Vaša velika avantura

Omiljena dječja fantastična novela pisana prije mnogo godina započinje s rečenicom: »U rupi i u zemlji živio je hobit.«¹

Priča o Bilbu Bagginsu govori o najnormalnijem i nimalo osobitom hobitu kojem je pružena izvanredna prilika – predivna šansa za pustolovinu i obećanje velike nagrade.

Problem je u tome što većina hobita koji drže do sebe ne žele imati ništa s pustolovinama. Njihovi životi svode se na udobnost. Oni uživaju jesti šest obroka dnevno kada ih mogu dobiti i provesti svoje dane u svojim vrtovima, izmjenjujući priče s posjetiteljima, pjevajući, svirajući glazbene instrumente i uživajući u jednostavnim životnim radostima.

Međutim, kada je Bilbu predstavljena mogućnost velike pustolovine, u dubini srca nešto mu je zatitralo. On razumije od početka da će putovanje biti izazovno. Čak i opasno. Postoji i mogućnost da se neće vratiti.

No ipak, poziv na pustolovinu dosegnuo je duboko u njegovo srce. I tako, ovaj ne posebno osobiti hobit napušta udobnost iza sebe i kreće na put u veliku pustolovinu koja će ga odvesti sve do »tamo i natrag«.²

Možda je jedan od razloga zašto ova priča odjekuje među mnogima taj što je to i naša priča.

Prije mnogo, mnogo vremena, čak i prije nego što smo rođeni, u doba zasjenjenim vremenom i zamračenim u sjećanju, mi smo također pozvani krenuti u pustolovinu. Predložio ju je naš Nebeski Otac. Prihvaćanje ove pustolovine značilo bi napustiti udobnost i sigurnost njegove neposredne blizine. To bi značilo doći na Zemlju na putovanje ispunjeno nepoznatim opasnostima i kušnjama.

Znali smo da neće biti lako.

No također smo znali da ćemo steći dragocjena blaga, uključujući fizičko tijelo i iskusiti intenzivne radosti i patnje smrtnosti. Naučit ćemo nastojati, težiti i boriti se. Otkrit ćemo istine o Bogu i sebi.

Naravno, znali smo da ćemo učiniti mnoštvo grešaka na putu. No također smo imali obećanje: da ćemo zbog velike žrtve Isusa Krista biti očišćeni od naših grijeha, oplemenjeni i pročišćeni u našem duhu te jednoga dana uskrsnuti i biti ponovno sjedinjeni s onima koje volimo.

Naučili smo koliko nas Bog voli. Dao nam je život i želi da uspijemo. Stoga je za nas pripremio Spasitelja. »Ipak«, rekao je naš Otac na Nebu, »možeš birati sam za sebe, jer to ti je dano«.³

Zasigurno je bilo dijelova smrtne pustolovine koji su brinuli, pa čak i zastrašili Božju djecu, budući da se veliki broj naše duhovne braće i sestara odlučio protiv toga.⁴

Darom i moću moralnog opredjeljenja, odlučili smo da je potencijal onoga što možemo naučiti i vječno postati doista vrijedan rizika.⁵

I tako smo prihvatili izazov, vjerujući u obećanja i moć Boga i njegovoga Ljubljenog Sina.

Ja jesam.

Tako ste i vi.

Složili smo se da ćemo napustiti sigurnost našeg prvotnog stanja i upustiti se u našu vlastitu veliku pustolovinu »tamo i natrag«.

Ipak, smrtni život ima načina da nas omete, zar ne? Skloni smo izgubiti iz vida svoj veliki pothvat, dajući prednost udobnosti i lagodnosti umjesto rastu i napretku.

Ipak, i dalje ostaje nešto neporecivo, duboko u našim srcima, što gladuje za većom i plemenitijom svrhom. Ova je glad jedan od razloga zašto ljude privlači evanđelje i Crkva Isusa Krista. Obnovljeno evanđelje je, na neki način, obnova poziva na pustolovinu koji smo tako davno prihvatili. Spasitelj nas poziva, svakog dana, da stavimo po strani naše udobnosti i sigurnosti te mu se pridružimo na putovanju učeništva.

Ima mnogo krivina na ovome putu. Ima brda, dolina i obilaznica. Čak može biti metaforičkih pauka, trolova pa čak i pokoji zmaj ili dva. No ako ostanete na putu i uzdate se u Boga, naposljetku ćete pronaći put do svoje veličanstvene sudbine i natrag u vaš nebeski dom.

Pa kako početi?

To je prilično jednostavno.

Prvo, trebate odabrati prikloniti svoje srce Bogu. Nastojte ga pronaći svaki dan. Naučite ga voljeti. A zatim pustite neka vas ta ljubav nadahne učiti, razumjeti i slijediti njegova naučavanja te učiti obdržavati Božje zapovijedi. Obnovljeno evanđelje Isusa Krista dano nam je na jasan i jednostavan način koji dijete može razumjeti. Ipak, evanđelje Isusa Krista ima odgovore na najkompleksnija pitanja u životu i ima mudru dubinu i kompleksnost čiji čak i najmanji dio, uz doživotno učenje i promišljanje, možemo jedva proniknuti.

Ukoliko oklijevate u ovoj avanturi jer sumnjate u svoju sposobnost, upamtite da učeništvo nije u savršenom činjenju stvari; ono je u svjesnom činjenju stvari. Vaše odluke pokazuju što ste doista, daleko više od vaših sposobnosti.⁶

Čak i kada podbacite, možete odabrati ne odustati, no radije otkrijte svoju hrabrost, krenite naprijed i uzdignite se. To je veliki ispit putovanja.

Bog zna da niste savršeni, da ćete povremeno podbaciti. Bog vas ne voli ništa manje kada imate teškoća nego kada pobjeđujete.

Poput brižnog roditelja, on samo želi da nastavite svjesno pokušavati. Učeništvo je poput učenja sviranja klavira. Možda sve što na početku možete činiti jest svirati jedva prepoznatljivu verziju melodije »The Celebrated Chop Waltz«. No ako nastavite vježbati, jednostavne melodije jednog će dana utabati put čudesnim sonatama, rapsodijama i koncertima.

Taj dan možda neće doći tijekom ovog života, no doći će. Sve što Bog traži je da svjesno nastavite nastojati.

Postoji nešto zanimljivo, gotovo paradoksalno, o ovom putu koji ste odabrali: jedini način da napredujete na vašoj evanđeoskoj avanturi je da pomognete drugima napredovati.

Pomoći drugima jest put učeništva. Vjera, nada, ljubav, suosjećanje i služenje oplemenjuju nas kao učenike.

Kroz vaša nastojanja da pomognete siromašnima i potrebitima, da posegnete za onima u nevolji, vaš se vlastiti karakter pročišćuje i kuje, vaš duh je uvećan, a vi kročite samouvjerenije.

No ova ljubav ne može doći s očekivanjima naknade. To ne može biti vrsta služenja koja očekuje priznanje, divljenje ili favoriziranje.

Iskreni učenik Isusa Krista voli Boga i njegovu djecu ne očekujući nešto zauzvrat. Volimo one koji nas razočaraju, kojima se ne sviđamo. Čak i one koji nas ismijavaju, zlostavljaju i nastoje nas povrijediti.

Kada ispunite svoja srca s čistom Kristovom ljubavlju, ne ostavljate mjesta za gnjev, osuđivanje ili posramljivanje. Obdržavate Božje zapovijedi jer ga volite. U procesu, polako postajete više poput Krista u svojim mislima i djelima.⁷ I koja bi pustolovina mogla biti veća od ove?

Treća stvar koju nastojimo usavršiti na ovom putovanju je preuzeti na sebe ime Isusa Krista i ne biti posramljeni zbog članstva u Crkvi Isusa Krista.

Mi ne skrivamo svoju vjeru.

Ne pokapamo je.

Upravo suprotno, razgovaramo o našem putovanju s drugima na normalan i prirodan način. To je ono što prijatelji rade – razgovaraju o stvarima koje su im važne. O stvarima koje su im bliske srcu i njima čine razliku.

To je ono što radite. Pričate priče i iskustva kao član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Ponekad vaše priče nasmiju ljude. Ponekad ih dovedu do suza. Ponekad će pomoći ljudima nastaviti strpljivo, otporno i hrabro da se suoče s još jednim satom, još jednim danom te dođu malo bliže Bogu.

Iznosite svoja iskustva osobno, na društvenim mrežama, u skupinama, svugdje.

Jedna od zadnjih stvari koju je Isus rekao svojim učenicima bila je da trebaju ići širom svijeta i iznositi priču o uskrslom Kristu.⁸ Danas i mi radosno prihvaćamo taj veliki nalog.

Kako veličanstvenu poruku imamo za iznijeti: zbog Isusa Krista, svaki čovjek, žena i dijete mogu se vratiti sigurno u svoj nebeski dom i tamo prebivati u slavi i pravednosti!

Ali to nisu sve dobre vijesti.

Bog se ukazao čovjeku u naše doba! Imamo živućeg proroka.

Dopustite mi podsjetiti vas da vas Bog ne treba da »prodate« obnovljeno evanđelje ili Crkvu Isusa Krista.

On jednostavno očekuje da ga ne skrivate pod varićak.

I ako ljudi odluče da Crkva nije za njih, to je njihova odluka.

To ne znači da niste uspjeli. Nastavite ljubazno postupati s njima. To ne isključuje da ih ponovno pozovete.

Razlika između ležernoga društvenog kontakta i suosjećajnoga odvažnog učeništva je – poziv!

Volimo i poštujemo svu Božju djecu, bez obzira na njihovu poziciju u životu, bez obzira na njihovu rasu ili religiju, bez obzira na njihove životne odluke.

Što se nas tiče, reći ćemo: »Dođite i vidite! Otkrijte za sebe kako će kročenje stazom učeništva biti nagrađujuće i oplemenjujuće.«

Pozivamo ljude da »dođu i pomognu dok nastojimo učiniti svijet boljim mjestom«.

I kažemo: »Dođite i ostanite! Mi smo vaši braća i sestre. Nismo savršeni. Uzdamo se u Boga i nastojimo obdržavati njegove zapovijedi.

Pridružite nam se i učinit ćete nas boljima. A u procesu ćete i vi postati bolji. Krenimo zajedno u ovu pustolovinu.«

Kada je naš dragi prijatelj Bilbo Baggins osjetio da se poziv na pustolovinu komeša u njemu, odlučio je odmoriti se preko noći, uživati u obilnom doručku i krenuti odmah ujutro.

Kada se Bilbo probudio, primijetio je da mu je kuća bila u neredu i zamalo mu je pažnja bila odvučena od njegovog plemenitog plana.

No tada je njegov prijatelj Gandalf došao i pitao: »Kad ćeš već jednom krenuti?«⁹ Kako bi sustigao svoje prijatelje, Bilbo je trebao odlučiti za sebe što učiniti.

I stoga je vrlo normalan i nimalo osobit hobit istrčao kroz svoja prednja vrata na put pustolovine tako brzo da je zaboravio svoj šešir, štap za hodanje i džepni rupčić. Čak je ostavio svoj drugi doručak nedovršen.

Možda se ovdje nalazi lekcija za nas.

Ako vi i ja osjećamo komešanje da se pridružimo velikoj pustolovini živeći i iznoseći ono što je naš brižni Nebeski Otac davno pripravio za nas, uvjeravam vas, danas je dan da slijedimo Božjeg Sina i našeg Spasitelja na njegovom putu služenja i učeništva.

Možemo provesti cijeli život čekajući na onaj trenutak kada se sve savršeno posloži. No sada je vrijeme da se potpuno posvetite traženju Boga, posluživanju drugima i iznošenju svojih iskustava s drugima.

Iza sebe ostavite šešir, štap za hodanje, rupčić i neurednu kuću.¹⁰

Onima među nama koji već kroče tim putem, budite hrabri, pokazujte sućut, imajte samopouzdanja i nastavite!

Onima koji su napustili stazu, molim vas vratite se, pridružite nam se ponovno, osnažite nas.

A onima koji još nisu počeli, zašto odgađati? Ako želite iskusiti čudesa ovoga velikoga duhovnog putovanja, zakoračite u svoju vlastitu veliku pustolovinu! Razgovarajte s misionarima. Razgovarajte sa svojim prijateljima koji su sveci posljednjih dana. Razgovarajte s njima o ovom djelu čudnom i prečudnom.¹¹

Vrijeme je za poći!

Ako osjećate da bi vaš život mogao imati više značenja, veću svrhu, snažne obiteljske veze i veću povezanost s Bogom; molim vas, pridružite nam se.

Ako želite zajednicu ljudi koji rade kako bi postali najbolje verzije sebe, pomažu potrebitima i čine svijet boljim mjestom, pridružite nam se!

Dođite i vidite kakvo je ovo čudesno, prekrasno i pustolovno putovanje.

Na putu ćete otkriti sebe.

Otkrit ćete smisao.

Otkrit ćete Boga.

Otkrite ćete najpustolovnije i najveličanstvenije putovanje svog života.

O tome svjedočim u ime našeg Otkupitelja i Spasitelja, Isusa Krista. Amen.