Sveti hram

Ima mnogo razloga zbog kojih netko treba imati želju otići u hram. Upravo njegov vanjski izgled nagovještava njegove duboke duhovne svrhe. To je mnogo očiglednije unutar njegovih zidova. Iznad hramskih vrata nalazi se natpis »Svetost Gospodinu«. Kada uđete u bilo koji posvećen hram, nalazite se u domu Gospodnjem.

U hramovima, članovi Crkve koji su dostojni mogu sudjelovati u najuzvišenijima od otkupljujućih uredbi koje su objavljene čovječanstvu. U njima osoba svetom uredbom može biti oprana, pomazana, poučena, darivana i zapečaćena. A kada osobno primimo te blagoslove, možemo sudjelovati u uredbama za one koji su umrli, a da nisu imali istu prigodu. U hramovima se svete uredbe obavljaju i za žive i za mrtve.

Pažljivo čitanje Svetih pisama otkriva da Gospod nije rekao sve svim ljudima. Postojali su neki preduvjeti za primanje svetih znanja. Hramski postupci spadaju u tu kategoriju.

O hramskim uredbama ne razgovaramo izvan hrama. Nikada nije postojala namjera da znanje o tim hramskim obredima bude ograničeno na izabrane koji bi se obvezali potruditi se da drugi nikada ne saznaju za njih. Upravo je suprotno. Uz veliki napor potičemo svaku dušu da se osposobi i pripremi za hramsko iskustvo. Oni koji su bili u hramu poučeni su idealu: Jednoga dana svaka će živa duša i svaka duša koja je ikada živjela imati mogućnost čuti evanđelje i prihvatiti ili odbiti ono što hram nudi. Ako se ta mogućnost odbije, odbijanje će biti na štetu te osobe.

Hramske uredbe i postupci su jednostavni. Prekrasni su. Sveti su. Čuvaju se povjerljivima da ne bi bili dati onima koji nisu pripremljeni. Radoznalost nije priprema. Samo duboko zanimanje nije priprema. Priprema za uredbe obuhvaća prethodne korake: vjeru, pokajanje, krštenje, potvrdu, dostojnost, zrelost i dostojanstvo osobe koja kao posjetitelj dolazi u dom Gospodnji.

Svi oni koji su dostojni i osposobljeni na svaki način, mogu ući u hram da bi im tamo bili predstavljeni sveti običaji i uredbe.

Jednom kada steknete razumijevanje o vrijednosti hramskih blagoslova i svetosti uredbi koje se obavljaju u hramu, nećete pomisliti ispitivati visoke standarde koje je Gospodin postavio za ulazak u sveti hram.

Morate posjedovati važeću preporuku da biste ušli u hram. Tu preporuku moraju potpisati odgovarajući službenici Crkve. Samo oni koji su dostojni trebaju ući u hram. Prije nego što primite vaše hramske obrede, vaš biskup ili predsjednik ogranka ima odgovornost istražiti vašu osobnu dostojnost. Taj je intervju od velike važnosti, jer to je prigoda da zaređeni sluga Gospodnji ispita tijek vašeg života. Ako u vašem životu postoji nešto što nije u redu, biskup će vam pomoći to riješiti. Tom procedurom možete objaviti ili može vam se pomoći da uspostavite vašu dostojnost da uđete u hram s Gospodinovim odobrenjem.

Intervju za hramsku preporuku odvija se nasamo između biskupa i dotičnog člana Crkve. Tijekom intervjua član odgovara na pitanja o svom osobnom ponašanju, dostojnosti i odanosti Crkvi i njezinim službenicima. Osoba mora potvrditi da je moralno čista i da obdržava Riječ mudrosti, plaća punu desetinu, živi u skladu s naučavanjima Crkve te da nema nikakvu vezu ili simpatiju prema otpadničkim grupama. Biskup je poučen da je povjerljivost o svakom intervjuiranom od krajnje važnosti.

Prihvatljivi odgovori na biskupova pitanja će obično ustanoviti dostojnost pojedinca da primi hramsku preporuku. Ako kandidat ne obdržava zapovijedi ili postoji nešto što nije riješeno u svezi s njegovim ili njezinim životom što se treba popraviti, bit će neophodno iskazati istinsko pokajanje prije primanja hramske preporuke.

Poslije intervjua s biskupom, intervjuira vas i predsjednik okola prije nego što možete primiti svoje hramske uredbe.

Prije prvog odlaska u hram, ili poslije više puta, može vam pomoći ako shvatite da se podučavanje u hramovima vrši simbolima. Gospod, Veliki Učitelj, dao je mnogo upute o tome.

Hram je velika škola. To je dom učenja. U hramovima se održava ozračje koje je idealno za poduku o stvarima duboke duhovne naravi. Pokojni starješina John A. Widtsoe iz Zbora Dvanaestorice apostola bio je istaknuti predsjednik sveučilišta i svjetski poznat znanstvenik. Gajio je veliko poštovanje prema hramskom radu te je jednom prigodom rekao:

»Hramske uredbe zaokružuju cijeli naum spasenja, kako su s vremena na vrijeme poučavale vođe Crkve, i rasvjetljavaju stvari koje je teško razumjeti. Ne postoji potreba da se hramska učenja iskrive ili promjene u veliku shemu spasenja. Filozofska savršenost podarivanja je jedan od velikih argumenata za istinitost hramskih uredbi. Štoviše, ovaj potpun pregled i razjašnjenje evanđeoskog nauma čini hramsko bogosluženje jednim od najdjelotvornijih metoda za osvježavanje pamćenja u svezi s cijelom strukturom evanđelja« (»Temple Worship«, Utah Genealogical and Historical Magazine, travanj 1921, 58).

Ako budete išli u hram i imali na umu da se učenje odvija kroz simbole, nikada nećete ući toliko u skladu s duhom a da se pri izlasku vaša vizija ne proširi, osjećajući se malo uzvišenije, uz uvećano znanje o duhovnim stvarima. Plan podučavanja je divan. Nadahnut je. Sam Gospodin, Veliki Učitelj, je svoje učenike stalno podučavao u parabolama – verbalan način predstavljanja simboličnih stvari koje bi inače bilo teško razumjeti.

Sam hram postaje simbol. Ako ste jedan od hramova vidjeli noću, potpuno osvijetljenog, znate kakav upečatljiv prizor predstavlja. Dom Gospodnji, okupan u svjetlosti, izranjajući iz tame, postaje simbol moći i nadahnuća evanđelja Isusa Krista stojeći kao svjetionik u svijetu koji tone sve dublje i dublje u duhovnu tamu.

Kad ste unutar hrama, mijenjate svoju uobičajenu odjeću u bijelu hramsku odjeću. Ova promjena odjeće se događa u sobi za presvlačenje, gdje svaki pojedinac ima pretinac za odjeću i privatno mjesto za presvlačenje. U hramu se pažljivo održava idealna čednost. Kad stavite svoju odjeću u pretinac, ostavljate svoje brige i nemire. Napuštate taj privatni kutak za u bjelini i imate osjećaj istovjetnosti i jednakosti, jer su svi oko vas slično odjeveni.

Oni među vama koji se raduju hramskom braku možda će željeti znati što će se dogoditi. Mi ne citiramo riječi uredbe pečaćenja (braka) izvan hrama, ali možemo opisati prostoriju za pečaćenje kao divno namještenu, tihu i duhovno spokojnu, te posvećenu svetim radom koji se u njoj obavlja.

Prije nego što par priđe oltaru za uredbu pečaćenja, povlastica poslužitelja uredbe je da mladom paru pruži nekoliko savjeta, a on da ih primi. Ovo su riječi koje mladi par može čuti tom prigodom.

»Danas je dan vašeg vjenčanja. Preplavljeni ste emocijama zbog toga. Hramovi su podignuti kao svetilište za uredbe poput ove. Mi nismo u svijetu. Svjetovne stvari ovdje nisu na snazi i ne trebaju imati utjecaja na ono što ovdje činimo. Izašli smo iz svijeta u dom Gospodnji. Ovo postaje najvažniji dan vaših života.

Rođeni ste, pozvani na zemlju od strane roditelja koji su pripremili smrtničko prebivalište za vašeg duha. Svako je od vas kršten. Krštenje, sveta uredba, simbol je čišćenja, simbol smrti i uskrsnuća, simbol izlaska prema novini života. Ono obuhvaća pokajanje i oprost grijeha. Sakrament Gospodinove večere je obnova saveza krštenja, i mi možemo, ako živimo za to, održati oprost naših grijeha.

Ti, mladoženjo, zaređen si u svećeništvo. Prvo ti je povjereno Aronovo svećeništvo i vjerojatno si napredovao kroz sve njegove službe – đakona, učitelja i svećenika. Zatim je došao dan kada si postao dostojan primiti Melkisedekovo svećeništvo. To svećeništvo, više svećeništvo, definira se kao svećeništvo po svetom redu Božjem, ili Sveto svećeništvo po redu Sina Božjeg (vidi Alma 13:18; Helaman 8:18; Nauk i savezi 107:2–4). Dana ti je služba svećeništva. Sada si starješina.

Svako od vas je primio svoje podarivanje. U tom podarivanju primili ste i ulog vječnog potencijala. Ali sve te stvari, u određenom smislu, bile su prethodnica i priprema za vaš dolazak pred oltar da budete zapečaćeni kao muž i žena za vrijeme i za svu vječnost. Sada postajete vječna obitelj, slobodni raditi na stvaranju života, imati mogućnost kroz posvećenost i žrtvu donijeti djecu na svijet i podizati ih i brinuti o njima tijekom njihovog smrtničkog postojanja; vidjeti ih jednoga dana da poput vas sudjeluju u ovim svetim hramskim uredbama.

Došli ste dobrovoljno i našli ste se dostojnima. Prihvaćanje jedno drugog u bračnom savezu velika je odgovornost, koja sa sobom nosi nemjerljive blagoslove.«

Da bismo razumjeli povijest i učenje o hramskom radu, moramo razumjeti što je moć pečaćenja. Moramo shvatiti, barem u izvjesnoj mjeri, zašto su ključevi ovlasti za korištenje moći pečaćenja izuzetno važni.

»Kada dođe Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje učenike: ‘Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?’ …

‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar.

Na to će mu Isus: ‘Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!

A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati.

Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima« (Matej 16:13, 16–19).

Bilo je potrebno da Petar drži te ključeve. Bilo je potrebno da drži moć pečaćenja, onu ovlast koja ima moć vezati ili zapečatiti na zemlji, ili razriješiti na zemlji, a tako će biti i na nebesima. Ti ključevi pripadaju predsjedniku Crkve – proroku, vidiocu i objavitelju. Ta sveta moć za pečaćenje je sada u Crkvi. Oni koji znaju značaj te vlasti ni prema čemu se ne odnose s više svetog razmišljanja. Ništa ne drže bližim. Relativno malom broju ljudi je predana ta moć pečaćenja na zemlji tijekom vremena – u svakom hramu su braća kojima je dana ta moć pečaćenja. Nitko je ne može dobiti osim od proroka, vidioca i objavitelja i predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Prorok Joseph Smith je rekao da su mu često postavljali pitanje: »‘Ne možemo li biti spašeni bez prolaska kroz sve te uredbe itd.?’ Odgovorio bih da ne možemo, ne u punini spasenja. Isus je rekao: ‘Mnogo je stanova u kući moga Oca, a ja idem pripraviti mjesto za vas.’ [Vidi Ivan 14:2.] Ovdje spomenuta kuća trebala je biti prevedena kao kraljevstvo, a svaka osoba koja je uzvišena u najviše stanove mora živjeti po celestijalnom zakonu, i to po cijelom zakonu« (iz History of the Church, 6:184).

Hramovi su samo središte duhovne snage Crkve. Trebamo očekivati da će protivnik pokušati da nam kao Crkvi i osobno naudi dok budemo nastojali sudjelovati u tom svetom i nadahnutom radu. Hramski rad izaziva toliko otpora zbog toga što je izvor ogromne duhovne moći za svece posljednjih dana i za cijelu Crkvu.

Na posvećenju ugaonog kamena hrama u Loganu u Utahu, predsjednik George Q. Cannon, tada član Prvog predsjedništva, izjavio je sljedeće:

»Svaki kamen temeljac koji je postavljen za hram, i svaki hram koji je dovršen prema nalogu kojeg je objavio Gospodin za svoje sveto svećeništvo, umanjuje moć Sotone na zemlji, povećava moć Boga i božanstvenosti, moćno pokreće nebesa za našu korist te zaziva na nas blagoslove Vječnih Bogova i onih koji prebivaju u njihovoj nazočnosti« (iz »The Logan Temple«, Millennial Star, 12. studenog 1877, 743).

Kada su članovi Crkve zabrinuti ili kada presudne odluke opterećuju njihove duše, uobičajeno je da idu u hram. To je dobro mjesto da se oslobodimo naših briga. U hramu možemo primiti duhovne vidike. Tamo, tijekom hramske službe smo »izvan svijeta«.

Ponekad su naši umovi tako opterećeni problemima i postoji toliko mnogo toga što zahtijeva našu pozornost odjednom da jednostavno ne možemo jasno razmišljati. Izgleda da se u hramu prašina ometanja sliježe, magla i sumaglica se podižu i možemo »vidjeti« ono što nismo mogli ranije i pronaći put kroz naše probleme, put koji prethodno nismo primijetili.

Gospod će nas blagosloviti kad obavljamo svete hramske uredbe. Blagoslovi tamo neće biti ograničeni na našu hramsku službu. Bit ćemo blagoslovljeni na svim poljima.

Nijedno djelo nije veća zaštita ovoj Crkvi nego hramsko djelo i istraživanje rodoslovlja koje ga podržava. Nijedno djelo ne oplemenjuje više duhovno. Nijedno djelo koje poduzimamo ne daje nam veću moć. Nijedno djelo ne zahtjeva veći standard pravednosti.

Naš trud u hramu zaklanja nas štitom i zaštitom, osobno i kao narod.

Stoga, idite u hram – idite i tražite svoje blagoslove. To je sveto djelo.