Vršenje svećeničkih uredbi i davanje blagoslova

Uredbu davanja imena i blagoslova djetetu vrše obnašatelji Melkisedekova svećeništva u skladu s Naukom i savezima 20:70.

Osoba ili obitelj koja želi da dijete primi ime i blagoslov koordinira uredbu s biskupom. On obnaša svećeničke ključeve za davanje imena i blagoslova djeci u odjelu.

Biskup može dopustiti ocu koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo da dadne ime i blagoslov svojem djetetu, čak i ako otac nije u potpunosti hramski dostojan (vidi 18.3). Biskupi potiču očeve da se pripreme blagosloviti svoju djecu.

Pod vodstvom biskupstva, obnašatelji Melkisedekova svećeništva okupljaju se u krug kako bi dali ime djetetu i blagoslovili ga. Oni stavljaju svoje ruke pod bebu ili lagano polažu svoje ruke na glavu starijeg djeteta. Zatim onaj koji izgovara blagoslov:

1. obraća se Nebeskom Ocu kao u molitvi

2. navodi da se blagoslov daje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. daje djetetu ime

4. obraća se djetetu

5. daje blagoslov djetetu prema vodstvu Duha

6. završava u ime Isusa Krista.

Prije nego što dijete bude blagoslovljeno, bilježnik koristi Izvore za vođe i bilježnike (LCR) kako bi pripremio Obrazac zapisa djeteta. Nakon blagoslova, on kreira članski zapis u tom sustavu i priprema Potvrdu o blagoslovu. Biskup potpisuje ovu potvrdu i daje ju djetetovim roditeljima ili skrbnicima.

Ime na članskom zapisu i potvrdi treba odgovarati rodnom listu, matici rođenih ili trenutnom zakonitom imenu.

Sastanak krštenja treba biti jednostavan, kratak i duhovno nadahnjujući. Može sadržavati sljedeće:

1. preludij

2. kratku dobrodošlicu brata koji vodi sastanak

3. uvodnu pjesmu i molitvu

4. jednu ili dvije kratke poruke o evanđeoskim temama, poput krštenja i dara Duha Svetoga

5. glazbeni broj

6. krštenje

7. pobožan trenutak dok se oni koji su sudjelovali u krštenju presvlače u suhu odjeću (crkvene pjesme ili pjesme Male škole mogu se svirati ili pjevati tijekom tog vremena)

8. potvrdu osmogodišnjih članova iz zapisa; potvrdu obraćenika ako to odredi biskup (vidi 18.8)

9. iznošenje svjedočanstava novih obraćenika ako se to želi

10. završnu pjesmu i molitvu

11. postludij.

Kada se dijete iz zapisa priprema za krštenje, član biskupstva i predsjedništvo Male škole savjetuju se s obitelji kako bi isplanirali i zakazali sastanak krštenja. Član biskupstva vodi sastanak. Ako će više od jednog djeteta biti kršteno u istom mjesecu, djeca mogu sudjelovati u istom sastanku krštenja.

U kolčićima s mnogo djece iz zapisa, djeca iz više odjela mogu sudjelovati u istom sastanku krštenja. Član predsjedništva kolčića ili zaduženi veliki vijećnik vodi sastanak.

Krštenje člana obitelji ne bi trebalo odgađati dok otac ne dobije svećeništvo i može sam izvršiti krštenje.

Pod vodstvom biskupstva, vođa misije u odjelu (ako je pozvan) ili član predsjedništva zbora starješina koji vodi misionarski rad u odjelu planira i vodi sastanak krštenja za obraćenike. Oni koordiniraju s cjelodnevnim misionarima.

Uredbu krštenja vrši svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva. Osobu koja vrši krštenje mora odobriti biskup (ili predsjednik misije ako cjelodnevni misionar vrši krštenje).

Biskup može dopustiti ocu koji je svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva da krsti svoje dijete, čak i ako otac nije u potpunosti hramski dostojan (vidi 18.3). Biskupi potiču očeve da se pripreme krstiti svoju djecu.

Krštenja se trebaju vršiti u krstionici ako je ona dostupna. Ako ne postoji krstionica, može se koristiti sigurna vodena površina.

Radi sigurnosti, odgovorna odrasla osoba mora biti prisutna dok se krstionicu puni i ostati dok je se ne isprazni, počisti i osigura. Krstionicu treba isprazniti odmah nakon svakog sastanka krštenja. Vrata krstionice trebaju biti zaključana kad god je se ne koristi.

Osoba koja vrši krštenje i osoba koju se krsti nose bijelu odjeću koja nije prozirna kada je mokra. Podarena osoba nosi hramsko donje rublje ispod te odjeće dok vrši krštenje. Mjesne jedinice kupuju odjeću za krštenje proračunskim sredstvima i ne naplaćuju njezinu uporabu.

Dva svjedoka koja je odobrio predsjedavajući vođa promatraju svako krštenje kako bi bili sigurni da se vrši ispravno. Kršteni članovi Crkve, uključujući djecu i mlade, mogu služiti kao svjedoci.

Krštenje mora biti ponovljeno ako riječi nisu izgovorene točno kako su dane u Nauku i savezima 20:73. Također se mora ponoviti ako dio tijela, kose ili odjeće osobe nije u potpunosti uronjen.

Za vršenje uredbe krštenja, svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva:

1. stoji u vodi s osobom koja će biti krštena

2. drži desno zapešće osobe svojom lijevom rukom (radi praktičnosti i sigurnosti); osoba koja biva krštena drži lijevo zapešće obnašatelja svećeništva svojom lijevom rukom

3. on podiže svoju desnu ruku pod pravi kut

4. navodi puno ime i prezime osobe i kaže: »Budući da sam ovlašten od Isusa Krista, ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen« (Nauk i savezi 20:73)

5. dopušta osobi da začepi svoj nos desnom rukom (radi praktičnosti); zatim stavlja svoju desnu ruku na leđa osobe i u potpunosti uranja osobu, uključujući odjeću

6. pomaže osobi da izađe iz vode.

Samo obnašatelj Melkisedekova svećeništva koji je hramski dostojan može izgovoriti potvrdu. Međutim, biskup može dopustiti ocu koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo da stoji u krugu radi potvrde svojeg djeteta, čak i ako otac nije u potpunosti hramski dostojan (vidi 18.3).

Barem jedan član biskupstva sudjeluje u ovoj uredbi. Ako su misionarski starješine podučavali obraćenika, biskup ih poziva da sudjeluju.

Pod usmjerenjem biskupstva, jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva mogu sudjelovati u potvrdi. Oni lagano polažu svoje ruke na glavu osobe. Zatim onaj koji potvrđuje:

1. zaziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da se uredba vrši ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. potvrđuje osobu kao člana Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana

4. izjavljuje: »Primi Duha Svetoga« (ne »primi dar Duha Svetoga«)

5. iznosi riječi blagoslova kako ga vodi Duh

6. završava u ime Isusa Krista.

Prije nego što dijete koje je član iz zapisa bude intervjuirano za krštenje, bilježnik koristi LCR kako bi pripremio Obrazac za krštenje i potvrdu. Biskup ili zaduženi savjetnik provodi intervju i potpisuje obrazac. Nakon krštenja i potvrde, bilježnik koristi ovaj obrazac kako bi ažurirao članski zapis djeteta u LCR-u.

Kada cjelodnevni misionar intervjuira obraćenika za krštenje, on ispunjava Zapis o krštenju i potvrdi koristeći aplikaciju Area Book Planner (ABP). Nakon krštenja i potvrde, misionari bilježe podatke u ABP i podnose ih bilježniku odjela elektroničkim putem. Bilježnik odjela pregledava podatke u LCR-u i kreira članski zapis.

Nakon što je članski zapis kreiran, bilježnik priprema Potvrdu o krštenju i potvrdi. Ovu potvrdu potpisuje biskup i daje ju toj osobi.

Ime na članskom zapisu i potvrdi treba odgovarati rodnom listu, matici rođenih ili trenutnom zakonitom imenu.

Biskup obnaša svećeničke ključeve za posluživanje sakramenta u odjelu. Svi koji sudjeluju u pripremi, blagoslivljanju i posluživanju sakramenta moraju primiti odobrenje od njega ili nekoga pod njegovim usmjerenjem.

• Učitelji, svećenici i obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu pripremiti sakrament.

• Svećenici i obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu blagosloviti sakrament.

• Đakoni, učitelji, svećenici i obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu posluživati sakrament.

Zbog svete naravi sakramenta svećenički vođe trebaju se pažljivo pripremiti kako bi uredba bila ispravno i pobožno izvršena.

Oni koji poslužuju sakrament trebaju to činiti na dostojanstven način, shvaćajući da predstavljaju Gospodina.

Posluživanje sakramenta treba biti izvršeno na prirodan, ne previše formalan način.

Iako je sakrament za članove Crkve, ništa se ne treba činiti kako bi se spriječilo druge da ga blaguju.

1. Oni koji pripremaju, blagoslivljaju ili poslužuju sakrament prvo peru svoje ruke sapunom ili drugim sredstvom za čišćenje.

2. Učitelji, svećenici ili obnašatelji Melkisedekova svećeništva paze da su plitice za kruh s nerazlomljenim kruhom, plitice za vodu s čašicama čiste vode i čisti stolnjaci na mjestu prije sastanka.

3. Dok članovi odjela pjevaju sakramentalnu pjesmu, oni koji će blagosloviti sakrament pobožno ustaju, miču tkaninu koja pokriva plitice za kruh i razlamaju kruh na komadiće veličine jednog zalogaja.

4. Nakon pjesme, osoba koja blagoslivlja kruh kleči i izgovara sakramentalnu molitvu za kruh (vidi Nauk i savezi 20:77).

5. Biskup pazi da se sakramentalne molitve izgovaraju jasno, točno i dostojanstveno. Ako netko napravi grešku prilikom čitanja i ispravi se, daljnje ispravljanje nije potrebno. Ako osoba ne ispravi svoju pogrešku, biskup ga ljubazno zamoli da ponovi molitvu.

6. Nakon molitve, obnašatelji svećeništva pobožno poslužuju kruh članovima. Predsjedavajući vođa prima ga prvi, no nakon toga ne postoji određeni redoslijed. Jednom kada se plitica preda članovima, oni je mogu prosljeđivati jedni drugima.

7. Članovi blaguju svojom desnom rukom kada je to moguće.

8. Kada se kruh posluži svim članovima, oni koji poslužuju sakrament vraćaju plitice za sakramentalni stol. Oni koji blagoslivljaju sakrament postavljaju tkaninu preko plitica za kruh i otkrivaju plitice za vodu.

9. Osoba koja blagoslivlja vodu kleči i izgovara sakramentalnu molitvu za vodu (vidi Nauk i savezi 20:79). Zamjenjuje riječ vino riječju voda.

10. Nakon molitve, obnašatelji svećeništva pobožno poslužuju vodu članovima. Predsjedavajući vođa prima je prvi, no nakon toga ne postoji određeni redoslijed.

11. Kada se voda posluži svim članovima, oni koji poslužuju sakrament vraćaju plitice za sakramentalni stol. Oni koji su blagoslovili sakrament stavljaju tkaninu preko plitica te oni koji su blagoslovili i poslužili sakrament pobožno zauzimaju svoja mjesta.

12. Nakon sastanka, oni koji su pripremili sakrament pospremaju, presavijaju stolnjake i uklanjaju neiskorišteni kruh.

Predsjednik kolčića obnaša svećeničke ključeve za predavanje Melkisedekova svećeništva i zaređenje u službe starješine i velikog svećenika. Međutim, biskup obično daje preporuke za ova zaređenja.

Biskup obnaša svećeničke ključeve za podjeljivanje Aronova svećeništva i zaređenje u službe đakona, učitelja i svećenika. Dostojna su braća obično zaređena u ove službe u sljedećoj dobi, ali ne ranije:

• đakon na početku godine kada navršava 12 godina

• učitelj na početku godine kada navršava 14 godina

• svećenik na početku godine kada navršava 16 godina

Biskup ili zaduženi savjetnik intervjuira one koji trebaju biti zaređeni kao đakoni ili učitelji kako bi utvrdio jesu li duhovno pripremljeni. Biskup intervjuira braću koja će biti zaređena kao svećenici.

Prije intervjuiranja mladića za zaređenje u svećeništvo, član biskupstva dobiva dopuštenje od mladićevih roditelja ili skrbnika. Ako su roditelji razvedeni, on dobiva dopuštenje od roditelja kojemu je dodijeljena skrb na djetetom.

Nakon što je brat intervjuiran i proglašen dostojnim za zaređenje u svećeničku službu, predstavlja ga se za podržavanje (vidi Nauk i savezi 20:65, 67). Braću koja će biti zaređena kao starješine ili veliki svećenici predstavlja član predsjedništva kolčića na općem zasjedanju sabora kolčića (vidi 6.3 za upute za predsjednike okruga). Braću koja će biti zaređena kao đakoni, učitelji ili svećenici predstavlja član biskupstva na sakramentalnom sastanku.

Osoba koja vodi podržavanje traži od brata da ustane. Najavljuje prijedlog za podjeljivanje Aronova ili Melkisedekova svećeništva (ako je potrebno) i zaređenje brata u svećeničku službu. Zatim poziva članove da podrže prijedlog. Na primjer, kako bi predstavio brata za zaređenje za starješinu, može reći nešto poput sljedećeg:

»Predlažemo da [ime] primi Melkisedekovo svećeništvo i bude zaređen za starješinu. Tko je za, može to pokazati dizanjem ruke. [Zastane nakratko.] Oni koji su protiv, ako ih ima, mogu to također pokazati. [Zastane nakratko.]«

Ako se član na dobru glasu protivi zaređenju, predsjedavajući vođa ili drugi zaduženi svećenički vođa nasamo se sastaje se s njim nakon sastanka. Vođa nastoji razumjeti zašto se član protivi. Doznaje zna li član za vladanje koje bi moglo onesposobiti osobu za zaređenje u svećeničku službu.

U nekim slučajevima, brat će možda trebati biti zaređen za starješinu ili velikog svećenika prije nego što može biti predstavljen na saboru kolčića. Kada se to dogodi, predstavlja ga se na sakramentalnom sastanku njegova odjela radi podržavanja. Zatim ga se predstavlja na sljedećem saboru kolčića kako bi se ratificiralo zaređenje (prilagođavajući prethodno opisani postupak podržavanja).

Predsjednik kolčića ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva pod njegovim usmjerenjem može zarediti muškarca u službu starješine. Uz odobrenje predsjednika misije, predsjednik okruga ili netko pod njegovim usmjerenjem može izvršiti zaređenje (vidi 6.3). Samo obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu stajati u krugu.

Predsjednik kolčića ili veliki svećenik pod njegovim usmjerenjem može zarediti muškarca u službu velikog svećenika. Samo veliki svećenici mogu stajati u krugu.

Osoba koja zaređuje muškarca u službu Melkisedekova svećeništva treba biti hramski dostojna. Predsjednik kolčića ili netko koga on odredi mora biti nazočan.

Svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva može zarediti brata u službu đakona, učitelja ili svećenika. Mora ga ovlastiti biskup. Biskup ili netko koga on odredi mora biti nazočan.

Kako bi sudjelovala u zaređenju u Aronovo svećeništvo, osoba mora biti svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva.

Biskup može dopustiti ocu koji je svećenik ili obnašatelj Melkisedekova svećeništva da zaredi svojeg sina u službu đakona, učitelja ili svećenika, čak i ako otac nije u potpunosti hramski dostojan (vidi 18.3). Biskupi potiču očeve da se pripreme zarediti svoje sinove.

Kako bi podijelili svećeništvo i zaredili osobu u svećeničku službu, jedan ili više ovlaštenih obnašatelja svećeništva lagano polažu svoje ruke na glavu osobe. Zatim onaj koji zaređuje:

1. zaziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi ovlast koju osobno obnaša za vršenje uredbe (bilo Aronovo ili Melkisedekovo svećeništvo)

3. podjeljuje Aronovo ili Melkisedekovo svećeništvo, osim ako ono već nije podijeljeno

4. zaređuje osobu u službu u Aronovu ili Melkisedekovu svećeništvu te udjeljuje prava, moći i ovlast te službe

5. iznosi riječi blagoslova kako ga vodi Duh

6. završava u ime Isusa Krista.

Kako bi zaredila osobu u svećeničku službu nakon što joj je već podijeljeno odgovarajuće svećeništvo, osoba koja vrši zaređenje izostavlja 3. korak.

Prije nego što brat bude intervjuiran kako bi bio zaređen u službu u Aronovu svećeništvu, bilježnik koristi LCR da bi pripremio Zapis o zaređenju u Aronovo svećeništvo. Biskup ili zaduženi savjetnik provodi intervju i potpisuje obrazac ako su ispunjeni svi uvjeti dostojnosti.

Nakon zaređenja, biskup ili zaduženi savjetnik popunjava obrazac i daje ga bilježniku. On bilježi zaređenje u LCR i priprema potvrdu o zaređenju.

Trenutno zakonsko ime osobe treba se koristiti na zapisu i potvrdi o zaređenju.

Odjeljivanje vrši obnašatelj Melkisedekova svećeništva. On mora dobiti odobrenje od vođe koji obnaša odgovarajuće svećeničke ključeve. Oni koji su ovlašteni izvršiti odjeljivanja navedeni su u poglavlju 30.8. Starješina ne bi trebao zaređivati niti stajati u krugu kada se muškarca odjeljuje u službu koja od njega zahtijeva da bude veliki svećenik.

Pod usmjerenjem predsjedavajućeg vođe, jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva mogu sudjelovati u odjeljivanju. Predsjednike se odjeljuje prije njihovih savjetnika.

Predsjedavajući vođa može dopustiti mužu ili ocu koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo da stoji u krugu radi odjeljivanja svoje supruge ili djece, čak i ako nije u potpunosti hramski dostojan (vidi 18.3).

Jedan ili više ovlaštenih obnašatelja Melkisedekova svećeništva lagano polažu svoje ruke na glavu osobe. Zatim onaj koji odjeljuje:

1. zaziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. odjeljuje osobu na poziv u kolčiću, odjelu, zboru ili razredu

4. predaje ključeve ako ih osoba treba primiti

5. iznosi riječi blagoslova kako ga vodi Duh

6. završava u ime Isusa Krista.

Jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva mogu posvetiti ulje. Ne trebaju tražiti odobrenje svećeničkog vođe.

Kako bi posvetio ulje, obnašatelj Melkisedekova svećeništva:

1. drži otvoreni spremnik s maslinovim uljem

2. obraća se Nebeskom Ocu kao u molitvi

3. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

4. posvećuje ulje (ne spremnik) te ga odjeljuje za pomazanje i blagoslivljanje bolesnih i ožalošćenih

5. završava u ime Isusa Krista.

Samo dostojni obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu posluživati bolesnima ili ožalošćenima. Ne trebaju tražiti odobrenje svećeničkog vođe. Ako je moguće, otac koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo poslužuje bolesnim članovima svoje obitelji.

Obično dvojica ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva poslužuju bolesnima. Međutim, jedna osoba može vršiti i pomazanje i pečaćenje.

Pomazanje uljem obavlja jedan obnašatelj Melkisedekova svećeništva. On:

1. stavlja kap posvećenog ulja na glavu osobe

2. lagano polaže ruke na glavu osobe i zaziva je njezinim punim imenom i prezimenom

3. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

4. navodi da pomazuje uljem koje je posvećeno za pomazanje i blagoslivljanje bolesnih i ožalošćenih

5. završava u ime Isusa Krista.

Kako bi zapečatili pomazanje, jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva lagano postavljaju svoje ruke na glavu osobe. Zatim onaj koji pečati pomazanje:

1. zaziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da pečati pomazanje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. iznosi riječi blagoslova kako ga vodi Duh

4. završava u ime Isusa Krista.

Obnašatelji Melkisedekova svećeništva mogu davati blagoslove utjehe i savjeta članovima obitelji i drugima koji ih zatraže.

Otac koji obnaša Melkisedekovo svećeništvo može davati očeve blagoslove svojoj djeci. Roditelji potiču svoju djecu da traže očeve blagoslove u vremenima potrebe. Očevi blagoslovi mogu biti zabilježeni za osobnu uporabu.

Obnašatelj Melkisedekova svećeništva ne treba tražiti odobrenje svećeničkog vođe kako bi dao blagoslov utjehe i savjeta ili očev blagoslov.

Kako bi dali blagoslov utjehe i savjeta ili očev blagoslov, jedan ili više obnašatelja Melkisedekova svećeništva lagano postavljaju svoje ruke na glavu osobe. Zatim onaj koji blagoslivlja:

1. zaziva osobu njezinim punim imenom i prezimenom

2. navodi da se blagoslov daje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. izgovara riječi blagoslova, utjehe i savjeta kako ga vodi Duh

4. završava u ime Isusa Krista.

Kako bi posvetio dom, obnašatelj Melkisedekova svećeništva:

1. obraća se Nebeskom Ocu kao u molitvi

2. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. posvećuje dom kao sveto mjesto gdje Sveti Duh može prebivati te izgovara druge riječi kako ga vodi Duh

4. završava u ime Isusa Krista.

Osoba koja posvećuje grob treba obnašati Melkisedekovo svećeništvo i imati ovlaštenje svećeničkog vođe koji vodi sastanak.

Kako bi posvetio grob, obnašatelj Melkisedekova svećeništva:

1. obraća se Nebeskom Ocu kao u molitvi

2. navodi da djeluje ovlašću Melkisedekova svećeništva

3. posvećuje i blagoslivlja grobno mjesto kao počivalište tijela umrle osobe

4. moli se da mjesto bude posvećeno i zaštićeno do uskrsnuća (gdje je prikladno)

5. traži od Nebeskog Oca da utješi obitelj te izražava misli kako je vođen Duhom

6. završava u ime Isusa Krista.

Ako se tijelo člana Crkve kremira, predsjedavajući vođa koristi svoju prosudbu kako bi odlučio hoće li posvetiti mjesto na kojem se pepeo čuva.

Nakon primanja preporuke, član kontaktira patrijarha kako bi dogovorio sastanak za primanje patrijarhalnog blagoslova. Na dan sastanka, član bi trebao doći patrijarhu s pobožnim stavom i u nedjeljnoj odjeći.

Svaki je patrijarhalni blagoslov svet, povjerljiv i osoban. Stoga, daje se privatno, osim ograničenog broja članova obitelji koji mogu biti nazočni.

Osoba koja prima patrijarhalni blagoslov treba cijeniti njegove riječi, promišljati o njima i živjeti kako bi bila dostojna primiti obećane blagoslove u ovom životu i u vječnosti.

Članovi Crkve ne bi trebali uspoređivati blagoslove i ne bi ih trebali nikome pokazivati osim bliskim članovima obitelji. Patrijarhalne blagoslove ne bi trebalo čitati na crkvenim sastancima ili drugim javnim okupljanjima.