Odabir iz
Knjige Mojsijeve

1 Riječi Božje, koje on izreče Mojsiju u vrijeme kad Mojsije bijaše uznesen na silno visoku goru,

2 I on vidje Boga licem u lice, i razgovaraše s njime, i slava Božja bijaše na Mojsiju; zato Mojsije mogaše podnijeti nazočnost njegovu.

3 I Bog prozbori Mojsiju, govoreći: Gle, ja sam Gospod Bog Svemogući, i Beskrajni je ime moje; jer ja sam bez početka danā ili svršetka godinā; i nije li to beskrajno?

4 A gle, ti si sin moj; stoga pogledaj, i ja ću ti pokazati djelo ruku svojih; ali ne sve, jer djela su moja bez svršetka, i također riječi moje, jer ona nikada ne prestaju.

5 Dakle, nijedan čovjek ne može vidjeti sva djela moja, osim ako ne vidi svu slavu moju; a nijedan čovjek ne može vidjeti svu slavu moju i nakon toga ostati u tijelu na zemlji.

6 I imam djelo za tebe, Mojsije, sine moj; i ti si na sliku Jedinorođenca mojega; a Jedinorođenac moj jest i bit će Spasitelj, jer on je pun milosti i istine; no, nema Boga osim mene, i sve je nazočno sa mnom, jer ja poznajem sve to.

7 A sad, gle, ovu jednu stvar pokazujem tebi, Mojsije, sine moj, jer ti si u svijetu, i sada ti je pokazujem.

8 I dogodi se da Mojsije pogleda, i vidje svijet na kojemu bijaše stvoren; i Mojsije vidje svijet i krajeve njegove, i svu djecu ljudsku koja jesu, i koja bijahu stvorena; tome se on veoma divio i čudio.

9 I nazočnost se Božja povuče od Mojsija, tako da slava njegova ne bijaše na Mojsiju; i Mojsije bijaše prepušten sebi. I kako bijaše prepušten sebi, on pade na zemlju.

10 I dogodi se da potraja to mnoge sate prije no što Mojsije ponovno primi naravnu snagu svoju poput čovjeka; i on reče sebi: Evo, iz ovog razloga znadem da je čovjek ništa, što nikada ne bijah pomislio.

11 No sad moje vlastite oči vidješe Boga; ali ne moje naravne, već moje duhovne oči, jer moje naravne oči ne bi mogle gledati; naime, usahnuo bih i umro u nazočnosti njegovoj; no slava njegova bijaše na meni, i ja vidjeh lice njegovo, jer bijah preobražen pred njim.

12 I dogodi se, kada Mojsije izreče ove riječi, gle, Sotona dođe napastujući ga, govoreći: Mojsije, sine čovječji, pokloni mi se.

13 I dogodi se da Mojsije pogleda Sotonu i reče: Tko si ti? Jer gle, ja sam sin Božji, na sliku Jedinorođenca njegova; i gdje je slava tvoja da bih ti se klanjao?

14 Jer gle, ne mogah gledati u Boga, a da slava njegova ne dođe na me, i da ne bijah preobražen pred njim. No, mogu gledati u tebe kao naravan čovjek. Nije li tako, zaista?

15 Blagoslovljeno budi ime Boga mojega, jer se Duh njegov posvema ne povuče od mene, inače gdje je slava tvoja, jer to je tama za mene? I mogu suditi između tebe i Boga; jer mi Bog reče: Klanjaj se Bogu, jer njemu ćeš jedinom služiti.

16 Nosi se odavle, Sotono; ne obmanjuj me; jer Bog mi reče: Ti si prema slici Jedinorođenca mojega.

17 I on mi također dade zapovijedi kad me pozva iz rasplamsala grma, govoreći: Prizivaj Boga u ime Jedinorođenca mojega, i klanjaj mi se.

18 I opet Mojsije reče: Neću prestati prizivati Boga, imam drugo što ću ga pitati: jer slava njegova bijaše na meni, stoga mogu suditi između njega i tebe. Odlazi odavle, Sotono.

19 A sad, nakon što Mojsije izreče ove riječi, Sotona povika jakim glasom, i bješnjaše na zemlji, i zapovijedaše, govoreći: Ja sam Jedinorođenac, klanjaj se meni.

20 I dogodi se da se Mojsije poče silno plašiti; i kad se poče plašiti, on vidje gorčinu pakla. Ipak, prizivajući Boga, on primi snagu, i zapovjedi, govoreći: Odlazi od mene, Sotono, jer ovom jednom Bogu jedino ću se klanjati, koji je Bog slave.

21 I tad Sotona poče drhtati, i zemlja se zatrese; i Mojsije primi snagu, i prizva Boga, govoreći: U ime Jedinorođenca, odlazi odavle, Sotono.

22 I dogodi se da Sotona povika jakim glasom, uz plač, i lelek, i škrgut zubi; i on otiđe odande, to jest iz nazočnosti Mojsijeve, te ga on ne vidje.

23 I evo, o ovome Mojsije posvjedoči; no, uslijed opačine to nije znano među djecom ljudskom.

24 I dogodi se, nakon što Sotona otiđe iz nazočnosti Mojsijeve, da Mojsije uzdignu oči svoje prema nebu, ispunjen Duhom Svetim, koji svjedoči o Ocu i Sinu;

25 I prizivajući ime Božje, on vidje slavu njegovu ponovno, jer ona bijaše na njemu; i on ču glas gdje govori: Blagoslovljen si ti, Mojsije, jer ja, Svemogući, izabrah tebe, i ti ćeš biti učinjen snažnijim od mnogih voda; jer one će se pokoravati zapovijedi tvojoj kao da si ti Bog.

26 I gle, ja sam s tobom, i to do svršetka dana tvojih; naime, ti ćeš izbaviti narod moj iz ropstva, i to Izraela, izabrani narod moj.

27 I dogodi se, dok glas još govoraše, Mojsije svrnu pogled svoj i vidje zemlju, da, i to čitavu; i ne bijaše dijelka njezina koji on ne vidje, razlučujući ga Duhom Božjim.

28 I on vidje također žitelje njezine, i ne bijaše duše koju on ne vidje; i on ih razluči Duhom Božjim; i brojevi njihovi bijahu veliki, štoviše bezbrojni poput pijeska na morskoj obali.

29 I on vidje mnoga područja; i svako se područje zvaše zemlja, i bijaše žitelja na licu njihovu.

30 I dogodi se da Mojsije prizva Boga, govoreći: Reci mi, molim te, zašto je ovo tako, i čime ti to načini?

31 I gle, slava Gospodnja bijaše na Mojsiju, tako da Mojsije stajaše u nazočnosti Boga, i razgovaraše s njime licem u lice. I Gospod Bog reče Mojsiju: U svrhu svoju načinih ovo. Ovdje je mudrost i ona ostaje u meni.

32 I riječju moći svoje stvorih ja to, a ona je Jedinorođeni Sin moj, koji je pun milosti i istine.

33 I svjetove bezbrojne stvorih; i također ih stvorih u svrhu svoju; i po Sinu ih stvorih, koji je Jedinorođenac moj.

34 A prvog čovjeka od svih ljudi nazvah Adam, što jest mnogo.

35 No izvješće jedino o ovoj zemlji, i žiteljima njezinim, dajem tebi. Jer gle, ima mnogo svjetova koji uminuše riječju moći moje. I ima ih mnogo koji sada stoje, i bezbrojni su oni čovjeku; no sve su stvari izbrojane meni, jer one su moje i ja ih poznajem.

36 I dogodi se da Mojsije prozbori Gospodu, govoreći: Budi milosrdan sluzi svojemu, o Bože, i reci mi o ovoj zemlji, i žiteljima njezinim, i također nebesima, i tad će sluga tvoj biti zadovoljan.

37 I Gospod Bog prozbori Mojsiju, govoreći: Nebesa, ona su mnoga, i ne mogu biti izbrojana čovjeku; no, izbrojana su meni, jer su moja.

38 I kao što će jedna zemlja uminuti, i nebesa njezina, upravo će tako druga doći; i nema kraja djelima mojim, niti riječima mojim.

39 Jer gle, ovo je djelo moje i slava moja — ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka.

40 A sad, Mojsije, sine moj, govorit ću ti o ovoj zemlji na kojoj stojiš; i ti ćeš zapisati ono što ću ja govoriti.

41 I u dan kada djeca ljudska budu smatrala riječi moje ništavnima i uklonila mnoge od njih iz knjige koju ćeš ti napisati, gle, podići ću još jednoga poput tebe; i one će se naći ponovno među djecom ljudskom — među svima onima koji povjeruju.

42 (Ove riječi bijahu izgovorene Mojsiju na gori, čije ime neće biti poznato među djecom ljudskom. A sad su one izgovorene tebi. Ne pokazuj ih nikome doli onima koji vjeruju. Upravo tako. Amen.)