Pomoći nahraniti Spasiteljevu janjad

Spasitelj je bio razapet, a zatim je uskrsnuo. Njegovi su učenici otišli u Galileju. Ribarili su tijekom noći, no ništa nisu ulovili. Kad su se u zoru približili obali, nisu odmah prepoznali Isusa. On ih je dozvao govoreći im gdje da bace svoje mreže i kad su učinili tako, mreže su bile pune. Požurili su se da ga pozdrave na obali.

Našli su vatru od ugljena na kojoj se kuhala riba uz kruh. Tad im je on dao zapovijed koja još uvijek vrijedi za svakoga od nas.

»Pošto su doručkovali, Isus upita Šimuna Petra: ʻŠimune, sine Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?ʼ ‘Da, Gospodine – odgovori mu – ti znaš da te ljubim.’ ʻPasi jaganjce moje!ʼ reče mu Isus« (Ivan 21:15).

Božji sveci uvijek su bili pod savezom da duhovno njeguju jedni druge, posebice one koji su slabi u evanđelju.

Dijete može učiniti stvari koje njeguju vjeru drugih. Djeca mogu pozvati nedavnog obraćenika da dođe s njima na sastanak. Djeca se mogu smiješiti i pozdravljati novog člana dok ulazi u kapelu ili na sat. I dok to činimo, Duh Sveti će biti naš pratitelj.

Svaka riječ koju izgovorimo može osnažiti ili oslabiti vjeru. Trebamo pomoć od Duha kako bismo govorili riječi koje će njegovati i jačati.

Jednostavnom poslušnošću možemo pomoći Gospodinu da odvede janjad, svoju janjad, u svojim rukama kući njihovom Ocu i našem Ocu.

Znam da Isus jest Krist. Znam da on živi. I znam da nas on vodi u ovom djelu – svojem djelu – kako bi se ostvario vječni život djece njegovog Oca.