»3. Načela svećeništva«, Odabrani dijelovi iz Općeg priručnika (2023.).

»3. Načela svećeništva«, Odabrani dijelovi iz Općeg priručnika

Slika

obitelj šeće u blizini hrama

Načela svećeništva

3.0

Uvod

Svećeništvo je ovlast i moć Božja. Kroz svećeništvo, Nebeski Otac postiže svoje djelo »ostvariva[nja] besmrtnost[i] i vječn[og] život[a] čovjeka« (Mojsije 1:39). Bog daje ovlast i moć svojim sinovima i kćerima na Zemlji kako bi pomogli s izvođenjem ovog djela (vidi 1. poglavlje).

3.2

Blagoslovi svećeništva

Bog stavlja velike blagoslove na raspolaganje svoj svojoj djeci kroz saveze i svećeničke uredbe. Ovi blagoslovi uključuju:

krštenje i članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana
dar Duha Svetoga
blagovanje sakramenta
ovlast i moć za služenje u crkvenim pozivima i zaduženjima
primanje patrijarhalnih blagoslova i drugih svećeničkih blagoslova iscjeljenja, utjehe i vodstva
podarivanje Božjom moću u hramu
pečaćenje za članove svoje obitelji za vječnost
obećanje vječnog života.

3.3

Melkisedekovo svećeništvo i Aronovo svećeništvo

U Crkvi, svećeništvo ima dva dijela: Melkisedekovo svećeništvo i Aronovo svećeništvo (vidi Nauk i savezi 107:1).

3.3.1

Melkisedekovo svećeništvo

Melkisedekovo svećeništvo je »Sveto svećeništvo, prema redu Sina Božjega« (Nauk i savezi 107:3). Ono je moć po kojoj sinovi i kćeri Boga mogu postati poput njega (vidi Nauk i savezi 84:19–21; 132:19–20).

Tom ovlašću crkveni vođe usmjeravaju cijelo duhovno djelo Crkve i upravljaju njime (vidi Nauk i savezi 107:18).

Predsjednik kolčića predsjedavajući je veliki svećenik u kolčiću (vidi Nauk i savezi 107:8, 10; vidi i 6. poglavlje u ovom priručniku). Biskup je predsjedavajući veliki svećenik u odjelu (vidi Nauk i savezi 107:17; vidi i 7. poglavlje u ovom priručniku).

Za informacije o službama i dužnostima Melkisedekova svećeništva pogledajte poglavlje 8.1.

3.3.2

Aronovo svećeništvo

Aronovo svećeništvo je »dodatak… Melkisedekovu svećeništvu« (Nauk i savezi 107:14). Ono uključuje ključeve:

posluživanja anđela
evanđelja pokajanja
posluživanja u izvanjskim uredbama, uključujući krštenje za otpust grijeha.

(Vidi Nauk i savezi 13:1; 84:26–27; 107:20.)

Biskup je predsjednik Aronova svećeništva u odjelu (vidi Nauk i savezi 107:15).

Za informacije o službama i dužnostima Aronova svećeništva pogledajte poglavlje 10.1.3.

3.4

Svećenička ovlast

Svećenička ovlast jest ovlaštenje za predstavljanje Boga i djelovanje u njegovo ime. Cjelokupna svećenička ovlast u Crkvi primjenjuje se pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve.

3.4.1

Svećenički ključevi

Svećenički ključevi ovlast su za usmjeravanje uporabe svećeništva u korist Božje djece.

3.4.1.1

Oni koji drže svećeničke ključeve

Gospodin je svakom od svojih apostola podijelio sve ključeve koji se odnose na kraljevstvo Božje na Zemlji. Najstariji živući apostol, predsjednik Crkve, jedina je osoba na Zemlji ovlaštena koristiti sve te svećeničke ključeve (vidi Nauk i savezi 81:1–2; 107:64–67, 91–92; 132:7).

Pod usmjerenjem predsjednika Crkve svećeničkim vođama daju se ključevi kako bi mogli predsjedavati u svojim područjima nadležnosti. Ovi vođe uključuju:

predsjednike kolčića i okruga
biskupe i predsjednike ogranaka
predsjednike zborova Melkisedekova i Aronova svećeništva
predsjednike hramova
predsjednike misija i predsjednike centara za obuku misionara

Ovi vođe primaju svećeničke ključeve kada ih se odjeljuje na njihove pozive.

Svećenički ključevi ne daju se drugima, uključujući savjetnike mjesnih svećeničkih vođa ili predsjednike crkvenih organizacija. Predsjednici crkvenih organizacija predsjedavaju pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve (vidi 4.2.4).

3.4.1.2

Red u Gospodinovu djelu

Svećeničkim ključevima osigurava se da se djelo spasenja i uzvišenja ostvaruje na propisan način (vidi Nauk i savezi 42:11; 132:8). Oni koji drže svećeničke ključeve usmjeravaju Gospodinovo djelo unutar svojih područja nadležnosti. Ova predsjedavajuća ovlast valjana je samo za određene dužnosti vođina poziva. Kada su svećenički vođe razriješeni svog poziva, više ne drže ove ključeve.

3.4.2

Podjeljivanje svećeništva i zaređenje

Pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve, Aronovo svećeništvo i Melkisedekovo svećeništvo podjeljuju se dostojnim muškim članovima Crkve (vidi Nauk i savezi 84:14–17). Nakon što odgovarajuće svećeništvo bude podijeljeno, osoba je zaređena u službu u tom svećeništvu, poput đakona ili starješine. Obnašatelj svećeništva primjenjuje svećeništvo prema pravima i dužnostima te službe (vidi Nauk i savezi 107:99).

Za više informacija o podjeljivanju svećeništva i zaređenju pogledajte poglavlja 8.1.1 i 18.10.

3.4.3

Prijenos svećeničke ovlasti za služenje u Crkvi

3.4.3.1

Odjeljivanje

Kada su muškarci i žene odijeljeni pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve, daje im se ovlaštenje od Boga za djelovanje u tom pozivu. Kada su razriješeni tog poziva, oni više nemaju ovlast povezanu s njim.

Svim se članovima Crkve koji su odijeljeni služiti daje božanska ovlast i dužnost djelovanja u njihovim pozivima. Na primjer:

Ženi koju je biskup pozvao i odijelio kao predsjednicu Potpornog društva u odjelu dana je ovlast da usmjerava djelo Potpornog društva u odjelu.

Svi koji su pozvani i odijeljeni služe pod usmjerenjem onih koji nad njima predsjedavaju (vidi 3.4.1.2).

3.4.3.2

Zaduženje

Predsjedavajući crkveni vođe mogu prenositi ovlast po zaduženju. Kada muškarci i žene prime ova zaduženja, dana im je ovlast od Boga za djelovanje. Na primjer:

Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola prenose ovlast članovima zborova Sedamdesetorice koji su zaduženi upravljati područjima i predsjedavati na saborima kolčića.
Ovlast se prenosi članovima Crkve da služe kao poslužiteljska braća i poslužiteljske sestre.

Ovlast koja je prenesena zaduženjem ograničena je na određene dužnosti i vrijeme trajanja zaduženja.

3.4.4

Pravedna primjena svećeničke ovlasti

Ova se ovlast može koristiti samo u pravednosti (vidi Nauk i savezi 121:36). Primjenjuje se uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću, krotkošću, ljubavlju i dobrotom (vidi Nauk i savezi 121:41–42).

Oni koji primjenjuju svećeničku ovlast ne nameću svoju volju drugima. Oni je ne koriste za sebične svrhe.

3.5

Moć svećeništva

Moć svećeništva moć je po kojoj Bog blagoslivlja svoju djecu. Božja moć svećeništva pritječe svim članovima Crkve – ženskim i muškim – dok oni obdržavaju saveze koje su sklopili s njim. Članovi sklapaju ove saveze kada primaju svećeničke uredbe. (Vidi Nauk i savezi 84:19–20.)

Blagoslovi svećeničke moći koje članovi mogu primiti uključuju:

vodstvo za njihov život
nadahnuće za spoznaju kako služiti članovima obitelji i drugima
snagu da ustraju i prevladaju izazove
darove Duha radi uvećavanja njihovih sposobnosti
objavu da bi znali kako ispuniti djelo koje su zaređeni, odijeljeni ili zaduženi učiniti
pomoć i snagu da postanu više poput Isusa Krista i Nebeskog Oca.

3.5.1

Savezi

Savez je svečano obećanje između Boga i njegove djece. Bog daje uvjete za savez, a njegova se djeca slažu da će biti poslušna tim uvjetima. Bog obećava da će blagosloviti svoju djecu dok ona ispunjavaju savez.

Svi koji ustraju do kraja u obdržavanju svojih saveza primit će vječni život (vidi 2 Nefi 31:17–20; Nauk i savezi 14:7).

Roditelji, crkveni vođe i drugi pomažu pojedincima pripremiti se za sklapanje saveza kada primaju uredbe evanđelja. Brinu se da osoba razumije saveze koje će sklopiti. Nakon što osoba sklopi savez, oni joj pomažu obdržavati ga. (Vidi Mosija 18:8–11, 23–26.)

3.5.2

Uredbe

Uredba je sveti čin izvršen ovlašću svećeništva.

U mnogim uredbama pojedinci sklapaju saveze s Bogom. Primjeri uključuju krštenje, sakrament, podarivanje i uredbu bračnog pečaćenja.

Uredbe spasenja i uzvišenja ključne su za vječni život. Za više informacija, pogledajte poglavlje 18.1.

3.6

Svećeništvo i dom

Svi članovi Crkve koji obdržavaju svoje saveze – žene, muškarci i djeca – blagoslovljeni su Božjom svećeničkom moći u svojim domovima kako bi osnažili sebe i svoje obitelji (vidi 3.5). Ova će moć pomoći članovima u vršenju Božjeg djela spasenja i uzvišenja u njihovom osobnom životu i njihovim obiteljima (vidi 2.2).

Muškarci koji obnašaju Melkisedekovo svećeništvo mogu davati svećeničke blagoslove članovima obitelji radi pružanja usmjerenja, iscjeljenja i utjehe. Kada je potrebno, članovi Crkve mogu također tražiti ove blagoslove od članova proširene obitelji, poslužiteljske braće ili mjesnih vođa Crkve.