1 I dogodi se da se Limhi i narod njegov vratiše u grad Nefijev, i počeše prebivati u zemlji ponovno u miru.

2 I dogodi se, nakon mnogo dana Lamanci počeše opet biti podjarivani na srdžbu protiv Nefijaca, i počeše ulaziti unutar granica zemlje unaokolo.

3 Evo, ne usudiše se ubijati ih zbog prisege koju kralj njihov položi Limhiju; ali ih udarahu po ^aobrazima njihovim, i izvršavahu vlast nad njima; i počeše stavljati teška ^bbremena na leđa njihova, i goniti ih kao što bi nijema magarca —

4 Da, sve to bijaše učinjeno da bi riječ Gospodnja mogla biti ispunjena.

5 I evo, nevolje Nefijaca bijahu velike, i ne bijaše nikakva načina da se izbave iz ruku njihovih, jer ih Lamanci bijahu opkolili sa svih strana.

6 I dogodi se da narod poče mrmljati kod kralja zbog nevolja svojih; i oni poželješe poći protiv njih u boj. I strašno su mučili kralja s pritužbama svojim; zato im on dopusti da čine prema željama svojim.

7 I oni se sabraše ponovno, i staviše na se oklop svoj, te pođoše protiv Lamanaca da ih protjeraju iz zemlje svoje.

8 I dogodi se da ih Lamanci poraziše, i potisnuše ih natrag, i pobiše mnoge od njih.

9 I evo, nastade veliko ^atugovanje i jadikovanje među narodom Limhijevim, udovica tugovaše za mužem svojim, sin i kći tugovahu za ocem svojim, a braća za braćom svojom.

10 Evo, bijaše veoma mnogo udovica u zemlji, i one su vapile snažno iz dana u dan, jer velik strah od Lamanaca bijaše došao na njih.

11 I dogodi se da stalni vapaji njihovi podjariše ostatak naroda Limhijeva na srdžbu protiv Lamanaca; i oni pođoše ponovno u boj, no bijahu ponovno potisnuti natrag, pretrpjevši mnoge gubitke.

12 Da, oni pođoše ponovno, i to treći put, i trpjeli su na isti način; a oni što ne bijahu ubijeni vratiše se ponovno u grad Nefijev.

13 I oni se poniziše sve do praha, podloživši se jarmu ropstva, prepustivši se da budu udarani, i proganjani od nemila do nedraga, i opterećivani, u skladu s prohtjevima neprijatelja svojih.

14 I oni se ^aponiziše, sve do dubina poniznosti; i vapili su snažno k Bogu; da, štoviše, po cijeli su dan vapili k Bogu svojemu da ih izbavi iz nevolja njihovih.

15 I evo, Gospod ^ane usliša brzo vapaj njihov zbog bezakonja njihovih; ipak, Gospod usliša vapaje njihove i poče smekšavati srca Lamanaca, te oni počeše olakšavati bremena njihova; ipak, Gospod ne smatraše prikladnim da ih izbavi iz ropstva.

16 I dogodi se da oni počeše napredovati malo po malo u zemlji, i počeše obilnije uzgajati žito, te sitno i krupno blago, tako da nisu trpjeli od gladi.

17 Evo, bijaše velik broj žena, više nego što bijaše muškaraca; zato kralj Limhi zapovjedi da svaki muškarac ^audjeljuje za uzdržavanje ^budovica i djece njihove, da ne izginu od gladi; a to oni učiniše zbog veličine broja onih što bijahu ubijeni.

18 Evo, narod se Limhijev držaše zajedno u skupini koliko god to bijaše moguće, i osiguravaše žito svoje i stada svoja;

19 I sam se kralj ne pouzdavaše u sigurnost svoju izvan zidina gradskih, osim ako ne bi poveo stražu svoju sa sobom, plašeći se da bi mogao nekako pasti u ruke Lamanaca.

20 I on naredi da narod njegov motri zemlju unaokolo, ne bi li nekako uhvatili one svećenike koji pobjegoše u divljinu, koji oteše ^akćeri Lamanaca, i koji prouzročiše da tako veliko uništenje dođe na njih.

21 Naime, oni ih željahu uhvatiti kako bi ih kaznili; jer oni dolažahu u zemlju Nefijevu noću, te odnošahu žito njihovo i mnoge od dragocjenosti njihovih, zato im oni postaviše zasjedu.

22 I dogodi se da ne bijaše više nemira između Lamanaca i naroda Limhijeva, sve do vremena kad ^aAmon i braća njegova stigoše u zemlju.

23 I kralj, kad bijaše izvan vrata gradskih sa stražom svojom, otkri Amona i braću njegovu; i misleći da su oni svećenici Noini, zato on naredi da budu uhvaćeni, i vezani, i bačeni u ^atamnicu. A da oni bijahu svećenici Noini, bio bi naredio da budu pogubljeni.

24 No kad otkri da oni to nisu, već da su braća njegova, te da dođoše iz zemlje zarahemalske, on se ispuni silno velikom radošću.

25 Evo, kralj Limhi bijaše poslao, prije dolaska Amonova, ^amalen broj ljudi da ^bpotraže zemlju zarahemalsku; no oni je ne mogahu naći, i izgubiše se u divljini.

26 Ipak, oni pronađoše zemlju koja bijaše napučena; da, zemlju prekrivenu suhim ^akostima; da, zemlju koja bijaše napučena i koja bijaše uništena; i oni se, pretpostavljajući da je to zemlja zarahemalska, vratiše u zemlju Nefijevu, stigavši unutar granica zemlje ne mnogo dana prije dolaska Amonova.

27 I oni donesoše zapis sa sobom, i to zapis o narodu čije kosti bijahu pronašli; a on bijaše urezan na pločama od rude.

28 I evo, Limhi se opet ispuni radošću doznavši iz usta Amonovih da kralj Mosija ima ^adar od Boga, kojim može tumačiti takve ureze; da, i Amon se također obradova.

29 Ipak, Amon i braća njegova bijahu ispunjeni žalošću zato što toliki od braće njihove bijahu pobijeni;

30 I također zbog toga što kralj Noa i svećenici njegovi uzrokovaše da narod počini toliko grijeha i bezakonja protiv Boga; i oni također tugovahu zbog ^asmrti Abinadijeve; a i zbog ^bodlaska Alme i naroda koji pođe s njime, koji osnova crkvu Božju snagom i moću Božjom, te vjerom u riječi koje izreče Abinadi.

31 Da, oni tugovahu zbog odlaska njihova, jer ne znadoše kamo oni bijahu pobjegli. Evo, oni bi im se rado priključili, jer i sami uđoše u savez s Bogom da će mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove.

32 I evo, nakon dolaska Amonova kralj Limhi također uđe u savez s Bogom, a i mnogi od naroda njegova, da će mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove.

33 I dogodi se da kralj Limhi i mnogi od naroda njegova željahu biti kršteni; no, ne bijaše nikoga u zemlji tko imaše ^aovlast od Boga. A Amon odbi učiniti to, smatrajući sebe nedostojnim slugom.

34 Zato se oni u to vrijeme ne udružiše u crkvu, očekujući Duha Gospodnjega. Evo, oni poželješe postati poput Alme i braće njegove, koji pobjegoše u divljinu.

35 Oni željahu biti kršteni kao svjedočanstvo i dokaz da su voljni služiti Bogu svim srcem svojim; ipak, oni odgađahu vrijeme; a izvješće o krštenju njihovu bit će ^adano poslije.

36 I evo, sve nastojanje Amona i ljudi njegovih, te kralja Limhija i naroda njegova, bijaše u tome da se izbave iz ruku Lamanaca i iz ropstva.