Kanarinci sa sivim šarama na svojim krilima

Prije skoro 60 godina, dok sam služio kao mladi biskup, preminula je Kathleen McKee, udovica iz mog odjela. Među njezinim stvarima bila su tri kućna ljubimca, kanarinca. Dva, potpuno žuta trebalo je dati njezinim prijateljima. Treći, Billie, bio je žut sa sivim šarama na krilima. Sestra McKee mi je napisala bilješku: »Biste li mu vi i vaša obitelj pružili dom? Nije najljepši, ali najljepše pjeva.«

Sestra McKee bila je vrlo slična svom žutom kanarincu sa sivim šarama na krilima. Nije bila blagoslovljena ljepotom, samouvjerenošću, niti počašćena potomstvom. Ipak je njezina pjesma pomogla drugima da spremnije nose svoje terete i vještije obavljaju svoje zadatke.

Svijet je pun žutih kanarinaca sa sivim šarama na svojim krilima. Šteta što je sasvim malo njih naučilo pjevati. Neki od njih su mladi ljudi koji ne znaju tko su, što mogu biti ili čak što žele biti; sve što žele je biti netko. Neki su zaustavljeni starošću, opterećeni brigom ili ispunjeni sumnjom – vodeći živote daleko ispod svojih spososbnosti.

Da bismo živjeli lijepo, moramo razviti sposobnost da se s hrabrošću suočimo s problemom, vedrinom s razočarenjem i poniznošću s trijumfom. Pitate: »Kako možemo dostići te ciljeve?« Odgovaram: »Dobivanjem prave perspektive o tome tko smo uistinu mi!« Mi smo sinovi i kćeri živoga Boga, na čiju sliku smo stvoreni. Razmislite o tome: stvoren na sliku Božju. Ne možemo iskreno održati ovo uvjerenje, a da ne doživimo duboki novi osjećaj snage i moći.

Izgleda da je u našem svijetu moral često sporedan u odnosu na ljepotu ili šarm. Ali od davnina odzvanja Gospodnji savjet upućen Samuelu: »Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu« (1. Samuel 16:7).

Kada je Spasitelj tražio čovjeka od vjere, nije ga odabrao iz gomile samopravednika koji su se redovno nalazili u sinagogi. Umjesto toga, pozvao ga je među ribarima iz Kafarnauma. Sumnjičav, neobrazovan, plahovit Šimun postao je Petar, apostol vjere. Žuti kanarinac sa sivom šarom na svojim krilima osposobio se za Učiteljevo puno povjerenje i stalnu ljubav.

Kada je Spasitelj odabrao misionara od revnosti i moći, nije ga našao među svojim zagovornicima, već među svojim protivnicima. Savao progonitelj postao je Pavao propovjednik.

Otkupitelj je birao nesavršene ljude da bi podučavali o putu savršenstva. Tako je činio tada. To čini i sada – sa žutim kanarincima sa sivim šarama na svojim krilima. On poziva vas i mene da mu služimo ovdje dolje. Naša posvećenost mora biti potpuna. I ako se spotičemo u našoj borbi, zavapimo: »Vodi nas, ah vodi nas, veliki Stvoritelju ljudi, iz tame da se ponovo borimo.«¹

Moja je molitva da slijedimo primjer Čovjeka iz Galileje, koji se često miješao sa siromašnima, podjarmljenima, potlačenima i ucviljenima. Dok to budemo činili neka prava pjesma dolazi iz naših srca.