijeli dan; i ne mrmljah protiv Gospoda zbog nevolja svojih.

17 Evo, otac moj, Lehi, reče mnogo toga njima, a također i sinovima Jišmaelovim; no gle, oni izustiše mnoge prijetnje protiv svakoga tko bi se zauzeo za me; a roditelji moji, kako bijahu pritisnuti godinama, i pošto pretrpješe mnogo tuge zbog djece svoje, bijahu oboreni, da, i to u svoju bolesničku postelju.

18 Zbog tuge svoje i velike žalosti, te bezakonja braće moje, oni bijahu dovedeni gotovo dotle da budu prenijeti iz ovoga vremena ususret Bogu svojemu; da, sijede vlasi njihove samo što ne bijahu oborene da legnu dolje u prah; da, štoviše, oni bijahu blizu toga da budu bačeni sa žalošću u vodeni grob.

19 A također se i Jakov i Josip, jer bijahu mladi, kako trebahu mnogo njege, rastužiše zbog nevolja majke svoje; a također ni žena moja sa suzama i molitvama svojim, a ni djeca moja, ne smekšaše srca braće moje da me odriješe.

20 I ne bijaše ničeg doli moći Božje, koja im zaprijeti uništenjem, što mogaše smekšati srca njihova; stoga, kad vidješe da će uskoro biti progutani u dubinama morskim, pokajaše se za ono što učiniše, toliko da me odriješiše.

21 I dogodi se, nakon što me odriješiše, gle, ja uzeh kompas i on proradi kako zaželjeh. I dogodi se da se pomolih Gospodu; i nakon što se pomolih, vjetrovi utihnuše, i nevrijeme utihnu, i nastade velika tišina.

22 I dogodi se da ja, Nefi, upravljah lađom, te mi zaplovismo ponovno prema obećanoj zemlji.

23 I dogodi se, nakon što plovljasmo mnogo dana, stigosmo u obećanu zemlju; i iskrcasmo se na kopno, te razapesmo šatore svoje; i nazvasmo ga obećanom zemljom.

24 I dogodi se da počesmo obrađivati zemlju, te počesmo sijati sjemenje; da, stavismo sve sjemenje svoje u zemlju, što ga donesosmo iz zemlje jeruzalemske. I dogodi se da ono naraste silno; stoga bijasmo blagoslovljeni u izobilju.

25 I dogodi se da nađosmo u zemlji obećanoj, dok putovasmo divljinom, kako bijaše u šumama divljači svake vrste, i krave i vola, i magarca i konja, i koze i divokoze, i svakovrsnih divljih životinja, koje bijahu na korist ljudima. I nađosmo svakovrsne rudače, i zlata, i srebra, i bakra.